REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1120/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., Republika Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, OIB 16760357166, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Ludbregu, protiv I. tuženika Autocesta Zagreb – Macelj d.o.o., Zagreb, Garigradska 18, OIB 82667270868, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Spajiću, odvjetniku u Zagrebu, II. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "ŠLJUKA BISTRA", iz Gornje Bistre, Bistra b.b., OIB 57048627495 i III. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "KUNA", iz Jablanovca, Stubička 130, Ivanec Bistranski, OIB 43482276956, zastupanog po punomoćniku Damiru Mikuljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3269/2024-2 od 31. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2015 od 5. srpnja 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev III. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3269/2024-2 od 31. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2015 od 5. srpnja 2024., I. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Iscrpljuje li se odgovornost koncesionara za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste u nepostupanju po odredbi iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama, odnosno odgovara li koncesionar autoceste za štetu nastalu uslijed naleta motornog vozila na divljač iako nikada nije zaprimio zahtjev lovačkog društva da cestu označi prometnom signalizacijom i opremom?,

2. Je li kod primjene instituta odgovornosti po načelu presumirane krivnje potrebno dokazati konkretnu štetnu radnju odnosno propust štetnika (prvotuženika) u ispunjavanju propisanih obveza vezanih za održavanje javne ceste ili je za dokazivanje štetnikove (prvotuženikove) odgovornosti dovoljno utvrditi da se divljač našla na javnoj cesti?,

3. Na kome je teret dokaza postojanja konkretne štetne radnje odnosno propusta na strani koncesionara autoceste u održavanju autoceste kao pretpostavke koncesionarove odgovornosti za štetu prouzročenu korisnicima autoceste od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste?,

4. Odgovara li koncesionar autoceste za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste, iako je poduzeo sve radnje predviđene pozitivnim pravnim propisima?,

5. Odgovara li koncesionar autoceste za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste ako u njegovom postupanju koje je prethodilo štetnom događaju i onom za vrijeme štetnog događaja nema elementa protupravnosti?,

6. Predstavlja li divljač (srna) na kolniku autoceste opasnu stvar, a za prouzročenje koje štete odgovara njezin vlasnik u smislu odredbe iz članka 1064. Zakona o obveznim odnosima?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije I. tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

1.2. III. tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Predmetna pravna pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što odgovori na predmetna pravna pitanja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. Naime, predmetna pravna pitanja suštinski se zasnivaju na ocjeni I. tuženika da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. No, u konkretnom slučaju, kako je riječ o postupku u sporu male vrijednosti pred trgovačkim sudom, drugostupanjski sud nije niti bio u prilici ispitivati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pogledu pravilnosti i postupnosti utvrđenja činjeničnog stanja te u pogledu možebitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. (čl. 467. st. 1. ZPP).

2.2. I. tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio odgovarajuće dijelove spisa s jasnom naznakom tih dijelova na koje se odnosi prijedlog za dopuštenje revizije.

2.3. I. tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Ovo tim više što, a kao što je prethodno rečeno, I. tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev III. tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug