Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3687/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupano po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u OD Glamuzina i Grošeta, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-906/2023 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-906/2023 od 28. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. 8. 2006. kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke.

II.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 1. 8. 2006. kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

„III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 16.018,39 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to:

- na iznos od 3,27 EUR od 30.09.2006. do isplate

- na iznos od 2,28 EUR od 31.10.2006. do isplate

- na iznos od 25,98 EUR od 30.11.2007. do isplate

- na iznos od 25,83 EUR od 31.12.2007. do isplate

- na iznos od 25,68 EUR od 31.1.2008. do isplate

- na iznos od 25,53 EUR od 29.2.2008. do isplate

- na iznos od 25,38 EUR od 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 25,22 EUR od 30.4.2008. do isplate

- na iznos od 72,70 EUR od 31.5.2008. do isplate

- na iznos od 72,28 EUR od 30.6.2008. do isplate

- na iznos od 71,84 EUR od 31.07.2008. do isplate

- na iznos od 71,41 EUR od 31.08.2008. do isplate

- na iznos od 70,98 EUR od 30.09.2008. do isplate

- na iznos od 102,29 EUR od 31.10.2008. do isplate

- na iznos od 70,11 EUR od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 110,75 EUR od 31.12.2008. do isplate

- na iznos od 117,04 EUR od 31.01.2009. do isplate

- na iznos od 119,63 EUR od 28.02.2009. do isplate

- na iznos od 110,81 EUR od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 111,97 EUR od 30.04.2009. do isplate

- na iznos od 98,71 EUR od 31.05.2009. do isplate

- na iznos od 88,82 EUR od 30.06.2009. do isplate

- na iznos od 90,88 EUR od 31.07.2009. do isplate

- na iznos od 95,39 EUR od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 94,50 EUR od 30.09.2009. do isplate

- na iznos od 694,92 EUR od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 78,01 EUR od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 85,01 EUR od 31.12.2009. do isplate

- na iznos od 95,19 EUR od 31.01.2010. do isplate

- na iznos od 92,16 EUR od 28.02.2010. do isplate

- na iznos od 102,74 EUR od 31.03.2010. do isplate

- na iznos od 3,44 EUR od 16.04.2010. do isplate

- na iznos od 92,13 EUR od 30.04.2010. do isplate

- na iznos od 10,70 EUR od 19.05.2010. do isplate

- na iznos od 74,40 EUR od 31.05.2010. do isplate

- na iznos od 36,09 EUR od 17.06.2010. do isplate

- na iznos od 60,02 EUR od 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 93,75 EUR od 16.07.2010. do isplate

- na iznos od 36,39 EUR od 31.07.2010. do isplate

- na iznos od 107,18 EUR od 26.08.2010. do isplate

- na iznos od 32,61 EUR od 31.08.2010. do isplate

- na iznos od 110,92 EUR od 22.09.2010. do isplate

- na iznos od 6,38 EUR od 30.09.2010. do isplate

- na iznos od 127,01 EUR od 20.10.2010. do isplate

- na iznos od 117,22 EUR od 17.11.2010. do isplate

- na iznos od 150,69 EUR od 14.12.2010. do isplate

- na iznos od 193,34 EUR od 14.01.2011. do isplate

- na iznos od 20,83 EUR od 31.01.2011. do isplate

- na iznos od 141,95 EUR od 11.02.2011. do isplate

- na iznos od 173,21 EUR od 10.03.2011. do isplate

- na iznos od 159,46 EUR od 12.04.2011. do isplate

- na iznos od 5,69 EUR od 30.04.2011. do isplate

- na iznos od 155,98 EUR od 23.5.2011. do isplate

- na iznos od 0,35 EUR od 31.5.2011. do isplate

- na iznos od 218,55 EUR od 28.06.2011. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 30.06.2011. do isplate

- na iznos od 217,07 EUR od 25.07.2011. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 31.07.2011. do isplate

- na iznos od 264,71 EUR od 26.08.2011. do isplate

- na iznos od 240,49 EUR od 26.09.2011. do isplate

- na iznos od 0,66 EUR od 30.09.2011. do isplate

- na iznos od 212,87 EUR od 14.10.2011. do isplate

- na iznos od 8,44 EUR od 31.10.2011. do isplate

- na iznos od 202,10 EUR od 17.11.2011. do isplate

- na iznos od 0,15 EUR od 30.11.2011. do isplate

- na iznos od 208,21 EUR od 22.12.2011. do isplate

- na iznos od 0,28 EUR od 31.12.2011. do isplate

- na iznos od 452,89 EUR od 17.02.2012. do isplate

- na iznos od 0,42 EUR od 29.02.2012. do isplate

- na iznos od 35,98 EUR od 20.03.2012. do isplate

- na iznos od 0,22 EUR od 31.03.2012. do isplate

- na iznos od 37,55 EUR od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 30.04.2012. do isplate

- na iznos od 37,29 EUR od 14.05.2012. do isplate

- na iznos od 6,58 EUR od 31.05.2012. do isplate

- na iznos od 32,49 EUR od 14.06.2012. do isplate

- na iznos od 4,97 EUR od 30.06.2012. do isplate

- na iznos od 31,98 EUR od 13.07.2012. do isplate

- na iznos od 4,73 EUR od 31.07.2012. do isplate

- na iznos od 33,69 EUR od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 3,14 EUR od 31.08.2012. do isplate

- na iznos od 27,33 EUR od 13.09.2012. do isplate

- na iznos od 7,28 EUR od 26.09.2012. do isplate

- na iznos od 35,13 EUR od 22.10.2012. do isplate

- na iznos od 123,77 EUR od 31.10.2012. do isplate

- na iznos od 152,18 EUR od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 36,24 EUR od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 0,83 EUR od 31.12.2012. do isplate

- na iznos od 36,11 EUR od 23.01.2013. do isplate

- na iznos od 0,08 EUR od 31.01.2013. do isplate

- na iznos od 34,14 EUR od 25.02.2013. do isplate

- na iznos od 0,38 EUR od 28.02.2013. do isplate

- na iznos od 32,70 EUR od 03.04.2013. do isplate

- na iznos od 315,19 EUR od 04.04.2013. do isplate

- na iznos od 53,20 EUR od 30.04.2013. do isplate

- na iznos od 252,69 EUR od 03.05.2013. do isplate

- na iznos od 277,32 EUR od 31.05.2013. do isplate

- na iznos od 276,43 EUR od 30.06.2013. do isplate

- na iznos od 121,66 EUR od 31.07.2013. do isplate

- na iznos od 161,57 EUR od 01.08.2013. do isplate

- na iznos od 294,25 EUR od 31.08.2013. do isplate

- na iznos od 309,58 EUR od 30.09.2013. do isplate

- na iznos od 240,90 EUR od 31.10.2013. do isplate

- na iznos od 60,51 EUR od 05.11.2013. do isplate

- na iznos od 280,72 EUR od 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 26,18 EUR od 06.12.2013. do isplate

- na iznos od 285,82 EUR od 31.12.2013. do isplate

- na iznos od 27,33 EUR od 09.01.2014. do isplate

- na iznos od 112,59 EUR od 31.01.2014. do isplate

- na iznos od 197,83 EUR od 06.02.2014. do isplate

- na iznos od 81,12 EUR od 28.02.2014. do isplate

- na iznos od 415,27 EUR od 07.05.2014. do isplate

- na iznos od 243,55 EUR od 13.5.2014. do isplate

- na iznos od 201,64 EUR od 29.05.2014. do isplate

- na iznos od 303,84 EUR od 31.05.2014. do isplate

- na iznos od 245,01 EUR od 30.06.2014. do isplate

- na iznos od 348,79 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 27,02 EUR od 29.08.2014. do isplate

