Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4075/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Saša Bačić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-125/2022-18 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-125/2022-18 od 12. srpnja 2024.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P- 125/2022-18 od 12. srpnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Nalaže se tuženiku ĆF da tužiteljici ĐF isplati iznos od 9.954,21 eur uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 2. veljače 2018. do isplate." (točka I. izreke). Navedenom presudom naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Rješenjem Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P- 125/2022-18 od 12. srpnja 2024. utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.073,13 eura zajedno sa zateznim kamatama koja teku od 1. listopada 2020. do isplate.
3. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud ukine pobijanu odluku i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz dodjelu predmeta drugom sucu u rad.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tužiteljica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju tužiteljica sadržajno upire u žalbi. Žalbeni navodi tužiteljice svode se na preocjenjivanje činjeničnih utvrđenja i osporavanje zaključaka suda prvog stupnja, koji ne sadrže nikakve argumentirane tvrdnje koje bi zaključke i utvrđenja suda prvog stupnja mogle dovesti u sumnju.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 299. ZPP na koju tužiteljica sadržajno upire u žalbi u dijelu u kojem navodi da je sud prvog stupnja saslušao svjedokinju TF čije je saslušanje tuženik predložio tek na ročištu za glavnu raspravu.
7.1. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, stavkom 2. istog članka je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. istog članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
7.2. Iz navedenog proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno, stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Uvidom u zapisnik s ročišta održanog dana 11. travnja 2024. proizlazi da je tuženik predložio saslušanje imenovane svjedokinje nakon saslušanja svjedoka čije je saslušanje predložila tužiteljica, UF, a koji je u svom iskazu naveo da je TF bila prisutna tijekom isplate kupoprodajne cijene. Imajući na umu da tužiteljica u tužbi, a ni do zaključenja prethodnog postupka, nije navela tu činjeničnu tvrdnju, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog saslušanja imenovane svjedokinje i isti uzeo u obzir u skladu s odredbom članka 299. stavka 3. ZPP, s obzirom na to da tuženik nije prije zaključenja prethodnog postupka takve navode mogao osporiti. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, izvođenje dokaza saslušanjem imenovane svjedokinje ima značaj dokaza predloženog radi utvrđenja pomoćnih činjenica, odnosno činjenica kojima se može utvrditi posredno relevantna činjenica i time provjeriti vjerodostojnost iskaza svjedoka i tuženika koji su saslušani tijekom glavne rasprave, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, u kojem slučaju sud ne bi mogao odbiti izvođenje takvog dokaza, iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-235/2022-4 od 28. studenoga 2023.).
7.3. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja nije počinio povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 299. ZPP, stoga je predmetni žalbeni navod neosnovan.
8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za povratom iznosa od 9.954,21 eura na ime kupoprodajne cijene.
9. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da je tuženik sredinom svibnja 2017. ŠF, izvanbračnom suprugu tužiteljice, dao u najam svoju kuću u [adresa],
- da se predmetna kuća nalazi u istom dvorištu u kojem se nalazi i kuća u kojoj živi tuženik,
- da je ugovorena mjesečna najamnina od 1.000,00 kuna/132,72 eura,
- da se ŠF u predmetnu kuću uselio 20. svibnja 2017.,
- da je desetak dana nakon useljenja ŠF s tuženikom dogovorio kupoprodajnu cijenu za predmetnu kuću u iznosu od 20.000,00 eura,
- da ŠF nije isplatio kupoprodajnu cijenu, niti je plaćao najamninu,
- da je u međuvremenu u kuću uselila i tužiteljica,
- da je tužiteljica nakon smrti izvanbračnog supruga ŠF iselila iz predmetne kuće dana 1. listopada 2020.,
- da je tužiteljica tuženiku nakon iseljenja predala specifikaciju radova na kući u ukupnom iznosu od 15.620,00 kuna/2.073,13 eura (stranica 38. spisa).
