Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3403/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP ZAGREBAČKI PLAVI d.o.o., Zagreb, Fijanova 5, OIB:09157055455, kojeg zastupa punomoćnica Ana Rogić Markoš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3917/2020-29 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3917/2020-29 od 21. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja UP ZAGREBAČKI PLAVI d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3917/2020-29 od 21. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 28.729,92 kune/3.813,12 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2020. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.030,00 kuna/667,60 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2022. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.570,00 kuna/208,37 EUR.

4. Tuženik se podneskom od 10. listopada 2022. očitovao na tužiteljeve navode iz odgovora na žalbu, s prijedlogom da viši sud preinači pobijanu presudu u korist tuženika, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 28.729,92 kune/3.813,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tuženik stekao bez osnove, jer je za navedeni iznos provedena ovrha po osnovi za plaćanje Pr-2419/91 bila nedopuštena, budući da je za predmetni iznos izvršen prijeboj tražbine tužitelja s dijelom protutražbine tuženika.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 9., 11. i 13. ZPP-a.

8. Prvenstveno valja reći da, iako tuženik ističe da je podneskom od 9. svibnja 2022. obavijestio sud da je dobio termin za operaciju mrene lijevog oka u lipnju 2022. te da je istim podneskom predložio zakazati ročište krajem 2022., a da prvostupanjski sud nije donio odluku o tuženikovom zahtjevu za odgodu ročišta, u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti je propuštanjem dostave uskraćena mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom.

9. Naime, iz predmetnog spisa je razvidno da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 4. srpnja 2022., na kojem je ujedno zaključena glavna rasprava, donio rješenje da će se navedeno ročište održati u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je prvostupanjski sud prešutno odbio tuženikov zahtjev za odgodu ročišta. Pritom valja istaknuti da je, s obzirom da je tuženik bio naručen na bolničko liječenje u lipnju 2022., te kako je općepoznato da se kod operacije očne mrene radi o rutinskoj operaciji koja ne zahtijeva dugotrajni oporavak, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je konkretno ročište održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, budući da isti nije dokazao da u srpnju 2022. zbog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište. Valja dodati i da na ročištu od 4. srpnja 2022. nisu bili izvedeni nikakvi daljnji dokazi, s time da tuženik niti ne ističe da su na tom ročištu trebali biti izvedeni neki dokazi koji bi bili od utjecaja na drugačiji ishod predmetne parnice. Prema tome, neosnovano tuženik u žalbi ističe da mu je uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom time što je konkretno ročište održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

10. Nadalje, u predmetnom postupku nije odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, niti je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe koju je trebalo odbaciti, a tužitelj je, suprotno žalbenim navodima tuženika, imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, što će sve detaljnije biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

11. Isto tako, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

12. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da iz rješenja i zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1809/20-2 od 23. srpnja 2020. proizlazi da je odbijen prijedlog tužitelja (tamo ovršenika) za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva te da je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u iznosu od preko 117.417,88 kuna/15.584,03 EUR, u roku od 15 dana od dana dostave te odluke,

- da je navedena odluka dostavljena tužitelju (tamo ovršeniku) 24. srpnja 2020., što je razvidno iz potvrde (list 8 spisa), shodno čemu je utvrđeno da je tužba od 4. kolovoza 2020. (tužba u ovom predmetu) pravovremeno upućena sudu u smislu čl. 52. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ),

- da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1506/20 doneseno rješenje i zaključak od 8. srpnja 2020. kojim je odbijen prijedlog tužitelja (tamo ovršenika) za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva te da je tužitelj (tamo ovršenik) upućen na pokretanje parničnog postupka, no da navedeno nije od utjecaja na predmetni postupak, budući da je tužitelj valjano, na temelju pravomoćnog rješenja poslovni broj Ovr-1809/20-2 od 23. srpnja 2020., upućen u predmetnu parnicu, a ne radi se o postupcima u kojima bi se meritorno odlučivalo o istom zahtjevu među istim strankama u smislu čl. 333. st. 2. ZPP-a,

- da iz ovršnih isprava i to: rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-2419/91 od 31. srpnja 2014., rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ps-909/02 od 6. ožujka 2003., rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž-4531/04 od 18. listopada 2005., rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda Ovr-9931/15 od 19. studenog 2015., presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-3726/91 od 18. srpnja 2014. i presude prvostupanjskog suda Pr-5892/05 od 21. studenog 2007., proizlazi da su tuženiku (ovdje tužitelju) naložene sljedeće isplate tužitelju (ovdje tuženiku):

- iznosa od 1.000,00 kuna/132,72 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 1992. do isplate,

- iznosa od 3.172,00 kuna/421,00 EUR sa zateznom kamatom od 18. listopada 2005. do isplate,

- iznosa od 825,00 kuna/109,50 EUR sa zateznom kamatom od 19. studenog 2015. do isplate,

- iznosa od 15.406,25 kuna/2.044,76 EUR sa zateznom kamatom od 18. srpnja 2014. do isplate,

- te iznosa od 2.043,50 kuna/271,22 EUR sa zateznom kamatom od 21. studenog 2007. do isplate,

