REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-589/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Božić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vrbanović & Božić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3030/2022-3 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1069/22-144 od 7. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo, deveto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto, petnaesto, šesnaesto i sedamnaesto pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na deseto, jedanaesto i osamnaesto pitanje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3030/2022-3 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1069/22-144 od 7. srpnja 2022.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li prvostupanjski sud u ponovljenom prvostupanjskom postupku vezan utvrđenjima drugostupanjske presude kojom je ranije donesena prvostupanjska odluka bila ukinuta u cijelosti i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, odnosno, je li takvim utvrđenjima vezan drugostupanjski sud u nastavnom žalbenom postupku iniciranom nakon podnošenja žalbe protiv prvostupanjske presude donesene u ponovljenom prvostupanjskom postupku, osobito imajući na umu odredbu čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju?
2. Je li prvostupanjski sud dužan donijeti odluku, odnosno, očitovati se o podnesenom prigovoru tuženika kojim se tuženik protivi preinaci/preinakama tužbenom zahtjeva tužitelja u rubriciranom predmetu, osobito imajući na umu odredbu čl. 190. st. 7. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da kada sud dopusti preinaku tužbe, da je dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena, te odredbu čl. 190. st. 9. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba?
3. Može li se preinaka tužbenog zahtjeva u rubriciranom predmetu smatrati dopuštenom ako prvostupanjski sud niti u jednom trenutku nije bio donio popratno rješenje kojim takvu preinaku izrijekom dopušta?
4. Je li prvostupanjski sud ovlašten prema vlastitom nahođenju, odnosno, temeljem vlastite diskrecijske odluke, prejudicirati pravnu i/ili činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva u parničnom postupku?
5. Je li prvostupanjski sud dužan donijeti odluku, odnosno, očitovati se o podnesenom prigovoru tuženika kojim se tuženik protivi preinaci/preinakama tužbenog zahtjeva tužitelja u rubriciranom predmetu, osobito imajući na umu odredbu čl. 190. st. 7. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da kada sud dopusti preinaku tužbe, da je dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena, te odredbu čl. 190. st. 9. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba?
6. Može li se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja u rubriciranom predmetu smatrati dopuštenom ako prvostupanjski sud niti u jednom trenutku nije bio donio popratno rješenje kojim takvu preinaku izrijekom dopušta?
7. Je li prvostupanjski sud ovlašten meritorno odlučivati o nekim pitanjima iako tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom takav prijedlog ne podnosi, te od kakvog je utjecaja navedeno postupanje prvostupanjskog suda u odnosu na cjelokupnu prvostupanjsku presudu, osobito imajući na umu odredbu čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako bitna povreda odredbi parničnog postupka uvijek postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev?
8. Je li na tuženiku teret dokaza o nepostojanju pravne osnove stjecanja prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, iako bi se radilo o utvrđenju negativne činjenice, te iako je činjenica nepostojanja pravne osnove stjecanja već nesporno dokazana tijekom parničnog postupku ili je teret dokaza u pogledu postojanja pravne osnove stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na tužitelju?
9. Može li prvostupanjski sud donositi meritornu odluku, a da se prethodno nije očitovao o iznesenom prigovoru promašene aktivne legitimacije u rubriciranom predmetu, odnosno, da prethodno nije donio popratno rješenje s iznesenim prigovorom u vezi?
10. Može li se tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti iako se istim nesporno zahvaćaju nekretnine, odnosno, dijelovi nekretnina u vlasništvu trećih osoba, koje nisu bile stranke odnosnog parničnog postupka, osobito imajući na umu odredbu čl. 354. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako bitna povreda odredbi parničnog postupka uvijek postoji ako je protivno odredbama Zakona o parničnom postupku sud svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka?
11. Može li se tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti iako u predmetu prethodno nisu bili izvedeni svi predloženi dokazi niti je prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude obrazložio razloge neprovedbe istih, a kojim je postupanjem prvostupanjskog suda tuženiku bilo onemogućeno raspravljati pred sudom, odnosno, dokazati svoje tvrdnje u postupku?
12. Može li se tužbeni zahtjev tužitelja koji se temelji na navodnom stjecanju prava vlasništva dosjelošću usvojiti u cijelosti, a da prvostupanjski sud prethodno ne utvrdi pravnu osnovu posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja niti navedene okolnosti izrijekom ne navede u obrazloženju prvostupanjske presude?
13. Može li se tužbeni zahtjev tužitelja koji se temelji na navodnom stjecanju prava vlasništva dosjelošću usvojiti u cijelosti, a da prvostupanjski sud prethodno ne utvrdi kvalitetu navodnog posjeda tužitelja nad spornom nekretninom niti navedene okolnosti navede u obrazloženju prvostupanjske presude?
14. Može li se tužbeni zahtjev koji se temelji na navodnom stjecanju prava vlasništva dosjelošću usvojiti u cijelosti, a da prvostupanjski sud ne navede na koji je način utvrdio da je u konkretnom slučaju istekao rok dosijedanja, a s obzirom na činjenicu kako se među parničnim strankama u konkretnom slučaju neprekidno od 1993. godine pa sve do danas vode ili su se vodili različiti parnični postupci u kojima je tuženik od tužitelja bio zahtijevao povrat odnosne nekretnine u posjed, odnosno, u kojima je tuženik tužitelju sporio pravo na posjed iste?
15. Može li sud, temeljem slobodne ocjene dokaza, zanemariti karakter neke javne isprave, te jaču dokaznu snagu dati privatnoj ispravi, nego li javnoj ispravi, pri čemu istovremeno takvoj javnoj ispravi ni na koji način nije osporena njena autentičnost i/ili vjerodostojnost, osobito imajući na umu odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje?
16. Može li prvostupanjski sud svoju odluku temeljiti na parcijalnim i/ili kontradiktornim iskazima strankama i/ili svjedoka saslušanih u rubriciranom predmetu?
17. Može li prvostupanjski sud svoju odluku temeljiti na činjenicama o kojima samo izvodi posredne zaključke iz drugih dokaznih sredstava priležećih sudskome spisu, pri čemu takve zaključke ničime ne obrazlaže niti argumentira?
18. Može li prvostupanjski sud svoju odluku temeljiti na dokazima koji su u sudski spis bili uloženi tek u stadiju glavne rasprave, a imajući na umu odredbu čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da prvo i deveto naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
7. Naime, drugostupanjski sud je u odnosu na nerazjašnjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, na što se odnosila uputa drugostupanjskog suda u ukidnom rješenju, odluku donio na temelju čl. 373.a ZPP te na taj način odgovorio na isti.
8. Drugo, treće, peto i šesto naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva, kojim je došlo do preinake tužbe, tužba odbačena, dok preostali dio tužbenog zahtjeva, koji je tužitelj tijekom postupka precizirao svoj zahtjev, ne predstavlja preinaku tužbe.
9. Četvrto, sedmo, osmo, dvanaesto, trinaesto i četrnaesto postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetna pitanja polaze od pretpostavke koja nije ostvarena.
10. Osim toga, odgovor na četvrto postavljeno pitanje sadržan je u odredbi čl. 186. st. 3. ZPP, koja je odredba jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.
11. Petnaesto, šesnaesto i sedamnaesto postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer obrazlažući razloge važnosti tih pitanja tuženik osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa ta pitanja nisu važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
12. U odnosu na deseto, jedanaesto i osamnaesto pitanje predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
13. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, osmo, deveto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto, petnaesto, šesnaesto i sedamnaesto postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Budući da u odnosu na deseto, jedanaesto i osamnaesto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
