REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–145/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AD, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19,84/21,114/22, 114/23,36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog AD podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, od 22. siječnja 2025., broj: K-36/2024-18, u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e :
Žalba optuženog AD odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zaboku, proglašen je krivim optuženi UD, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine, od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP) oštećenik ND upućen je da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP-a, optuženi UD obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka, i to paušalne svotu u iznosu od 300,00 eura te troškova sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 212,36 eura, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UD putem branitelja Ilije Boića, odvjetnika iz Zaboka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede „materijalnog prava“ te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „tijekom žalbenog postupka po službenoj dužnosti ispitati presudu i u smislu odredaba iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku, te konačno pobijanu presudu preinačiti u vidu oslobođenja AD od krivnje, a alternativno – prvostupanjsku presudu ukinuti.“ Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi UD te njegov branitelj Ilija Boić, odvjetnik iz Zaboka, koji svi unatoč urednoj obavijesti na sjednicu nisu pristupili, pa je sjednica vijeća na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a. održana u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženika i njegovog branitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prije svega treba reći da optuženik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka parafrazirajući zakonski tekst članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, međutim argumentacijom u nastavku žalbe dovodi u pitanje činjenična utvrđenja suda, o čemu će biti riječi u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju pravno ne označava, optuženi u svojoj žalbi navodi da sud prvog stupnja nije mogao na učinjeni način činjenično izmijeniti optužnicu.
7.2. Što se tiče neznatnih izmjena u činjeničnom opisu djela koje je prvostupanjski sud izvršio u pobijanoj presudi, one se odnose na preciziranje utvrđenog činjeničnog stanja, što je po ocjeni ovog suda bilo neophodno, a nije dovelo do prekoračenja optužbe, pogotovo ne na štetu optuženice.
7.3. Nije u pravu optuženi UD kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a povredom prava optuženika na pravično suđenje. Žalitelj pogrešno smatra kako je ta povreda ostvarena time što prvostupanjski sud u navođenju svojih razloga nije primijenio načelo „in dubio pro reo“, jer se radi o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.4. Slijedom iznijetoga, nisu počinjene, u žalbi istaknute, bitne povreda odredaba kaznenog postupka, a ni neke druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a.
8. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice ispravno i potpuno utvrdio.
8.1. U biti se optuženik u pogledu činjenica žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 470. stavka 2. ZKP-a, jer svojim žalbenim navodima u biti nastoji dovesti u ozbiljnu sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. U pogledu nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne navodi koju to odlučnu činjenicu, u smislu odredbe članka 470. stavka 3. ZKP-a, sud prvog stupnja nije utvrdio.
8.2. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi UD smatra da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio svjedočenja koja potvrđuju da je oštećenik bio pod utjecajem alkohola, agresivan i da je provocirao goste u lokalu. Naglašava i da nije dovoljno razjašnjeno tko je oštećeniku nanio inkriminirane ozljede ukazujući na mogućnost da je te ozlijede oštećeniku nanio KD, koji ima kriminalnu prošlost te da je sudskomedicinski vještak naveo da se predmetna ozljeda u pravilu događa udarcem zatvorenom šakom ili drugim tupo-tvrdim predmetom te da nije isključeno da bi udarac otvorenim dlanom mogao prouzročiti ozljedu, ali da bi to bila neuobičajena situacija. Konačno optuženik ukazuje i kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir mogućnost nužne obrane ili prekoračenja nužne obrane. Pogrešna pravna kvalifikacija kaznenog djela posljedično je dovela i do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.
8.3. Nasuprot tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja, na temelju zakonito provedenog dokaznog postupka, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da je optuženik kritične prilike na način opisan u izreci presude udario oštećenika HD uzrokujući mu tim udarcem tešku tjelesnu ozljedu u vidu višekomadnog prijeloma nosnih kostiju s krvarenjem u lijevi gornjočeljusni sinus i krvnog podljeva u području ispod lijevog oka.
8.4. Nije sporno da je optuženik u svojoj brani priznao da je udario oštećenika ukazujući samo da ga je udario otvorenim dlanom te da ne vjeruje da bi taj udarac mogao izazvati tešku tjelesnu ozljedu. Njegova verzija događaja sugerira da je reagirao nakon što je KD već izbacio oštećenika iz lokala, ali ne tvrdi da je to učinio u samoobrani, već kao reakciju na ponašanje oštećenika. Stoga, dakle, govora nema o tome da bi optuženik postupao u nužnoj obrani, kako to ističe u svojoj žalbi. To i tim prije ima li se u vidu da su svi ispitani svjedoci DD, OD i JD, potvrdili da je oštećenik ND kritične prigode bio pod vidnim utjecajem alkohola i da je samo provocirao goste, što potonje svakako ne predstavlja protupravni napad koji bi opravdavao postupanje u nužnoj obrani. Osim toga iz optuženikove obrane proizlazi nespornim da je KD prvi izbacio oštećenika iz lokala, a potom da je iz lokala izašao i on te da je udario oštećenika, što nedvojbeno ukazuje da optuženik, a niti bilo koja druga osoba, nije bio pod izravnom prijetnjom napada kada je odlučio djelovati na način opisan u izreci presude te da nitko drugi osim njega nije udario oštećenika. Da je upravo on i nitko drugi udario oštećenika uzrokujući mu tim udarcem ozljedu teške naravi proizlazi iz daljnjeg dijela njegove obrane u kojoj je naveo da je oštećenika udario otvorenim dlanom uslijed čega ovaj pao na pod te da je ostao bez svijesti sav u krvi.
8.5. Pored toga, iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi kako nije isključeno da bi i udarac otvorenim šakom mogao uzrokovati inkriminiranu ozljedu te je za nastanak iste dovoljan samo jedan udarac srednje jačine. Slijedom izloženog, lokacija i karakter zadobivenih ozljeda oštećenika očito su rezultat dinamike djelovanja optuženika i odraz njegove volje da ga teško tjelesno ozljedi.
8.6. Stoga niti žalbena tvrdnja optuženog AD da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je vještak sudske medicine dr. Pero Bubalo na upit branitelja je li je moguće da ozljeda nastane udarcem otvorenim dlanom naveo kako udarac otvorenim dlanom tzv. šamar nije podesan način za nastanak ozljede utvrđene kod oštećenog te da šamar u pravilu može dovesti do prolaznog crvenila, što ne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja da je optuženik udarcem otvorenim dlanom oštećeniku uzrokovao inkriminiranu ozljedu teške naravi. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik oštećenika udario otvorenom šakom u glavu, kako je to i obrazloženo u pobijanoj presudi, a ne da mu je zadao šamar kako se to navodi u žalbi. Sudskomedicinski vještak je isključio mehanizam oštećenikovog ozljeđivanja tzv. šamarom, dok nije isključio taj mehanizam udarcem otvorenom šakom kako je taj mehanizam i opisan u izreci pobijane presude, a upravo taj mehanizam oštećenikovog ozljeđivanja u svojoj obrani opisuje i sam optuženik koji samo ukazuje kako ne vjeruje da bi taj udarac mogao izazvati tešku tjelesnu ozljedu.
8.7. Stoga je, dakle, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te je kriminalno postupanje optuženika pravilno označeno kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11, pa nije u pravu optuženi UD kada tvrdi da je sud trebao primijeniti odredbu iz članka 3. stavka 3. ZKP-a (in dubio pro reo) jer se navedeno pravilo primjenjuje samo u krajnjem slučaju kada postoji takva činjenična dvojba koja se nikako na drugi način ne može otkloniti pa sud u takvoj dilemi uzima kao dokazane one činjenice koje su za optuženika povoljnije, odnosno smatra nedokazane one koje su za optuženika nepovoljnije. Međutim, u konkretnom slučaju je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza, a posebno obrane optuženika i toj obrani korespondirajućeg nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo opisano u izreci prvostupanjske presude tako da nije bilo potrebe za primjenom navedenog pravila.
9. Neosnovana je žalba optuženika i zbog povrede „materijalnog prava“, koja se povreda niti ne obrazlaže, ali se ima smatrati kako osporavajući odluku o krivnji žalitelj osporava i primjenu kaznenog zakona na štetu optuženika, a temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. Suprotno žalbi, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda u cijelosti proizlaze obilježja (biće) kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11, jer je optuženik s ciljem teškog tjelesnog ozljeđivanja udario otvorenom šakom oštećenika u glavu uzrokujući mu na taj način višekomadni prijelom nosnih kostiju, s krvarenjem u lijevi gornjočeljusni sinus i krvni podljev u području ispod lijevog oka, odnosno tešku tjelesnu ozljedu.
10. Optuženik nije naznačio da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ali njegova žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP-a).
10.1. Razmotrivši pobijanu presudu u odluci o kaznenoj sankciji ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i primjereno cijenjene sve okolnosti o kojima ovisi izbor i mjera sankcije. Optuženik je, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, neosuđivana osoba, mlađe životne dobi i zaposlen, što su cijenjene kao olakotne okolnosti, pa imajući na umu da sud optuženiku nije utvrdio otegotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju osam mjeseci odgovara težini i pogibeljnosti djela uz pravilnu ocjenu da se zakonom propisana svrha kažnjavanja može postići izricanjem uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja od dvije godine.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