- da iz obavijesti Financijske agencije, zahtjeva za izravnu naplatu, specifikacije izvršenja osnova za plaćanje, obračuna kamata te izvadaka Zagrebačke banke d.d., KentBank d.d. i Erste&Steiermarkische Bank d.d. proizlazi da je ovdje tužitelju 27. srpnja 2020. ustegnut iznos od 146.147,80 kuna/19.397,15 EUR, i to 386,56 kuna/51,31 EUR s računa Zagrebačke banke d.d., 8.951,51 kuna/1.188,07 EUR s računa Privredne banke Zagreb d.d., 50.112,44 kuna/6.651,06 EUR s računa KentBank d.d. i 86.697,29 kuna/11.506,71 EUR s računa Erste&Steiermarkische Bank d.d., a sve po rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-

2419/91 od 31. srpnja 2014.,

- da je na temelju ranije navedenih ovršnih isprava ovdje tuženiku naloženo isplatiti ovdje tužitelju iznose kako slijedi:

- po rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-909/02 od 6. ožujka 2003., preinačenom rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4531/04 od 18. listopada 2005. iznos od 3.172,00 kuna/421,00 EUR, uvećan za zatezne kamate za razdoblje od 7. ožujka 2003. do 31. srpnja 2014., ukupno 5.019,67 kuna/666,22 EUR,

- po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9931/15 od 19. studenog 2015. iznos od 825,00 kuna/109,50 EUR,

- po rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3726/91 od 18. srpnja 2014. iznos od 15.406,25 kuna/2.044,76 EUR, uvećan za zatezne kamate za razdoblje od 18. srpnja 2014. do 31. srpnja 2014. koje iznose 60,78 kuna/8,07 EUR,

- po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5892/05 od 21. studenog 2007. iznos od 2.043,50 kuna/271,22 EUR, uvećan za zatezne kamate za razdoblje od 22. studenog 2007. do 31. srpnja 2014. koje iznose 1.790,22 kuna/237,60 EUR,

- te po rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 9756/15 od 16. studenog 2015. iznos od 412,50 kuna/54,75 EUR,

- da tuženik neosnovano prigovora obračunima kamata koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. OZ-a, imajući u vidu da su obračuni sukladni specifikacijama izvršenja Financijske agencije, a da tuženik ničim nije dokazao suprotno sadržaju vjerodostojne isprave, niti je predložio dokazne prijedloge kojima bi se moglo utvrditi da su obračuni kamata neispravni, odnosno da je Financijska agencija izvršila obustave u pogrešno obračunatim iznosima kamata,

- da priložene sudske odluke predstavljaju javne isprave sukladno čl. 230. ZPP-a,

- da je iz Izjave o prijeboju od 29. svibnja 2020. razvidno da je tužitelj izjavom upućenom tuženiku 1. lipnja 2020. preporučenom pošiljkom obavijestio tuženika da ima obvezu prema tuženiku u iznosu od 146.147,80 kuna/19.397,15 EUR, a da tuženik ima obvezu prema tužitelju u iznosu od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR, te da tom izjavom tužitelj prebija svoje potraživanje s dijelom potraživanja tuženika do iznosa od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR,

- da je navedenu izjavu tuženik zaprimio 3. lipnja 2020.,

- da, prema čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, a da se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to, da ne postoji obveza tužitelja da izjavu o prijeboju stavi u parničnom postupku u kojem se odlučuje o postojanju i visini potraživanja ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, već da je tužitelj slobodan takvim zahtjevom disponirati i izvan parnice, konkretno izvan postupka koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem Pr-2419/91,

- da nije osnovan prigovor tuženika da je došlo do zastare, budući da su pretpostavke prijeboja nastale prije nego je koja od tražbina zastarjela, sukladno čl. 198. ZOO-a,

- da je, slijedom navedenog, došlo do prijeboja tražbina između stranaka, te da je stoga tužbeni zahtjev osnovan na temelju čl. 1111. ZOO-a i čl.1115. ZOO-a, slijedom čega je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 28.729,92 kune/3.813,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2020. (kada je s računa tužitelja ustegnut konkretni iznos) pa do isplate.

14. Činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda kao pravilno utvrđeno, i zaključke prvostupanjskog suda, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Prvenstveno valja istaknuti da iz rješenja i zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1809/20-2 od 23. srpnja 2020. proizlazi da je odbijen prijedlog tužitelja (tamo ovršenika) za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstva te da je ovdje tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u iznosu od preko 117.417,88 kuna/15.584,03 EUR u roku od 15 dana od dana dostave te odluke, koja je tužitelju dostavljena 24. srpnja 2020., dakle tužba u ovom predmetu od 4. kolovoza 2020. pravovremeno je upućena sudu u smislu čl. 52. OZ-a, slijedom čega u predmetnom postupku nije odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe koju je trebalo odbaciti, kako to neosnovano ističe tuženik.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je rješenjem odnosno zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1506/20 od 8. srpnja 2020. ovdje tužitelj (tamo ovršenik) također bio upućen na pokretanje parnice u roku od 15 dana u pogledu istog zahtjeva među istim strankama, koji rok je protekao prije dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (4. kolovoza 2020.), valja reći da su takvi navodi točni, međutim, ovdje tuženik u postupku Ovr-1809/20 nije isticao prigovore dvostruke litispendencije, niti pravomoćno presuđene stvari, a žalba ovdje tuženika kojom je isti pobijao rješenje i zaključak prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 1809/20-2 od 23. srpnja 2020., na temelju kojeg je podnesena tužba u ovom predmetu, pravomoćno je odbačena kao nedopuštena, pri čemu je u odluci višeg suda bilo istaknuto da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a što znači da se može zatražiti u raznim vremenskim razmacima više prijedloga za odgodu, te da o svakom tom prijedlogu sud odlučuje zasebno imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja.

17. Prema tome, bespredmetno je tuženikovo isticanje prigovora dvostruke litispendencije i pravomoćno presuđene stvari u ovom postupku, budući da je ovdje tužitelj na temelju pravomoćnog rješenja odnosno zaključka prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1809/20-2 od 23. srpnja 2020. pravovremeno podnio tužbu u ovom predmetu, a osim toga, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da tužitelj raspolaže „sa više pravomoćnih presuda i rješenja koje u ovom postupku želi zamijeniti novom presudom“, kako to neosnovano tuženik navodi u žalbi, slijedom čega su neosnovani i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da tužitelj nije imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

18. Što se tiče prigovora tuženika vezano za obračune kamata, valja reći da su i u pogledu navedenog žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani, budući da obračuni kamata predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. OZ-a, isti su sukladni specifikacijama izvršenja Financijske agencije, a tuženik ničim nije dokazao suprotno, niti je predložio dokazne prijedloge kojim bi se moglo utvrditi da su obračuni kamata neispravni, odnosno da je Financijska agencija izvršila obustave u pogrešno obračunatim iznosima kamata.

19. Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u pogledu prigovora prijeboja, s obzirom da je nesporno da je tužitelj Izjavom o prijeboju od 29. svibnja 2020., koju je tuženik zaprimio 3. lipnja 2020., obavijestio tuženika da ima obvezu prema njemu u iznosu od 146.147,80 kuna/19.397,15 EUR, a da tuženik ima obvezu prema tužitelju u iznosu od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR, te da tom izjavom tužitelj prebija svoje potraživanje s dijelom potraživanja tuženika do iznosa od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR.

20. Pritom valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su sve zakonske pretpostavke za davanje izjave o prijeboju bile ispunjene (dospjelost, utuživost, istovrsnost, uzajamnost), pa stoga nema govora o tome da je „tužitelj istaknuo prigovor radi prebijanja u ovršnom postupku“, kako to navodi tuženik u žalbi. Valja naglasiti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji obveza tužitelja da izjavu o prijeboju stavi u parničnom postupku u kojem se odlučuje o postojanju i visini potraživanja ovdje tuženika prema ovdje tužitelju, već da je tužitelj slobodan takvim zahtjevom disponirati i izvan parnice, konkretno izvan postupka koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem Pr-2419/91. Također, valja istaknuti da za nastanak prijeboja ne mora postojati sporazum stranaka, već je dovoljno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj, dakle nije bila potrebna suglasnost ovdje tuženika u tom smislu.

21. Isto tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan prigovor tuženika da je došlo do zastare, budući da su pretpostavke prijeboja nastale prije nego je koja od tražbina zastarjela (ovdje valja istaknuti da je tužitelj pokretanjem pravnih postupaka radi ostvarenja tražbina utvrđenih u ranije navedenim ovršnim ispravama prekidao zastaru u smislu čl. 241. ZOO-a), pa stoga nije od utjecaja što je tuženik stavio prigovor zastare na sve tražbine, s obzirom da u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba iz čl. 198. st. 2. ZOO-a.

22. Dakle, u predmetnom postupku je dokazano da je došlo do prebijanja uzajamnih potraživanja u utuženom iznosu od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR, sve u smislu odredaba iz čl. 195. i 196. ZOO-a, a koji iznos je tužitelju prisilno ustegnut s računa dana 27. srpnja 2020. u postupku izravne naplate novčane tražbine koju je ovdje tuženik zatražio temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2419/91 od 31. srpnja 2014., iz čega proizlazi da tuženik nema pravnu osnovu po kojoj bi imao pravo zadržati iznos od 28.729,92 kuna/3.813,12 EUR, jer je upravo za taj iznos tuženikova tražbina prijebojem prestala postojati, slijedom čega je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja pravilno utvrdio osnovanim, te sukladno odredbama iz čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a, tuženiku naložio isplatiti tužitelju iznos od 28.729,92 kune/3.813,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. srpnja 2020. pa do isplate (stavak I. izreke pobijane presude).

23. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. (priznata ročišta predstavljaju ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari), Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22. – ovdje valja istaknuti da je odvjetničko društvo Župić&Partneri d.o.o. obveznik pdv-a i primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama, a što je utvrđeno uvidom u javno dostupni podatak na stranicama Porezne uprave – provjera obveznika u sustavu pdv-a)), Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19. i 92/21), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke pobijane presude) pravilno je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

26. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža