REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4837/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marta Donkov, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnik Igor Juranović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Juranović i dr. u Novoj Gradiški, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1378/2024-2 od 13. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj P- 165/2021-25 od 24. svibnja 2025., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1378/2024-2 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj P- 165/2021-25 od 24. svibnja 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja koje je predlagateljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Ovdje prvenstveno treba navesti da odgovori na pitanja kako ih je tužiteljica formirala u prijedlogu za dopuštenje revizije ovise o konkretnim, odlučnim činjenicama utvrđenim dokazima u svakom pojedinačnom parničnom postupku pa na tako formulirana pitanja nije moguće dati odgovor koji bi bio univerzalno primjenjiv u sličnim ili istim činjeničnim situacijama.
3.2. Osim toga, prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. No, predlagateljica nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP i uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila niti žalbu, niti druge potrebne dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu pozvala.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su joj pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to: pravo na dom, pravo na nepovredivost vlasništva, pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek treba navesti da je tužiteljica, nezadovoljna pobijanom drugostupanjskom presudom u prijedlogu za dopuštenje revizije navela razloge koji se dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. U odnosu na navode iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj budući da su nižestupanjske presude detaljno obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge.
5.2. Što se tiče tužiteljičinih navode koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak u ovoj pravnoj stvari odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, kako je to već i ranije navedeno u ovoj odluci.
5.3. U odnosu na navode tužiteljice koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Konvencije vijeće ističe da je tužiteljica na raspolaganju imala tužbu i žalbu kojom se koristila tijekom postupka. Pritom činjenica da nije uspjela u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.
5.4. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da joj je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na dom, treba navesti da takve navode tužiteljica nije iznosila, a mogla je isticati već u postupku pred nižestupanjskim sudovima.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
