REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–107/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČKC, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ČKC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 17. listopada 2024., broj: K-815/2020-17, u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČKC, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, proglašen je krivim optuženi ČKC, zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, te je na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a potom mu je na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11, izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 2 godine, od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP) optuženi ČKC obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koji predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ČKC putem branitelja Joška Mikulića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom „žalbu usvojiti, osporenu presudu ukinuti, predmet vratiti na ponovni postupak, podredno osporenu presudu preinačiti, na način da se okrivljeni oslobodi od optužbe, a podredno da se okrivljenom izreče znatno blaža kaznena sankcija.“ Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen u roku bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni državni odvjetnik, optuženi ČKC i njegov branitelj Joško Mikulić, odvjetnik iz Splita. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženik te branitelj optuženika, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega treba reći da optuženik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka parafrazirajući zakonski tekst članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, međutim argumentacijom u nastavku žalbe dovodi u pitanje činjenična utvrđenja suda, pa i navodom koju označava kao „bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku“, o čemu će biti riječi u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Slijedom iznijetoga, nije počinjena, u žalbi istaknuta, bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, a ni neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a.

8. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da nema dokaza da je počinio terećeno mu kazneno djelo za koje je proglašen krivim, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice ispravno i potpuno utvrdio.

9.1. U biti se optuženik u pogledu činjenica žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe članka 470. stavka 2. ZKP-a, jer svojim žalbenim navodima u biti nastoji dovesti u ozbiljnu sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. U pogledu nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne navodi koju to odlučnu činjenicu, u smislu odredbe članka 470. stavka 3. ZKP-a, sud prvog stupnja nije utvrdio. To se odnosi i na optuženikov prigovor da je sud kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice AKC u suštini trebao naložiti provođenje odgovarajućeg vještačenja radi utvrđenja zdravstvenog stanja oštećenice, jer se i time samo želi ukazati na pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje je utvrdio sud prvog stupnja prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz oštećenice koji je dala pred sutkinjom istrage, a ne na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi ČKC smatra da, osim iskaza oštećenice AKC, nije proveden ni jedan dokaz na temelju kojeg bi bile utvrđene pravno relevantne činjenice, odnosno da nije na jasan i nedvojben način utvrđeno da je u odnosu na oštećenicu poduzeo inkriminirane mu radnje i da je tim radnjama kod oštećenice prouzročilo osjećaj straha i ugroženosti pokada. Naglašava da se pobijana presuda temelji samo na iskazu oštećenice AKC kojeg je dala sutkinji istrage 3. travnja 2018., a da je pritom prvostupanjski sud propustio imati u vidu navode iz iskaza ove oštećenice kojeg je dala iskazujući na raspravi od 1. veljače 2023., i 8. listopada 2024., u kojem je jasno navela kako se osim verbalnih sukoba i „uobičajenih“ problema, koji su istina trajali dulje vrijeme, optuženik nije ponašao nasilno prema njoj te kako je nije nikada fizički napadao u inkriminiranom razdoblju.

10.1. Žalbenim navodima optuženog ČKC nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz njih izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, iskaz oštećenice AKC predstavlja personalni dokaz kojeg sud cijeni kao i ostale dokaze, pa i sve njezine iskaze koje je dala tijekom postupka, pa i stoga može biti osnovom za utvrđenje odlučnih i ostalih dokazno važnih činjenica, kao što ga je koristio prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o kaznenoj odgovornosti žalitelja. Oštećenica Glorija Gudelj-Velaga sutkinji istrage 3. travnja 2018., slobodno je i u nazočnosti optuženika te stručnih osoba dala detaljan iskaz koji je sadržavao detaljne navode o optuženikovom nasilnom ponašanju.

10.2. Tako je u tom svjedočkom iskazu oštećenica Glorija Gudelj-Velaga navela kako su problemi s optuženikom započeli tjedan dana prije njihovog vjenčanja, u lipnju 2017., kada je među njima došlo do svađe u Poljicima zbog toga što je ona potrošila neki novčani iznos bez da ga je o tome obavijestila, pa kada mu je tijekom te svađe rekla da joj se gadi, to da ju je optuženik počeo gušiti jastukom te ga je tako držao dvije do tri sekunde. Također je navela kako ju je tjedan ili dva tjedna nakon rođenja djeteta (3. rujna 2017.). optuženik znao "pljesnuti" pa bi je uhvatio za vrat. Potom i da ju je nekoliko puta udario "pleskom" i da ju je vrijeđao govoreći da je psihički bolesna, da je „drolja“. O ovome je pričala prijateljici ČK. Također je ukazala kako joj je optuženik slao poruke na koje mu je odgovarala i pisala mu da je pusti na miru i da će ga prijaviti.