- na iznos od 324,47 EUR od 31.08.2014. do isplate

- na iznos od 322,64 EUR od 30.09.2014. do isplate

- na iznos od 330,27 EUR od 31.10.2014. do isplate

- na iznos od 333,13 EUR od 30.11.2014. do isplate

- na iznos od 2,31 EUR od 23.12.2014. do isplate

- na iznos od 325,75 EUR od 31.12.2014. do isplate

- na iznos od 6,64 EUR od 22.01.2015. do isplate

- na iznos od 324,22 EUR od 31.01.2015. do isplate

- na iznos od 12,34 EUR od 06.02.2015. do isplate

- na iznos od 134,73 EUR od 28.02.2015. do isplate

- na iznos od 201,82 EUR od 03.03.2015. do isplate

- na iznos od 0,24 EUR od 31.03.2015. do isplate

- na iznos od 330,97 EUR od 02.04.2015. do isplate

- na iznos od 341,90 EUR od 07.05.2015. do isplate

- na iznos od 337,42 EUR od 31.05.2015. do isplate

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11), određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.523,00 Eur-a.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 1. kolovoza 2006. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF i promjenjiva kamatna stopa te zahtjev tužitelja na isplatu radi preplate sa osnova ništetnosti iznosa od 16.018,39 eura.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su predmetne odredbe Ugovora ništetne te zastara i tijek kamata, dok visina nije sporna.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 8. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud navedene odredbe pravilno primijenio.

11. Jednako tako, tuženik neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da nije sporno da su stranke 1. kolovoza 2006. zaključile Ugovor o [broj kredita] na iznos od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, u stambene svrhe; da je ugovorena kamata u iznosu od 4,50% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora; da je ugovoren otplatni rok od 144 mjeseca; da je datum isplate kredita 29. 8. 2006. i tečaj isplate 4,619476 a početni anuitet 990,01 CHF;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pregovaralo;

- da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka DS i RS, svojih djelatnika;

- da tuženik ne dokazuje kako je tužiteljica aktivno sudjelovala u kreiranju predmetnog ugovora, niti da su joj obrazložene sporne stavke vezane uz ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, rizik ugovaranja kredita u toj valuti te parametri koji utječu na promjenu kamatne stope;

- da su predmetne ugovorne odredbe ništetne;

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, a o kojoj se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je radi utvrđenja visine izveden dokaz knjigovodstveno-financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku financije dipl. oec. Anti Beusu;

- da prema mišljenju vještaka zbog promjene tečaja tužiteljica je platila više iznos od 105.241,09 kuna, a zbog promjene kamatne stope iznos od 15.450,87 kuna;

- da je tuženik prigovorio izračunu vještaka navodeći kako nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene i po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita;

- da se vještak očitovao na prigovore navodeći da je njegov zadatak bio prikazati neosnovano stečeno temeljem pretpostavke po ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, što je i izračunao i da eventualne negativne razlike ne predstavljaju neosnovano stečeno i matematički je nemoguće prikazati zadatak pozitivne i negativne razlike, jer jedno isključuje drugo, a vještak nije ovlašten provoditi prijeboj, čak i ako je takav prigovor istaknut;

- da je vještak temeljem podataka dostavljenih od strane tuženika izvršio matematički izračun i tabelarno prikazao iznose koje je tužitelj po oba utužena osnova više platio tuženiku;

- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke;

- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018., koja je predmet raspravljanja u pravnoj stvari, a tužba je podnijeta 12. lipnja 2019.;

- da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka od 5 godina;

13. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništave u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule za CHF i promjenjivu kamatnu stopu te obvezao tuženika na isplatu iznosa od 4. 686,88 eura sa zateznim kamatama te na temelju čl. 322. i čl. 323. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 225. i čl. 1115. i čl. 29. ZOO odlučio na navedeni način.

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

15. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

16. Na žalbene navode valja reći da se postupak u povodu stupnjevite tužbe provodi u dva stadija gdje se u prvom raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu dok se u drugom raspravlja i odlučuje o naknadno određenom tužbenom zahtjevu na konkretnu činidbu.

17. Odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP je propisano da u sporovima gdje ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno, koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

18. Prema odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP je tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka, rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba.

19. U ovom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP te je prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka, ali i bez poziva suda i postavila zahtjev na isplatu , time da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev konačno postavila nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP pa nije počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. st. 1. ZPP.

20. Na žalbene navode potrebno je reći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno, i u odnosu na tuženika, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003-dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009 i 133/2009), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a. I prema odredbi čl. 138. a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014., 110/2015 i 14/2019) odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak.

21. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, i to, u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

22. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

23. Odredbom čl. 502. b ZPP-a, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.

25. U odnosu na žalbeni navod o nedopuštenosti retroaktivne primjene ZZP/2014, i slijedom toga nezakonite primjene utvrđenja iz kolektivnih presuda na ovaj postupak, drugostupanjski sud ponovno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502. c ZPP- a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 i 110/15-dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

26. Stoga su, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

27. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

28. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu i na temelju njezinog iskaza utvrdio da se radilo o unaprijed sastavljenom standarnom ugovoru tuženika te da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora i da mu djelatnik tuženika nije posebno razjasnio dijelove tipskog ugovora niti se pregovaralo o spornim odredbama kao i da se radi o potrošačkom ugovor time da je isti sklopljen za potrebe kupnje stan, a koja namjena je i navedena u čl. 6. Ugovora.

29. Nadalje, iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik odustao od saslušanja djelatnika tuženika odnosno svjedoka koje je predložio na okolnost pregovaranja i obaviještenosti tužitelja.

30. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

31. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

32. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

33. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

34. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.

35. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

36. Što se tiče žalbenih navoda tuženika vezano za primjenu prava Europske unije i Direktive Vijeća 93/13/EEZ, valja odgovoriti da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude P, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.

37. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

38. Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom nije zauzeo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s tumačenjem Suda EU u pogledu tumačenja prava Europske unije, konkretno Direktive 93/13 EEZ, a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvu Republike Hrvatske, pa tako i danas u važećem Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014,110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP), žalbeni navodi ukazuju se neosnovanim.

39. Nadalje, vještak je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na priloženoj dokumentaciji, te ga iznio savjesno i u skladu s pravilima struke. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz financijskog vještaka kao objektivan i stručan, a upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna tijekom postupka predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane prvostupanjskog suda pravilno nije prihvaćen.

40. Naime, neosnovano se u žalbi prigovara da bi sud postupao suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. S obzirom da je utvrđeno da su ništetne sve promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju, osnovano prvostupanjski sud smatra da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

41. Na žalbene navode vezano za ništetnost odredbi ugovora koji je u cijelosti izvršen valja reći da na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.) pa su stoga žalbeni navodi neosnovani.

42. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, a na koje se pozvao i prvostupanjski sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

43. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 12. lipnja 2019., to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare sukladno čl. 225.

ZOO-a, pa su žalbeni navodi neosnovani.

Na žalbene navode valja odgovoriti da suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je otklonio prigovor zastare pa tako i na preinaku tužbe kako to proizlazi iz točke 24. i 35/1. obrazloženja.

44. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

45. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke, obvezao tuženika da tužiteljici s osnove ništetne i nepoštene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope isplati iznos od 16.018,19 eura sa zateznim kamatama.

46. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužiteljice jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužiteljici sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate te naplate naknade.

Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara a niti je tuženik dao odgovarajuće obavijesti tužiteljici kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama predmetnih odredaba, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

47. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

48. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 138/23) i vrijednosti boda u trenutku donošenja pobijane odluke, pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

U odnosu na pristup na ročište 13. rujna 2021. iz stanja spisa proizlazi da je isto održano te je odgođeno na prijedlog tuženika radi očitovanja kao i prijedloga da se prethodni postupak ne zaključi.

49. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

50. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej