REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1738/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću i Marku Sedlu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi predaje u posjed i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlogu tužitelja- protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-566/2023-2 od 9. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-87/2022-85 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj-protutuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-566/2023-2 od 9. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 87/2022-85 od 20. siječnja 2023. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li sud odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti?
2. U slučaju da je jedna osoba zemljišnoknjižni vlasnik zemljišne čestice, a druga osoba vlasnik stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na toj zemljišnoj čestici i kao vlasnik tog stana upisana u knjigu položenih ugovora, štiti li načelo jedinstva nekretnine (članak 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) zemljišnoknjižnog vlasnika zemljišne čestice ili vlasnika stana upisanog u knjigu položenih ugovora u parnici radi ostvarivanja vlasničkopravnih ovlaštenja?
3. Ako pojedinačnu nekretninu kao predmet pravnog prometa i sudskog spora u smislu članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) čini zemljišna čestica uključujući sve što je s njom trajno povezano na njezinoj površini, je li zakonito odbiti vlasničkopravni zahtjev zemljišnoknjižnog vlasnika tako određene nekretnine (zemljišne čestice) protiv vlasnika stana koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na toj zemljišnoj čestici i koji je kao vlasnik tog stana upisan u knjigu položenih ugovora, a pozivom na načelo jedinstva nekretnine iz članka 9. ZV?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj-protutuženik smatra da su mu donošenjem pobijane odluke povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja-protutuženika nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, valja istaknuti da isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, pri čemu isto pitanje ujedno polazi od pogrešne pretpostavke da pobijana presuda suda drugog stupnja predstavlja tzv. presudu iznenađenja u smislu odredbe čl. 5. st. 4. ZPP. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi kako je sud drugog stupnja odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva donio na temelju iste pravne osnove o kojoj se raspravljalo pred sudom prvog stupnja, odnosno odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), dok je pozivanjem na odredbe čl. 9. ZVDSP samo otklonio jedan od žalbenih prigovora tužitelja-protutuženika.
6. U pogledu drugog i trećeg pitanja sadržanih u prijedlogu tužitelja-protutuženika, treba reći da navedena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Naime, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenivši kako tuženik-protutužitelj ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine (pravo na posjed), uslijed čega ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, te uslijed okolnosti da tužitelj- protutuženik, sukladno odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), tužbenim zahtjevom nije bio ovlašten tražiti predaju nekretnine u isključivi posjed tužitelja- protutuženika, budući da nije samovlasnik iste nekretnine.
7. Slijedom navedenog, s obzirom da se navedena pitanja tužitelja-protutuženika sadržajno odnose samo na primjenu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, odnosno ocjenu osnovanosti prava tuženika-protutužitelja na odbijanje predaje nekretnine u posjed, to odgovor na postavljena pitanja ne bi utjecao na odluku u ovom sporu, budući da je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i zbog razloga na koji se postavljena pitanja ne odnose.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tužitelj-protutuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu nije donesena na temelju bitno drugačije pravne osnove od one o kojoj se u postupku raspravljalo, niti zasnovana na činjenicama o kojima strankama nije bila pružena razumna mogućnost da se o njima izjasne. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
