REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2755/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IR, tužiteljice 2. FR, i maloljetnog tužitelja 3. GR, svi iz [adresa], 1. i 3. tužitelje zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, Martćeva 73/I kojeg zastupa punomoć Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika MAIF (uzajamno osiguravajuće društvo učitelja Francuske), iz Francuske, 79038 Niort cedex 9, 200 avenue Salvador Allende, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Đurić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja 1. i mal. tužitelja 3. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-429/2023-2 od 8. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne služba u Pločama, poslovni broj Pn-66/2019 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1. i 3. su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-429/2023-2 od 8. svibnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj Pn-66/2019 od 12. travnja 2022. Predlagatelji u prijedlogu naznačuju dva pravna pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Razlog važnosti predlagatelji nalaze u okolnosti da se u povodu revizije može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pored toga, predlagatelji ukazuju i na povredu temeljnih ljudskih prava na jednakost sviju pred zakonom, pravo na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i zabrani arbitrarnosti, pravo na rad i slobodu rada i pravo na zaradu, kao zasebnu osnovu za dopuštenje revizije.

2. Naznačena pravna pitanja glase:

1) Proizvodi li pravne učinke ugovor o radu napisan u usmenoj formi, a nepotpisan od strane poslodavca i radnika, iako sadrži njihovu pravu volju; 2) Je li drugostupanjski sud trebao u obračunu uzeti u obzir plaću prvotužitelja koju je isti ostvarivao kod prethodnog poslodavca ukoliko je smatrao da novi ugovor o radu ne obvezuje niti poslodavca niti radnika?

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanje naznačena u prijedlogu prvotužitelja za dopuštenje revizije, kao i prijedlog trećetužitelja ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti. Naime, prvotužitelj u odnosu na odbijeni dio zahtjeva određeno naznačuje pravna pitanja, ali u prijedlogu ne navodi nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, poput neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a niti navodi ili obrazlaže ni bilo koji drugi razlog zbog kojeg bi reviziju valjalo dopustiti u odnosu na odluku o odbijanju njegova tužbenog zahtjeva. Trećetužitelj u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe ne naznačuje pravna pitanja koja smatra važnim, a niti ukazuje na bilo koji razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP za dopuštenje revizije.

3.1. U takvim je okolnostima prijedlog obaju tužitelja za dopuštenje revizije podnesen na temelju odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP valjalo odbaciti po osnovi odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP.

4. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim ni da su im tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku, zabrane arbitrarnosti i posljedično prava na jednakost pred zakonom, kao i prava na prvotužitelja na rad i slobodu rada te prava na zaradu.

5. Pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima, a pravo na pristup sudu tek je jedan od njegovih aspekata. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

5.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

5.2. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev prvotužitelja za naknadu imovinske štete nastale u prometnoj nesreći od 31. kolovoza 2007., i to onog dijela koji se odnosi na izgubljenu zaradu, odnosno razliku između plaće koju bi prvotužitelj ostvario u tvrtki Pro tec Security Consultants i mirovine koju dobiva, a koju je ostvario upravo zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći, dok se zahtjev drugotužitelja odnosi na naknadu neimovinske štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe (oca).

5.3. Navedeni zahtjev prvotužitelja je odbijen zbog toga što je ocijenjeno da provedeni dokazi ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da bi se prvotužitelj zaposlio u Pro tec Security Consultants jednako kao što ne proizlazi ni da bi prvotužitelj, sve i da je trebao raditi u navedenoj tvrtki kao zaštitar, ostvario plaću od 3.300,00 EUR. To stoga što je u postupku utvrđeno da je plaća zaposlenika u Pro tec Security Consultants za 2006., 2007. i 2008. iznosila 7.000,00 EUR godišnje, što znači da je mjesečno iznosila 583,33 EUR, u 2011. iznosila je 12.000,00 EUR do 14.000,00 EUR godišnje, što znači da je mjesečno iznosila od 1.000,00 EUR do 1.166,00 EUR, a u 2015. je iznosila 15.000,00 EUR godišnje, što znači da je mjesečno iznosila 1.250,00 EUR. Kada se navedeni iznosi usporede s mirovinom koju je prvotužitelj ostvarivao u ovom razdoblju, ocijenjeno je da je iznos koji je prvotužitelj dobivao na ime mirovine premašivao iznos plaće, slijedom čega je zaključeno da prvotužitelj ne bi pretrpio štetu po ovoj osnovi, sve i da se uzme da bi radio u tvrtki Pro tec Security Consultants.

5.4. S druge strane, tužbeni zahtjev trećetužitelja je odbijen nakon što je ocijenjeno da kod njegovog oca, prvotužitelja, nije riječ o osobito teškom invaliditetu u smislu odredbe članaka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Naime, prema utvđrenju nižestupanjskih sudova, kod prvotužitelja je došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u opsegu 85% koje se okolnosno ogleda u neurološkom aspektu zbog ozljede brahijalnog pleksusa desne ruke s posljedičnom paralizom desne ruke i prisutnim kauzalgičnim bolovima, ograničenju kretnji u lijevom ručnom zglobu srednjeg stupnja, ograničenju gibljivosti u koljenu srednjeg stupnja, u ograničenju kretnji u gležnju jakog stupnja, te zbog rotacijske greške cijele potkoljenice sa stopalom, u skraćenju desne noge od 2 cm, a s psihijatrijske strane smanjenje životne aktivnosti se ogleda u smanjenju razine voljno nagonskih dinamizama, latentne suicidalnosti, nedostatka volje i interesa za aktivnostima u kojima je ranije nalazio zadovoljstvo i smisao. Međutim, usprkos tome, prvotužitelj i dalje samostalno funkcionira u svakodnevnom životu tako da može samostalno upravljati vozilom, postao je otac u međuvremenu, pa sve naprijed navedene okolnosti, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, u svojoj ukupnosti, ne ukazuju da se u konkretnom slučaju radilo o osobito teškom invaliditetu u smislu spomenute zakonske odredbe.

5.5. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva obaju tužitelja, a koji su u bitnim crtama naprijed navedeni, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koji su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao ni posljedično pravo na jednakost pred zakonom. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagatelji u ovom postupku nisu uspjeli ishoditi.

5.6. Jednako tako, prvotužitelj nije učinio vjerojatnim ni da mu je pobijanom presudom povrijeđeno ustavno pravo na rad i slobodu rada te pravo na zaradu zato što je njegov zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade odbijen na temelju valjanih razloga budući da su ti razlozi jasni, uvjerljivi, razboriti, relevantni i dostatni.

6. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

7. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil