Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2895/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta br. 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4864/2019-43 od 9. siječnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4864/2019-53 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4864/2019-43 od 9. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-4864/2019-53 od 21. svibnja 2025.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredbe sadržane u članku 2. Ugovora o [broj kredita] koju je tužitelj CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austrija d.d. iz Zagreba, Magazinska br. 69, OIB 53056966535, zaključili dana 19.02. 2008. godine u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, pa članak 2 Ugovora o [broj kredita] od 19.02.2008. godine u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] koji su dana od 19.2.2008.godine sklopili tužitelj CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austrija d.d. iz Zagreba, Magazinska br. 69, OIB 53056966535, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta br. 69, OIB 53056966535 isplatiti tužitelju CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 124,09 EUR1 /934,95 Kn, sa zakonskom zateznom kamatom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koje je određena po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako slijedi:
-na iznos od 2,89 Eura / 21,80 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2009. godine;
-na iznos od 2,90 Eura / 21,85 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2009. godine;
-na iznos od 2,86 Eura / 21,45 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2009. godine;
-na iznos od 2,82 Eura / 21,15 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2009. godine;
-na iznos od 2,83 Eura / 21,23 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2009. godine;
-na iznos od 2,85 Eura / 21,39 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2009. godine;
-na iznos od 2,85 Eura / 21,37 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2009. godine;
-na iznos od 2,82 Eura / 21,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2009. godine;
-na iznos od 2,86 Eura / 21,51 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2009. godine;
-na iznos od 2,89 Eura / 21,75 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2010. godine;
-na iznos od 2,93 Eura / 22,09 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2010. godine;
-na iznos od 2,92 Eura / 22,01 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2010. godine;
-na iznos od 2,98 Eura / 22,47 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2010. godine;
-na iznos od 2,97 Eura / 22,38 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2010. godine;
-na iznos od 2,99 Eura / 22,55 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2010. godine;
-na iznos od 3,19 Eura / 24,02 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2010. godine;
-na iznos od 3,15 Eura / 23,72 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2010. godine;
-na iznos od 3,27 Eura / 24,64 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2010. godine;
-na iznos od 3,23 Eura / 24,32 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2010. godine;
-na iznos od 3,16 Eura / 23,81 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2010. godine;
-na iznos od 3,30 Eura / 24,89 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2010. godine;
-na iznos od 3,49 Eura / 26,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2011. godine;
-na iznos od 3,36 Eura / 25,29 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2011. godine;
-na iznos od 3,40 Eura / 25,64 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2011. godine;
-na iznos od 3,35 Eura / 25,20 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2011. godine;
-na iznos od 3,36 Eura / 25,28 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2011. godine;
-na iznos od 3,60 Eura / 27,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2011. godine;
-na iznos od 3,62 Eura / 27,31 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2011. godine;
-na iznos od 3,02 Eura / 22,73 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2011. godine;
-na iznos od 2,93 Eura / 22,10 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2011. godine;
-na iznos od 2,84 Eura / 21,42 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2011. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,20 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2011. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,19 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2011. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,33 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,34 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2012. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,33 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,35 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2012. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,31 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2012. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,32 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2012. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2012. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2012. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,33 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2012. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,31 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2013. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,19 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,29 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,26 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2013. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2013. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2013. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,16 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2013. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,28 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2013. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2013. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,30 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2014. godine;
-na iznos od 0,70 Eura / 5,31 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2014. godine;
-na iznos od 0,71 Eura / 5,35 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2014. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,15 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2014. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,11 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2014. godine;
-na iznos od 0,67 Eura / 5,10 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2014. godine;
-na iznos od 0,67 Eura / 5,10 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2014. godine;
-na iznos od 0,68 Eura / 5,15 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2014. godine,
-na iznos od 0,69 Eura / 5,19 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2014. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,18 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2014. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,21 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2014. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2014. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,22 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2015. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2015. godine;
-na iznos od 0,69 Eura / 5,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 10.3.2015. godine, a sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta br. 69, OIB 53056966535 isplatiti tužitelju CC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.715,62 EUR / 20.524,29 Kn sa zakonskom zateznom kamatom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koje je određena po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 2,59 Eura / 19,43 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2008. godine;
-na iznos od 9,02 Eura / 67,85 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2008. godine;
-na iznos od 2,27 Eura / 16,96 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2008. godine;
-na iznos od 10,85 Eura / 81,65 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2009. godine;
-na iznos od 12,17 Eura / 91,59 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2009. godine;
-na iznos od 12,76 Eura / 96,08 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2009. godine;
-na iznos od 11,12 Eura / 83,70 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2009. godine;
-na iznos od 11,43 Eura / 86,07 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2009. godine;
-na iznos od 8,92 Eura / 67,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2009. godine;
-na iznos od 7,07 Eura / 53,19 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2009. godine;
-na iznos od 7,56 Eura / 56,90 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2009. godine;
-na iznos od 8,54 Eura / 64,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2009. godine;
-na iznos od 8,45 Eura / 63,60 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2009. godine;
-na iznos od 7,47 Eura / 56,18 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2009. godine;
-na iznos od 9,32 Eura / 70,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2009. godine;
-na iznos od 10,80 Eura / 81,29 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2010. godine;
-na iznos od 12,91 Eura / 97,19 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2010. godine;
-na iznos od 12,43 Eura / 93,55 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2010. godine;
-na iznos od 15,29 Eura / 115,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2010. godine;
-na iznos od 14,75 Eura / 111,03 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2010. godine;
-na iznos od 15,81 Eura / 119,01 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2010. godine;
-na iznos od 15,68 Eura / 188,06 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2010. godine;
-na iznos od 23,08 Eura / 173,85 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2010. godine;
-na iznos od 28,85 Eura / 217,28 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2010. godine;
-na iznos od 26,86 Eura / 202,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2010. godine;
-na iznos od 23,65 Eura / 178,14 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2010. godine;
-na iznos od 30,41 Eura / 229,06 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2010. godine;
-na iznos od 39,01 Eura / 293,84 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2011. godine;
-na iznos od 32,92 Eura / 247,97 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2011. godine;
-na iznos od 35,06 Eura / 264,06 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2011. godine;
-na iznos od 32,34 Eura / 243,60 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2011. godine;
-na iznos od 32,83 Eura / 247,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2011. godine;
-na iznos od 44,36 Eura / 334,12 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2011. godine;
-na iznos od 45,48 Eura / 342,58 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2011. godine;
-na iznos od 55,11 Eura / 415,14 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2011. godine;
-na iznos od 50,16 Eura / 377,86 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2011. godine;
-na iznos od 44,75 Eura / 337,06 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2011. godine;
-na iznos od 44,17 Eura / 332,69 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2011. godine;
-na iznos od 43,75 Eura / 329,54 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2011. godine;
-na iznos od 46,33 Eura / 349,00 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2012. godine;
-na iznos od 48,58 Eura / 365,97 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2012. godine;
-na iznos od 48,58 Eura / 368,24 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2012. godine;
-na iznos od 47,33 Eura / 356,51 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2012. godine;
-na iznos od 48,38 Eura / 364,43 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2012. godine;
-na iznos od 49,10 Eura / 369,85 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2012. godine;
-na iznos od 47,89 Eura / 360,73 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2012. godine;
-na iznos od 48,21 Eura / 363,13 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2012. godine;
-na iznos od 47,30 Eura / 356,29 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2012. godine;
-na iznos od 45,34 Eura / 341,51 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2012. godine;
-na iznos od 47,43 Eura / 357,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2012. godine;
-na iznos od 48,43 Eura / 364,83 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2012. godine;
-na iznos od 47,73 Eura / 359,53 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2013. godine;
-na iznos od 43,78 Eura / 329,81 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2013. godine;
-na iznos od 47,13 Eura / 355,06 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2013. godine;
-na iznos od 47,43 Eura / 357,26 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2013. godine;
-na iznos od 46,11 Eura / 347,37 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2013. godine;
-na iznos od 42,03 Eura / 316,59 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2013. godine;
-na iznos od 41,92 Eura / 315,81 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2013. godine;
-na iznos od 42,93 Eura / 323,37 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2013. godine;
-na iznos od 44,54 Eura / 335,49 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2013. godine;
-na iznos od 352,27 HRK / sa zateznom kamatom od dana 1.10.2013. godine;
-na iznos od 45,62 Eura / 343,61 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2013. godine;
-na iznos od 46,43 Eura / 349,74 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2013. godine;
-na iznos od 47,35 Eura / 356,70 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2014. godine;
-na iznos od 47,93 Eura / 361,02 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2014. godine;
-na iznos od 49,14 Eura / 370,15 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.3.2014. godine;
-na iznos od 48,74 Eura / 367,16 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.4.2014. godine;
-na iznos od 47,40 Eura / 357,05 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.5.2014. godine;
-na iznos od 46,97 Eura / 353,81 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.6.2014. godine;
-na iznos od 47,16 Eura / 355,27 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.7.2014. godine;
-na iznos od 48,69 Eura / 366,75 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.8.2014. godine;
-na iznos od 49,97 Eura / 376,41 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.9.2014. godine;
-na iznos od 49,70 Eura / 374,41 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.10.2014. godine;
-na iznos od 50,81 Eura / 382,76 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.11.2014. godine;
-na iznos od 51,57 Eura / 388,44 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.12.2014. godine ;
-na iznos od 51,12 Eura / 385,10 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.1.2015. godine;
-na iznos od 51,73 Eura / 389,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 1.2.2015. godine;
-na iznos od 51,73 Eura / 389,66 HRK sa zateznom kamatom od dana 10.3.2014. godine, a sve to u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uzrokovan ovom parnicom u iznosu od 3.288,86 Eur / 24.779,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno od dana 09. siječnja 2023. godine do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Odbacuje se tuženikov prijedlog za uvjetni prijeboj s potraživanjima tužitelja u ovoj pravnoj stvari, a zbog manje plaćenog novčanog iznosa po tužitelju, a zbog manjeg tečaja valute CHF u kunama od onog u vrijeme realizacije kredita i zbog eventualno manje plaćenog zbog manjih kamatnih stopa od početno određene“.
3. Nadalje, pravomoćnim rješenjem suda od 21. svibnja 2025. ispravljena je navedena presuda u stavku IV. i V. izreke te u obrazloženju presude kako to proizlazi iz izreke navedenog rješenja.
4. Protiv presude žali ste tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/22 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 19. veljače 2008. u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i s osnova valutne klauzule, uz zahtjev za naknadom troškova postupka.
8. U žalbenom postupku sporno je, da li su predmetne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i zastara te tijek kamata.
9. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik.
11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
12. Nadalje, u odnosu na žalbene navode pogrešne primjene materijalnog prava valja reći da se u ovoj pravnoj stvari obzirom da je ugovor sklopljen 19. veljače 2008. primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07 i 125/07 – dalje u tekstu: ZZP/07) time da pravilnom primjenom materijalnog prava, jednako je odlučeno.
13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-da su stranke ovog spora sklopile dana 19.2.2008. Ugovor o kreditu dana 19. veljače 2008. i da je isti kredit isplaćen tužitelju u kunskoj protuvrijednosti CHF 13.799,59 po srednjem tečaju Kreditora na dan plaćanja; da isti ugovor sadrži i odredbu u čl. 2. o kamatnoj stopi koja je redovna kamata od 7,00 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, kao i da je čl. 7. ugovoren način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu;
- da je sporno da li je valjano i dopušteno ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope promjenom koju vrši jednostrano tuženik na način kako je to ugovoreno u ovoj konkretnoj situaciji;
- da do zaključenja glavne rasprave tuženik je učinio nespornim matematički točnost postavljenog tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja, izraženog u kunama i EUR, kako u ukupnosti, tako i u odnosu na pojedinačno zatražene iznose;
- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da tužitelj ima svojstvo potrošača;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se o predmetnim odredbama nije pregovaralo;
- da tuženik nije dokazao se o spornim odredbama u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pregovaralo;
- da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštena te samim time i ništetna;
- da je radi utvrđenja visine zahtjeva izveden dokaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Darfin d.o.o.;
- da prema nalazu i mišljenju vještaka ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 169,00 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 934,95 kuna, dok razlika u iznosu anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 20.524,20 kuna odnosno 2.715,62 eura,
- da tužitelj i tuženik nisu imali primjedbe na navedeni nalaz time da je tuženik istaknuo da ustraje kod istaknutih prigovora tijekom postupka;
- da je nalaz izrađen u skladu sa pravilima struke i zadatku suda;
- da je prigovor zastare neosnovan obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 7. lipnja 2019. zahtjev je podnijet unutar zastarnog roka od 5 godina.
14. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.
15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju time da pravilnom primjenom odredaba ZZP/07 jednako je odlučeno.
16. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.
17. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tuženik ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
18. Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a), pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik.
19. Na žalbene navode potrebno je reći da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračunavanja tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003-dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009 i 133/2009), i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a. I prema odredbi čl. 138. a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014., 110/2015 i 14/2019) odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak.
20. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a, tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, i to, u konkretnom slučaju, tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
21. Prema odredbi čl. 502. a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije, koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se, u sklopu svoje registrirane i propisom određene djelatnosti, bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrijedi ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
22. Odredbom čl. 502. b ZPP-a, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.
24. U odnosu na žalbeni navod o nedopuštenosti retroaktivne primjene ZZP/2014, i slijedom toga nezakonite primjene utvrđenja iz kolektivnih presuda na ovaj postupak, drugostupanjski sud ponovno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Rev-3142/2018-2., od 19. ožujka 2019. u kojoj je jasno izraženo pravno stajalište da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem članka 502. c ZPP- a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14 i 110/15-dalje: ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
25. Stoga su, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke, žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošač.
26. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
27. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušao tužitelja i na temelju njegovog iskaza utvrdio da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika te da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora i da mu djelatnik tuženika nije posebno razjasnio dijelove tipskog ugovora.
28. Nadalje, na žalbene navode potrebno je reći da tuženik ispušta iz vida da iz stanja spisa proizlazi da nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika tuženika.
29. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.
30. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.
31. U konačnici, prednik tuženika je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.
32. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su ništave, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredi te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
33. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetnih odredbi.
34. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.
35. Vezano za primjenu prava Europske unije i Direktive Vijeća 93/13/EEZ, valja odgovoriti da je Sud EU detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud EU je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora, da bi nakon presude C, nastavio razvijati test znatne neravnoteže te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava.
36. S navedenim u vezi, valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
37. Obzirom na navedeno, kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom nije zauzeo pravno shvaćanje koje bi bilo u suprotnosti s tumačenjem Suda EU u pogledu tumačenja prava Europske unije, konkretno Direktive 93/13 EEZ, a koja Direktiva je implementirana u zakonodavstvu Republike Hrvatske, pa tako i danas u važećem Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/2014,110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP), žalbeni navodi ukazuju se neosnovanim.
38. Jednako tako, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da je tužitelj ima svojstvo potrošača i da je kredit bio namijenjen za kupnju osobnog automobila te se tuženiku ukazuje na toč. 61. obrazloženja pobijane odluke, pa suprotne tvrdnje tuženika ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.
Naime, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), a prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, s time da je i odredbama kasnijih Zakona o zaštiti potrošača, pa tako i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019), potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka na okolnost navedenog prigovora da tužitelj nema svojstvo potrošača i da kao takav ne uživa zatraženu pravnu zaštitu nije predložio izvođenje adekvatnih dokaznih sredstava, dok iz dokaza koje je tužitelj predložio na istu okolnost, ne proizlazi zaključak da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u poslovne svrhe pri čemu iz samog Ugovora jasno proizlazi da su sredstva iz predmetnog Ugovora o kreditu, tužitelja namjenski odobrena radi kupnje automobila upravo kao fizičkoj osobi, što proizlazi i iz prihvaćenog iskaza.
39. Na žalbene navode vezano za nalaz i mišljenje vještaka valja reći da je vještak svoj nalaz utemeljio na priloženoj dokumentaciji, te ga iznio savjesno i u skladu s pravilima struke. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz financijskog vještaka kao objektivan i stručan, a upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane prvostupanjskog suda pravilno nije prihvaćen.
40. Jednako tako, razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. S obzirom da je utvrđeno da su ništetne sve promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju, osnovano prvostupanjski sud smatra da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.
41. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na parametre koji utječu na promjenjivost visine kamatne stope u periodu otplate s obzirom na utvrđenje o ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se na ugovorni odnos primjenjuje odredba o kamati po stopi ugovorenoj u trenutku sklapanja ugovora. Pri tome valja istaknuti da je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 143/2013.) postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ranije spomenutoj odluci Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).
42. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. koje prihvaća i ovaj sud, a na koje se pozvao i prvostupanjski sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
43. Stoga, imajući u vidu navedeno time da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018., a kako je tužba podnijeta 7. lipnja 2019., to je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare sukladno čl. 225.
ZOO-a, pa su žalbeni navodi neosnovani.
44. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
45. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen u skladu sa pravilima struke, obvezao tuženika da tužitelju s osnove ništetne i nepoštene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope isplati iznose pobliže navedene u izreci presude i pravomoćnom rješenju o ispravku pobijane odluke.
46. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate te naplate naknade.
Naime, tuženik je nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara a niti je tuženik dao odgovarajuće obavijesti tužitelju kao potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama predmetnih odredaba, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i odredbama ZOO-a, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.
47. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
48. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 138/23) i vrijednosti boda u trenutku donošenja pobijane odluke.
Stoga, paušalni žalbeni navodi tuženika kojima pobija odluku o troškovima postupka su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
49. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
50. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