10. Sud prvog stupnja u presudi navodi da je tuženik je u svojoj izjavi naveo približno ili točno vrijeme događanja tijekom perioda ugovaranja prodaje kuće, za razliku od tužiteljice koja nije mogla niti približno u vremenske okvire smjestiti pojedine izvršene radnje. Sud prvog stupnja smatra da bi bilo očekivano, kako se radi o značajnom iznosu, da se tužiteljica sjeća barem približnog vremena isplate. U odnosu na navod tužiteljice da je podigla kredit kako bi mogla isplatiti ukupnu kupoprodajnu cijenu i da je od iznosa podignutog kredita vratila ocu iznos od 10.000,00 eura, sud prvog stupnja ističe da bi bilo očekivano da se tužiteljica sjeća kada je podigla kredit, ako ga je uopće podigla, budući da bi ga vjerojatno još uvijek otplaćivala i da bi joj predstavljao značajan financijski teret. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da je tuženiku isplatila dio kupoprodajne cijene slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
11. Tužiteljica u žalbi navodi da je zaključak suda o nepostojanju ugovora o kreditu proturječan sa stanjem u spisu i ističe da je kao dokaz sudu priložila ugovor o kreditu, na koji se sud ne osvrće.
11.1. Uvidom u spis predmeta ovaj je sud utvrdio da se u istome zaista ne nalazi ugovor o kreditu. Tužiteljica nije tijekom prvostupanjskog postupka, pa niti sada u žalbenom postupku, dostavila sudu ugovor o kreditu, niti iz sadržaja zapisnika održanih ročišta proizlazi da bi tužiteljica ugovor o kreditu predočila na znanje sudu i protivnoj stranci. Posebno se ističe da tužiteljica nijednom tijekom prvostupanjskog postupka, dakle niti u tužbi, niti u bilo kojem drugom podnesku, pa niti sada u žalbenom postupku, ne navodi kada je podigla kredit, niti daje bilo koji podatak na temelju kojeg bi sud mogao odlučiti o postojanju predmetnog ugovora o kreditu.
12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te pravilno ocijenio izvedene dokaze. Slijedom navedenog, u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 355. ZPP.
13. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članaka 471. stavka 1. ZOO, te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.
14. Odredbom članka 471. stavka 1. ZOO propisano je da je u slučaju raskida ugovora prodavatelj dužan vratiti kupcu primljene otplate sa zakonskim kamatama od dana kad ih je primio i naknaditi mu nužne troškove što ih je učinio za stvar. Iz navedenog se može zaključiti da je sud prvog stupnja zaključio da su stranke zaključile kupoprodajni ugovor, međutim, da isti nije raskinut, stoga za tuženika nije nastala obveza vraćanja tužiteljici primljene otplate. Takvo je shvaćanje suda prvog stupnja pogrešno.
15. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (članak 247. ZOO), a to su kod kupoprodaje predmet kupoprodaje (nekretnina) i njezina cijena. Međutim, ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku (članak 377. ZOO). Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji nije sklopljen u pisanom obliku ne proizvodi pravne učinke (članak 290. ZOO), no, u skladu s odredbom članka 294. ZOO, moguće je osnažiti ugovor kojem nedostaje potreban oblik. Predmetnom odredbom propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su se izvanbračni suprug tužiteljice i tuženik suglasili o predmetu kupoprodaje i kupoprodajnoj cijeni, međutim, nesporno je da ugovorne strane nisu sklopile ugovor o kupoprodajni nekretnine u propisanom obliku. Nadalje, u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je da niti tužiteljica, niti njezin izvanbračni suprug, nisu tuženiku isplatili kupoprodajnu cijenu, odnosno, nisu ispunili obvezu iz ugovora, stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 294. ZOO. Dakle, u skladu s odredbom članka 290. ZOO, taj ugovor nema pravne učinke, a posljedice su izjednačene s posljedicama ništetnog ugovora, što znači da za stranke iz takvog ugovora nisu nastale nikakve obveze. Unatoč tome, i pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe članka 290. ZOO, trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, dakle, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Nadalje, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP odlučio o troškovima ovog postupka.
17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu prvog stupnja na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspjela, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