10.3. Ispravno je prvostupanjski sud iskazivanje oštećenice pred sutkinjom istrage stavio u kontekst s iskazima drugih svjedoka. Tako svjedokinja ČK iskazuje da joj je nakon vjenčanja (lipanj 2017.), oštećenica putem poruke javila da je optuženik bio nasilan prema njoj u Imotskom, pa joj je ona savjetovala da pobjegne ili zatraži pomoć obitelji, da bi joj kasnije, na kavi, oštećenica samo rekla da je bila "nasilna situacija", potom da joj je oštećenica u kolovozu ili rujnu 2017., ponovno poslala poruku ukazujući da je optuženik tuče povodom čega je ona došla u njihov stan u [adresa], ali nije vidjela nikakve ozljede, kojom prilikom joj je oštećenica rekla da ju je optuženik "gurnuo o zid" i dao "par šamara", ali i da je odbila prijaviti policiji jer nije htjela "praviti cirkus", da bi je končano u listopadu 2017., oštećenica zamolila da pozove njezinu obitelj (oca i brata) ukazujući da je došlo do svađe između nje i optuženika, pa se ona odazvala tom pozivu te je pozvala obitelj oštećenice, a kasnije je i sama došla u stan, ali nije vidjela nikakvo nasilje.

10.4. Također, prvostupanjski sud je okolnosno iskazivanje oštećenice od 3. travnja 2018., doveo u vezu sa iskazom njezinog oca i brata, koji suglasno potvrđuju što im je ona prepričala vezano za događaj od 17. listopada 2017., odnosno prema iskazu AK da ju je optuženik davio, a prema iskazu BKC da ju je optuženik uhvatio za vrat i podigao od poda. Konačno, ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako taj iskaz oštećenice dijelom potvrđuje sadržaj SMS poruka izmijenjenih između optuženika i oštećenice u inkriminiranom razdoblju iz kojih je vidljivo kako optuženik oštećenici upućuje riječi uvredljivog sadržaja, pa tako „Puši kurac“, „Kurvetina psihička“, „Ti si jedno veliko ništa“, „liječi se, šizofrenija, to je svak primijetio, da si nestabilna ko duševni bolesnik“ te kako oštećenica moli optuženika da se ne dere na nju, da ju ne zove kurvom, da ju ne udara i ne hvata za vrat, da joj ne govori kako će je zgaziti autom i baciti s nebodera, što potonje posebno koresponidra iskazu oštećenice kako ju je optuženik i fizički zlostavljao.

10.5. Obzirom na pravilo općeg ljudskog iskustva, da se okolnosno – precizno i detaljno, može opisati samo ono što se doista i dogodilo, onda je, kao što je to naprijed navedeno, pravilna ocjena suda prvog stupnja o vjerodostojnosti iskaza oštećenice Glorija Gudelj-Velaga pred sutkinjom istrage, na zapisniku od 3. travnja 2018.

10.6. Isto tako, protivno žalbenim navodima optuženog ČKC, pravilna je ocjena suda prvog stupnja, da iskazujući na raspravi oštećenica Glorija Gudelj-Velaga u suštini nije odstupila od svog ranije iskaza, nego je samo navela da se ne sjeća da je uopće iskazivala pred sutkinjom istrage, a to čak i nakon što joj je u cijelosti predočen taj iskaz, navodeći za to uvjerljive razloge.

10.7. Za ovakvu svoju ocjenu o vjerodostojnosti iskaza oštećenice AKC pred sutkinjom istrage, na zapisniku od 3. travnja 2018., sud prvog stupnja je dao razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.8. Uz sve navedeno oštećenica Glorija Gudelj-Velaga iskazujući pred sutkinjom istrage, na zapisniku od 3. travnja 2018., nije imala nikakvog razloga lažno teretiti optuženika, te joj prvostupanjski sud s pravom vjeruje, te na njezinom iskazu, uz podupiruće dokaze, pravilno temelji osuđujuću presudu.

11. Prema tome, prihvaćajući kao logične i uvjerljive razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon, kada je optuženog ČKC, proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11.

12. Iako optuženi ČKC u uvodu svoje žalbe navodi, da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, iz žalbenih razloga proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo zbog toga što nije moguća tzv. posredna povreda kaznenog zakona – da je kazneni zakon povrijeđen time što je činjenično stanje pogrešno utvrđeno – jer se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje stranke, po svom subjektivnom viđenju, smatraju da je trebalo biti utvrđeno.

13. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženi ČKC navodi kako prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud nije vodio računa „o primjeni odredbe čl. 41. i 47. KZ-a.“ Navodi i kako je optuženi osoba sa znatno narušenim zdravstvenim stanjem, te da nikad ranije nije bio kažnjavan, kako prekršajno tako ni kazneno.

13.1. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije za optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, pa mu je tako u okviru osobnih okolnosti olakotnim cijenio da je zaposlen, razveden te da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem skrbi, potom da je popravio odnose s oštećenicom koja je navela kako nije zainteresirana za kazneni progon optuženika, dok otegotne okolnosti nije utvrdio. Pravilnim vrednovanjem svih prethodno navedenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci čije izvršenje je potom primjenom uvjetne osude odgođeno kroz razdoblje provjeravanja od 2 godine. Uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene i potom također, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno vrednovane okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11., ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je upravo takva kaznena sankcija primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženika te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Premda je optuženik u pravu kada u svojoj žalbi ističe da je njegovo zdravlje narušeno i da se isto može vrednovati kao olakotna okolnost, unatoč tome nije mogla biti prihvaćena njegova žalba u kojoj se zalaže za blažu osudu obzirom da je kazna na koju je optuženik osuđen vrlo blizu zakonskog minimuma uz rok provjeravanja koji je u logičkom skladu s visinom izrečene kazne, pa se doista blažom kaznenom sankcijom ne bi ostvarila svrha kažnjavanja.

14. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić