Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-258/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika PF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović iz Zagreb, protiv tužene- protutužiteljice PFS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vedran Špiljak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1338/22-14 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika PF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 1338/22-14 od 28. ožujka 2024. pod toč. II., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik u 3/25 dijela nekretnine stana oznake E na drugom katu stambene građevine, i to suvlasnički dio 251/1000 Etažno vlasništvo E-10, a koji je stan oznake E na drugom katu stambene građevine, korisne površine 83,68 m2, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, kupaonice, dvije sobe, dnevnog boravka i blagovaonice, neodvojivo povezan sa loggiom sa sjeverozapadne strane stambene građevine, korisne površine 4,69 m2, te loggiom sa jugozapadne strane stambene građevine, korisne površine 4,69 m2, sve u elaboratu označeno zelenom bojom sagrađen na k. č. br [katastarska čestica], [adresa] sa 299 m2, dvorište sa 179 m2, stambena zgrada br. 62 sa 120 m2, upisan u z.k. zl. br. 8269 k. o. [katastarska općina] te je tužena dužna trpjeti da se temeljem presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužitelja u 3/25 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju- protutuženiku isplatiti tuženoj-protutužiteljici iznos od 2.311,92 EUR zajedno sa zakonskom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (dio toč. II. izreke) Nadalje, naloženo je tužitelju-protutuženiku i nadalje plaćati mjesečni iznos od 88,92 EUR s dospijećem do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec sve do potpune otplate kreditne obveze nastale temeljem Ugovora o kreditu broj: 305078 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama i to sklopljenim 23. lipnja 2021. godine s time da je tužitelj- protutuženik sve dospjele, a neisplaćene obroke dužan platiti tuženoj-protutužiteljici odjednom u roku 15 dana od dana donošenja presude, a one obroke koje budu dospijevali za tekući mjesec kako je naznačeno, s time da je u slučaju zakašnjenja dužan platiti i zakonsku zateznu tekuću od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, po stopi kako je to pobliže određeno u izreci presude (dio toč. II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika za utvrđenje suvlasništva nekretnine pod točkom I. izreke presude preko dosuđenog udjela od 3/25 dijela do 1/2 dijela, kao neosnovan (toč. III. izreke). Konačno naloženo je tužitelju- protutuženiku naknaditi tuženoj-protutužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.706,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi pobliže određeno u izreci presude (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj-protutuženik.

3. Tužitelj-protutuženik žali se protiv presude u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08-dalje: ZPP), uz prijedlog da se navodi žalbe prihvate kao osnovani i pobijana presuda u navedenim dijelovima preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužena-protutužiteljica osporava žalbene navode tužitelja- protutuženika i predlaže žalbu odbiti.

5. Predmet spora po tužbi je utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine (stana) pobliže opisanog u izreci presude te je tužena dužna trpjeti da se temeljem presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužitelja u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Predmet protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice je zahtjev za isplatu iznosa od 2.311,92 Eur sa zateznim kamatama koji predstavljaju 1/2 dijela rata kredita koje je tužena-protutužiteljica podigla za kupnju predmetne nekretnine i to za razdoblje od rujna 2021. do listopada 2023. Nadalje predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu budućih mjesečnih iznosa od 88,92 Eura počam od studenog 2023. do konačne otplate kredita (srpanj 2036.) sa zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 186. c. ZPP.

6. U postupku nije bilo sporno da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja braka stranaka i to dana 13. studenoga 2013. za iznos od 125.000,00 EUR (Ugovor o kupoprodaji od 13. studenog 2013., list 132 spisa) i da je dio kupoprodajne cijene plaćen putem kredita i to u iznosu od 30.000,00 EUR (Ugovor o kreditu br. 31347 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. ožujka 2011., koji je refinanciran Ugovorom o kreditu br. 305079 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 23. lipnja 2021., list 7. do 17. i list 85. do 95. spisa). Sporno je porijeklo novca za preostali dio kupoprodajne cijene, odnosno iznos od 95.000,00 EUR jer obje stranke u postupku tvrde da se radi o novčanim sredstvima koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu.

7. Ocjenom iskaza stranka te dokumentacije koja prileži spisu, sud prvog stupnja, prihvaćajući iskaz tužene-protutužiteljice koja je jasno iskazivala o porijeklu novčanih sredstava navodeći da je njena majka prodala stan u [adresa] za iznos od 72.000,00 EUR te da je ona prodala osobno motorno vozilo za iznos od 17.000,00 EUR, zaključuje da je upravo to novac kojim je plaćen ostatak do pune kupoprodajne cijene, što je potkrijepljeno i dostavljenom dokumentacijom. Pritom sud prvog stupnja navodi da tužena-protutužiteljica jasno i s mnogo detalja iskazivala o samim pregovorima prije kupnje predmetnog stana, detaljno navodeći svu dinamiku plaćanja rata za stan i to s preciznim iznosima i datumima kada su plaćeni prodavatelju.

8. Nasuprot tome, sud prvog stupnja ne prihvaća dio iskaza tužitelja-protutuženika kojim je iskazivao o porijeklu novčanih sredstava jer je tužitelj-protutuženik o spornim činjenicama iskazivao općenito, bez točnih detalja, navodeći kako je prodavatelju isplaćeno 85.000 EUR koji predstavljaju njegovu vlastitu imovinu jer je dio njegova zarada, a dio je dobio na povjerenje od prijatelja i rodbine u Makedoniji.

9. Polazeći od iznesenih utvrđenja iz kojih proizlazi da je dio predmetne nekretnine kupljen putem kredita u iznosu od 30.000,00 EUR zaključuje da 6/25 dijela predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu bračnih drugova na jednake dijelove jer nisu drugačije ugovorili, radi čega primjenom odredbe čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15 – dalje: ObZ/15) utvrđuje suvlasništvo tužitelja-protutuženika na predmetnoj nekretnini u 3/25 dijela i odlučuje kao pod toč. I. izreke dok u preostalom dijelu kojim tužitelj-protutuženik potražuje suvlasništvo preko 3/25 dijela do zatraženih1/2 dijela predmetne nekretnine zahtjev odbija i odlučuje kao pod toč. III. izreke ove presude.

10. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno, i to iskazom samog tužitelja-protutuženika da od dana prestanka bračne zajednice stranka isti ne sudjeluje u otplati kredita br. 305078, a koji kredit je realiziran radi refinanciranja kredita br. 313147 kojim je nesporno plaćen dio kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 EUR za nekretninu koja je predmet ovog postupka, pa predmetna nekretnina upravo u tom dijelu predstavlja bračnu stečevinu stranka, a kako je uplate vršila isključivo tužena- protutužiteljica, nalaže tužitelju-protutuženiku isplatu 1/2 dijela isplaćenih rata kredita sa zateznom kamatom od dana nakon isplate te temeljem odredbe čl. 1111. ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2,155/23-dalje:ZOO) odlučuje kao u dijelu toč. II izreke presude.

11. Konačno, kako je tužena-protutužiteljica dokazala pretpostavke iz odredbe čl. 186.c. ZPP, odnosno evidentno je da mora svoju tražbinu koja se odnosi na nedospjele rate predmetnog kredita ostvarivati sudskim putem, a radi se o solidarnoj obvezi koja tereti bračnu stečevinu stranka pa tužena-protužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe, prihvaća dio protutužbenog zahtjeva tužene- protutužiteljice kojim traži naložiti tužitelju-protutuženiku plaćanje budućih rata obroka predmetnog kredita prema dostavljenom planu otplate i odlučuje kao u preostalom dijelu toč. II. izreke presude.

12. Odluka suda prvog stupnja, u pobijenom dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja-protutuženika neosnovani.

13. U tom dijelu presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

14. U tom dijelu odluke suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se u tom dijelu presuda kao takva može ispitati. Suprotno navodima žalbe izreka presude u odbijajućem dijelu (pod toč. III. izreke) je razumljiva jer je sud jasno naveo da se odbija preostali dio zahtjeva tužitelja-protutuženika za utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine preko dosuđenog udjela od 3/25 dijela do zatraženog 1/2 dijela, kao neosnovan.

15. U tom dijelu odluke suda prvog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju na koju opisno upire tužitelj-protutuženik u žalbi.

16. Sud je ovlašten, na temelju odredbe čl. 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj-protutuženik bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to on čini.

17. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (tako odluka VSRH broj Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005.) S obzirom da je predmetni stan kupljen kreditom 2013. u konkretnom slučaju se na pravni odnos parničnih stranaka primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/2003-dalje ObZ/03), a ne odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15 – dalje: ObZ/15) međutim navedeno je bez utjecaja na pravilnost odluke jer je i prema odredbama ObZ/03 o zahtjevu tužitelja-protutuženika (pod toč. III. izreke) valjalo jednako odlučiti.

18. Prema odredbi čl. 248. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine Prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka propisano je da se drugačije uređenje odnosa može urediti bračnim ugovorom. Prema odredbi čl. 253. ObZ vlastita imovina bračnih drugova ona imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka i koja ostaje njegova vlastita imovina kao i imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog (nasljeđivanjem, darovanjem). Na identičan način bračna stečevina i vlastita imovine regulirana je odredbama čl. 36. i čl. 39. ObZ/15

19.Naime, povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koju je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova.

20. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka (koja je trajala do 2018. godine) i to dana 13. studenog 2013. za iznos od 125.000,00 EUR, kao i da je dio kupoprodajne cijene plaćen putem kredita u iznosu od 30.000,00 EUR.

21. U situaciji međusobno suprotstavljenih i različitih navoda stranaka u pogledu odlučne činjenice, a to je porijeklo novca kojim je plaćena preostala kupoprodajna cijena predmetnog stana (iznos od 95.000,00 EUR) sud prvog stupnja je došao u priliku da vrednuje i da mora vrednovati koji je od njih uvjerljiviji i logičniji, odnosno kojem iskazu će, u cijelosti ili djelomično pokloniti vjeru, a koje vrednovanje je izvršeno u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 8. ZPP, ocjenom dokazne snage onog s čime je sud prvog stupnja raspolagao, i u koju ocjenu (neposredno ocjenjivanje provedenih dokaza), nema razloga sumnjati ni ovaj sud.

22. Dovođenjem u vezu materijalnih dokaza u spisu s iskazom tužene-protutužiteljice pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je tužena-protutužiteljica dokazala da novac koji je tuženoj-protutužiteljici darovala majke (nakon što je prodala stan u [adresa]) i novac koji je tužena-protutužiteljica ostvarila prodajom osobnog vozila predstavlja njezinu vlastitu imovinu te da je taj novac iskorišten tj. uložen pri kupnji nekretnine koja je predmet ovog spora.

23. Nasuprot tome, pravilno nije prihvaćen dio iskaza tužitelja-protutuženika kojim je iskazivao o porijeklu novčanih sredstava jer je tužitelj-protutuženik o spornim činjenicama iskazivao općenito, bez točnih detalja, navodeći kako je prodavatelju isplaćeno 85.000,00 EUR koji predstavljaju njegovu vlastitu imovinu (iako je u tužbi tvrdio da je u kupnju predmetnog stana uložio 100.000,00 EUR vlastitih sredstva), time da je dio njegova zarada, a dio je dobio na povjerenje od prijatelja i rodbine u Makedoniji, bez konkretnih dokaza kojim bi iznesene tvrdnje bile potkrijepljene.

24. Iz navedenog slijedi da je predmetni stana stečen dijelom od vlastite imovine tužene-protutužiteljice, a dijelom od bračne stečevine (kredita u iznosu od 30.000,00 EUR), a za koje utvrđenje je sud prvog stupnja dao jasne i obrazložene razlog koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

25. Ističe se da prema čl. 220. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja činjenica. Iz citirane odredbe ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, a pitanje hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju.

26. Budući da su sve odlučne činjenice nedvojbeno utvrđene iz izvedenih dokaza tijekom postupka, po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude to što sud nije izveo i dokaz saslušanjem svjedoka DF (majke tužene-protutužiteljice) niti što je odbijen prijedlog tužitelja-protutuženika za dostavu podataka o svim uplatama koje se odnose na predmetni kredit.

27. Poglavito kod činjenice da tuženik-protutužitelj u danom iskazu ne spori da od 2018. ne sudjeluje u otplati kredita br. 305078, a koji kredit je realiziran radi refinanciranja kredita br. 3131477, kojim kreditom je nesporno plaćen dio kupoprodajne cijene od 30.000,00 EUR za predmetnu nekretninu, a koja u tom dijelu predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

28. Slijedom iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj suvlasnik u 3/25 dijela predmetne nekretnine, radi čega je njegov zahtjev za utvrđenjem suvlasništva u preostalom dijelu (preko priznatog suvlasništva u 3/25 dijela do zatraženog 1/2 dijela) osnovano odbijen.

29. Imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita od 30.000,00 EUR utrošile za kupnju predmetne nekretnine, to svi neotplaćeni i nedospjeli obroci kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavljaju dug odnosno teret bračne zajednice koji obje parnične stranke kao bračni dugovi snose na jednake dijelove, Stoga su bračni drugovi i u obvezi vratiti dugove s osnova sklopljenog ugovora o kreditu utrošenog za stjecanje zajedničke imovine nakon prestanke njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima (čl.248 i čl. 249.st.1. ObZ).

30. Iz sadržaja spisa proizlazi da tužena-protutužiteljica otplaćuje predmetni kredit (u vezi čega je banci Sperbank d.d. dala suglasnost o zapljeni plaće za cjelokupni iznos kredita, svakog 15.u mjesecu). Nadalje, tužena-protutužiteljica dostavila je u spis plan otplate predmetnog kredita, a tužitelj-protutuženik tijekom postupka niti sadržajem žalbe ne osporava visinu otplaćenog kredita, a tako ni budućih mjesečni iznosa (anuiteta) Ugovora o kreditu.

31. Kako je utvrđeno da tužena-protutužiteljica nakon prestanke bračne zajednice samostalno otplaćuje predmetni kredit (u vezi čega je banci Sperbank d.d. dala suglasnost o zapljeni plaće za cjelokupni iznos kredita, svakog 15.u mjesecu), čime je ispunila i obvezu tužitelja- protutuženika, to joj je tužitelj-protutuženik u obvezi isplatiti ½ plaćenog iznosa (za razdoblje od rujna 2021. do listopada 2023.) odnosno 2.311,92 EUR, a zbog zakašnjenja u ispunjenju svoje ½ dijela novčane obveze prema Ugovoru o kreditu platiti zateznu kamatu koja teče od dana nakon izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa od strane tužene-protutužiteljice (kako je to tužena-protutužiteljica zatražila) pa do isplate, a ne od podnošenje tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik-protutužitelj pozivajući se na odredbe čl. 52.st.1. i čl. 183.st.1. ZOO.

32. Odredbom čl. 186.c. ZPP je propisano da tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti.

33.Pravni interes ima onaj tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje još uvijek nedospjele tražbine ili onaj koji učini vjerojatnim da će morati sudskim putem ostvarivati tražbinu nakon što ona dospije ili pak i iz drugih razloga.

34. U ovom postupku sud je utvrdio da tužitelj-protutuženik od prestanka bračne zajednice nesporno ne sudjeluje u otplati kredita br. 305078, a koji kredit je realiziran radi refinanciranja kredita br. 313147 kojim je nesporno plaćen dio kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 EUR za nekretninu koje predstavlja suvlasništvo stranaka, da on ozbiljno dovodi u pitanje postojanje budućeg i nedospjelog potraživanja tužene-protutžiteljice može se zaključiti iz činjenice osporavanja kako dospjelih tako i budućih potraživanja radi čega će tužena-protutužiteljica morati svoju tražbinu koja se odnosi na nedospjele rate kredita ostvarivati sudskim putem. Stoga, i prema ocjeni ovog suda tužena-protutužiteljica ima pravni interes na podnošenje ove tužbe kojom se nalaže tužitelju-protutuženiku plaćanje budućih obroka predmetnog kredita prema dostavljenom planu otplate s dospijećem do 15. - tog u mjesecu, a u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate.

35. Polazeći od iznesenog, žalbeni navode tužitelja-protutuženika da se radi o neodređenim odnosno neodredivim tražbinama, te da sud ne može unaprijed naložiti tužitelju-protutužueniku plaćanje tražbine koja nije dospjela (čl.326.st.1. ZPP) mije moguće prihvatiti.

36. Pri tom je potpuno neodlučno hoće li tužena-protutužiteljica pravovremeno plaćati anuitete kredita banci i na koji način.

37. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl.154.st.2. ZPP), tako i po visini dosuđenih troškova (čl.155.st.1. ZPP).

38. Iz sadržaja spisa (troškovnik, list 447 spisa) proizlazi da je tužena- protutužiteljica između ostalog zatražila i trošak sudske pristojbe na protutužbu u iznosu od 331,81 eura, a ne trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužena-protutužiteljica pristojbu na protutužbu podmirila upravo u navedenom iznosu ( umanjenje visine pristojbe za 50%).

39. Iz navedenog proizlazi da tuženoj - protužiteljici osnovano priznat trošak sudske pristojbe na protutužbu, a ne trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, kako je to očitom pogreškom u pisanju naveo sud prvog stupnja radi čega žalbeni navodi tužitelja-protuženika nisu od utjecaja na pravilnost odluke o troškovima postupka.

40. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

41. Tužitelj-protutuženik nije uspio sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njegov teret (čl.154.st.1. u vezi s čl. 166.st.1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović