REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1051/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISKRA BRODOGRADILIŠTE 1 d.o.o., OIB 19802143813, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Avdagić, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 44 i dr.sc. Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika NAVEGAR TOURS d.o.o., OIB 10352480926, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a/1, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4172/2022-2 od 6. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-600/2021-28 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4172/2022-2 od 6. lipnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-600/2021- 28 od 14. srpnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Ujedno tuženik predlaže reviziju dopustiti i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu, prava na obrazloženu odluku i prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“).

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

1) Radi li se o pogrešnoj primjeni članka 430. Pomorskog zakonika u situaciji kada su člankom 2. stavkom 1.3. Aneksa 2. Ugovora broj 2019-66 o gradnji i isporuci broda stranke suglasno uglavile obvezu tužitelja kao brodograditelja, da izvede na licu mjesta sve radove koji se odnose na rezanje, montažu i zavarivanje svih aluminijskih elemenata (dijelova) broda (limovi, profili, prozori, rukohvati, bitve), a koji nisu definirani stavkom 1.1. članka 1. Ugovora broj 2019-66 o gradnji i isporuci broda;

2) Radi li se pogrešnoj primjeni članka 430. Pomorskog zakonika u situaciji kada je stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju izričito naveo da formiranju računa prethodi izrada predatnice, koja se ovjerava i koja predstavlja temelj za formiranje računa, a u spisu predmeta nesporno ne postoje isprave koje bi se nazvale predatnicama, što se potvrđuje nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka brodograđevne struke Nenada Tvrdića;

3) Radi li se o pogrešnoj primjeni članka 430. Pomorskog zakonika u situaciji kada je tužitelj kao brodograditelj nesporno sam dao suglasnost o brisanju prava vlasništva nad predmetnim brodom (novogradnjom) C-15, a nakon što mu je prethodno isplaćena ugovorna naknada u ukupnom iznosu od 1.875.000,00 kuna te je tako glede istog broda zatražena i postignuta uknjižba prava vlasništva na ime i za korist tuženika;

4) Predstavlja li bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP činjenica da stalni sudski vještak tijekom glavne rasprave nije neposredno saslušan te je tako u potpunosti izostalo usmeno obrazloženje njegova pisanog nalaza i mišljenja;

5) Radi li se o pogrešnoj primjeni odredaba članaka 7., 8..,219., 220. i 221. ZPP u situaciji kada je između stranaka člankom 2. stavkom 1.3. Aneksa 2. Ugovora broj 2019-66 o gradnji i isporuci broda ugovoreno izvođenje upravo svih radova vezano za aluminijske elemente (dijelove) broda (limovi, profili, prozori, rukohvat, bitve) te u spisu predmeta nedostaju isprave koje bi se nazvale predatnicama kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka brodograđevne struke Nenada Tvrdića, a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude?

2.1. Tuženik nalazi da su naznačena pravna pitanja važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (″Narodne novine″ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu su istaknute odluke revizijskog suda broj Revr-91/2013 od 16. srpnja 2014. („Ocjena dokaza koju je iznio drugostupanjski sud utvrđujući odlučne činjenice nije u skladu s odredbom članka 8. ZPP što je bilo od utjecaja na zakonitost navedene presude, a to predstavlja razlog zbog kojeg se može podnijeti revizija iz odredbe članka 385. stavak 1. podstavak 2. ZPP“), Revr-898/2014 od 16. lipnja 2015. („Iz sadržaja članka 8. ZPP proizlazi da sloboda sudačkog uvjerenja pri odlučivanju o činjenicama dokazanim u postupku je ograničena rezultatima provedenog dokaznog postupka, a to znači da je sud pri ocjeni izvedenih dokaza dužan objektivno ih sagledati, a ne selektivno interpretirati“), Rev-2166/2010 od 2. veljače 2011. („Parnični sud utvrđuje činjenice prema odredbama članaka 220. do 223. ZPP i ocjenjuje ih u smislu odredbe članka 8. ZPP“) i Rev-54/07-2 od 5. rujna 2007. („Prema odredbi članka 260. stavak 1. ZPP sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave time da sud određuje rok za pismeno podnošenje nalaza i mišljenja. Dakle, vještak daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može dati i pismeno prije rasprave tj. zakon ne ograničava iznošenje vještačkog nalaza i mišljenja jedino u pisanom obliku“).

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika na način da ga je ocijenio neosnovanim i predložio odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što razlozi važnosti na koje predlagatelj ukazuje ne upućuju na zaključak da je nekoj stranci u istim ili istovrsnim činjeničnim okolnostima pružena pravna zaštita koja bi tuženiku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja bila uskraćena.

5. Prvim, drugim, trećim i petim naznačenim pitanjima u osnovi se osporava ocjena u postupku izvedenih dokaza. Sloboda sudova da ocjenjuje dokaze, u smislu odredbi članka 8. i članka 220. ZPP, izvire iz načela slobodne ocjene dokaza, i očituje se u slobodi od zakonskih pravila koja ograničavaju utvrđivanje istine, ali ne i od onih koja tome pridonose. Drugim riječima, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i zakonitostima logike. Odlučujuća osnova za utvrđivanje istine su osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Upravo su na toj osnovi sudovi u obvezi svoju ocjenu dokaza obrazložiti na način koji omogućuje otkrivanje istine prema najvišim mogućim spoznajnim standardima i objektivno spriječiti sumnju u pravilnost danih razloga. U okolnostima konkretnog slučaja, predlagatelj ocjenu dokaza koju su sudovi dali ne prihvaća, već nudi svoju ocjenu selektivno naglašavajući rezultate dokazivanja po pojedinim dokaznim sredstvima koji njemu idu u prilog, a zaobilazeći one koji mu u prilog ne idu. Međutim, sama okolnost da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog predlagatelja ne upućuje na nepravilnost ocjene dokaza jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se ocijeni pripadajuća dokazna snaga kroz uvjerljive, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge koje su nižestupanjski sudovi upravo i dali.

5.1. Naime, predmet se tužbenog zahtjeva odnosi na plaćanje naknade za dodatne izvanugovorne radove na tuženikovom brodu CONCEPT C 15, NIB: 270097. Tužbeni je zahtjev prihvaćen nakon što je u postupku utvrđeno da su stranke nakon izvršenja radova ugovorenih pisanim ugovorom, ugovorile i izvođenje dodatnih radova koje je tužitelj izvršio, nakon toga tuženiku poslao specifikacije u kojima je naveden iznos naknade koju je tuženik dužan platiti za svaku pojedinu stavku te nakon što je tuženik račune sa specifikacijama zaprimio, od čega su tri računa uredno ovjerena, dok jedan nije. Potonju su okolnost (da jedan račun nije ovjeren) sudovi, međutim, ocijenili neodlučnom kod rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito činjenice da tuženik nije osporavao izvođenje tih radova. Ujedno je ocijenjeno da tuženika ne oslobađa od obveze plaćanja izvedenog posla niti činjenica što u tom dijelu stranke nisu imale poseban pisani ugovor ili Aneks zato što, ne samo što je tuženik u pretežitom dijelu (tri računa od četiri) ovjerio pisanu specifikaciju koja sadrži sve elemente tog dodatnog rada, nego i zbog toga što su stranke u osnovnom Ugovoru njime ugovorile izvođenje samo prve faze, što znači da je ugovorena cijena iz pisanog ugovora obuhvaćala upravo te radove, a ne i naknadne. U odnosu na okolnost što se ovjerena isprava sa specifikacijom dodatnih radova ne naziva predatnicom, ocijenjeno je da to ne umanjuje njezinu dokaznu snagu tim više što je tužitelj na ročištu 9. lipnja 2022. izričito izjavio da su ti radovi stvarno izvedeni, a tuženik koji je bio na tom ročištu ni tada tu činjenicu nije osporio.

6. U takvim okolnostima prvo, drugo, treće i peto naznačeno pitanje nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da je pobijana presuda utemeljena na pravnim shvaćanjima koja bi u pogledu ocjene dokaza ili utvrđivanja činjenica odstupala od naprijed citiranih pravnih shvaćanja revizijskog suda na koja se poziva predlagatelj kao razloge važnosti u vezi s ovim pitanjima.

6.1. Četvrto naznačeno pravno pitanje nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što pobijana presuda glede ovog pitanja ne odstupa od prakse revizijskog suda na koju ukazuje predlagatelj. Kod četvrtog naznačenog pitanja valja istaći da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je predlagatelj prigovorio sadržaju nalaza i mišljenja vještaka kao što je to bio slučaj u predmetu na koji se odnosi odluka revizijskog suda broj Rev-54/2007-2 od 5. rujna 2007. koju je predlagatelj istaknuo kao razlog važnosti. Naprotiv, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ukazuju da predlagatelj nije zadovoljan interpretacijom nalaza i mišljenja vještaka koju su dali nižestupanjski sudovi. Spomenutom odlukom broj Rev- 54/2007-2 od 5. rujna 2007. je izraženo pravno shvaćanje: „Kad stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje dade i usmeno na raspravi ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.“. Prema tome, pobijana odluka nije donesena u istim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima su donesene odluke na koje predlagatelj ukazuje kao razloge zbog kojih bi mu valjalo dopustiti reviziju.

7. Zbog naprijed navedenih je razloga valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

8. Jednako tako, predlagatelj navodima sadržanim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim ni da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na pristup sudu, prava na obrazloženu odluku i prava na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“). Riječ je o pravu koje je zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konverncija) te člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).

8.1. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tuženika i posebno izložili razloge zbog kojih su prihvatili zahtjev tužitelja s jedne strane, kao i zbog kojih nisu prihvatili suprotstavljene tvrdnje tuženika, s druge strane. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim, razboritim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

9. Iz navedenih je razloga prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP.

10. Odlučujući po osnovi odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer sadržaj odgovora na prijedlog nije doprinio odluci o prijedlogu prije svega zbog svoje uopćenosti, kao i zbog ponavljanja navoda iznesenih tijekom postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima. Stoga je po ovom pitanju odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil