Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2375/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljica ad. 1. NG, udova ŠG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 2. ABC, pok. ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije na adresi [adresa], zastupana po skrbnici svojoj majci-tužiteljici pod 1., a ona zastupana po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika FRANJEVAČKA PROVINCIJA PRESVETOG OTKUPITELJA SAMOSTAN SUMARTIN iz Sumartina, Fra Andrije Dorotića 1, OIB: 40987356924, zastupana po punomoćnicima Tomislavu Šiško i Tadiji Mamiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 3924/2023-26 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-3924/2023-26 od 25. travnja 2025. u točki I Izreke u cijelosti te u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužiteljice u odnosu na tuženika vlasnice nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] vinograd, čest. zem. [katastarska čestica] pašnik, čest. zem. [katastarska čestica] pašnik [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo i to tužiteljica pod 1.NG za udio od 4/5 idealnog dijela cjeline istih a tužiteljica pod 2.GG za udio od 1/5 idealnog dijela cjeline istih pa se tužitelji ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, za cijeli gore navedeni suvlasnički udio, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima nastali parnični trošak u iznosu od 854,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a koja se kamata obračunava primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl.29. st.2. ZOO-a, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 25. travnja 2025, pa do konačne isplate, dok se tužitelji odbijaju sa zahtjevom za više zatraženi iznos od 110,00 EUR."

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, ali njegovu ocjenu izvedenih dokaza ovaj sud kao drugostupanjski ne prihvaća.

6. Sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti.

7. Tužiteljice u tužbi tvrde da je na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica] vingorad, čest. zem. [katastarska čestica] pašnik i čest. zem. [katastarska čestica] pašnik sve zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] uknjižen tuženik za cijelo.

Tužiteljice navode da su vlasnice predmetnih nekretnina u odnosu na tuženika jer su po svojim prednicima, a sada i osobno, ni od koga ometane, u posjedu dugi niz godina odnosno više od pedeset godina, te da je u katastarskoj evidenciji kao posjednik upisan suprug tužiteljice ad 1. ŠG.

Tužiteljice navode da je njihov prednik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina na osnovu težaštine-agrara što da je razvidno iz Prijave agrara KG pok. N. Navode da je isti imao sinove Š, G, K i Č, da je dogovorno vlasništvo prepušteno Č kojeg da je isključivo naslijedio ŠG - suprug i otac tužiteljica.

Tužiteljice navode da je ŠG umro, a njegovom nasljednicima da su temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, stalna služba u Supetru, broj O- 6130/2022 od 30. ožujka 2023. i rješenja o ispravci greške od 5. lipnja 2023. proglašene tužiteljice.

8. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik istih.

Iz posjedovnog lista od 13. rujna 2023. proizlazi da je kao posjednik utuženih nekretnina upisan [adresa].

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠG i ispravka rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠG proizlazi da su tužiteljice proglašene kao nasljednice iza istoga. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Garmaza dipl. ing. geod. od 26. prosinca 2024. proizlazi da predmetne nekretnine tj. k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju neograđeno zemljište pod makijom i borovom šumom, teže pristupačno, omeđeno većim dijelom suhozidom, a naročito u dijelu gdje graniči sa morskom obalom.

9. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano je da se pravo vlasništva može steći, između ostalog, na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

10. Sud prvog stupnja pogrešno primjenjuje čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Naime, u ovom postupku potrebno je primijeniti čl. 159. st. 4. istog zakona prema kojemu samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i istoga članka.

11. Dakle, tužiteljice su trebale dokazati da su u samostalnom poštenom posjedu 40 godina i više, ali su tužiteljice i tu činjenicu dokazale pa je njihov tužbeni zahtjev i primjenom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima osnovan.

12. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom predmetu i kojima su poznata događanja na predmetu spora proizlazi da bi predmet spora bio od ČG koji da bi bio otac tužiteljice ad. 2. i suprug tužiteljice ad. 1. te da bi on za života na predmetu spora čuvao stoku, te omogućavao da se na istima sijeku stabla za proizvodnju brodica. Svi svjedoci su potvrdili upravo da bi isti bio posjednik predmeta spora. Svjedok DG je izjavio da mu je otac koji je živio preko 95 godina uvijek govorio da bi predmet spora bio upravo od prednika tužiteljica, a i sam ovaj svjedok u vrijeme svjedočenja ima 75 godina. Isto tako iz samog posjedovnog lista od 13. rujna 2023. proizlazi da bi upravo kao posjednik utuženih nekretnina bio upisan ŠG iz [adresa], dok iz rješenja iz nasljeđivanja iza istoga proizlazi da bi upravo tužiteljice bile njegove nasljednice. Tužiteljice su priložile rješenje o nasljeđivanju iza KG. N, Kotarskog suda u Supetru u kojem su navedene utužene nekretnine te su tužiteljice objasnile pravni slijed sve do svog oca ČG, za kojeg svjedoci nesporno iskazuju da bi bio vlasnik predmetnih čestica.

Svjedoci su detaljno opisali predmet spora prije i sada, te su naveli da se na istome sjekla šuma uz dopuštenje ČG. Svjedok UG je izjavio da se na predmetu spora nalazi “gustirna“, a što je razvidno i iz fotografija koje prileže spisu. U spisu nema nikakvih dokaza o tome da bi tuženik na bilo koji način svojatao predmet spora prošlih desetljeća, niti da je tražio bilo kakvu predaju u posjed istoga, niti da bi poduzimao bilo kakve radove na utuženim nekretninama.

13. Dakle, iz svega proizlazi da su posljednji neometani posjednici predmetnih nekretnina upravo ovdje tužiteljice i njihovi prednici. Nikakvih dokaza nema na okolnosti da bi tuženik svojatao predmet spora svih proteklih desetljeća, niti da bi poduzimao bilo kakve radnje na istome, već čak suprotno proizlazi da je osoba istog prezimena kao i prednik tužiteljica kao i tužiteljice stekao nekretnine temeljem težaštine-agrara.

14. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, dok tuženik suprotno nije dokazao. Okolnost da je svjedocima bilo poznato da je tuženik upisan kao vlasnik na više nekretnina u okolici tužiteljičinih nekretnina ne dovodi do zaključka da su tužiteljice ili njihovi prednici bili nesavjesni posjednici.

Okolnost da su gustirna i kamena kuća urušene ne dokazuju da tužiteljice ne bi bile u posjedu predmetnih nekretnina.

Konačno, tužiteljice su svojim navodima u vezi s iskazima svjedoka koji su suglasno naveli da su prednika tužiteljica smatrali vlasnikom predmetnih nekretnina dokazale da su u diobi unutar njihove obitelji sporne nekretnine pripale suprugu odnosno ocu tužiteljica, a zatim i njima.

15. Zbog navedenoga, tužbeni zahtjev tužiteljica je osnovan jer su tužiteljice dokazale da su zajedno sa svojim prednikom bile u poštenom i istinitom samostalnom posjedu posljednjih 50-ak godina kako to tvrde tjekom postupka čime su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na ovoj nekretnini temeljem dosjelosti sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stavrnim pravima.

16. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. ZPP-a.

17. Kako je žalba tuženika neosnovana primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 19. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević