Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-654/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i dr. iz Karlovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupajuodjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući, o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P- 440/2024-38 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-440/2024-38 od 9. siječnja 2025. u točki I izreke u cijelosti te u točki II izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova postupka do iznosa od 2.276,77 eura sa zateznim kamatama.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-440/2024-38 od 9. siječnja 2025. u točki II izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova postupka preko iznosa od 2.276,77 eura do iznosa od 2.466,77 eura sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 2.276,77 eura do iznosa od 2.466,77 eura odnosno za iznos od 190,00 eura sa zateznim kamatama.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.228,53 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a od 01.07.2020.g. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
na iznos od 1,36 EUR tekući počevši od 18.08.2007. pa do isplate
na iznos od 6,92 EUR tekući počevši od 20.11.2007. pa do isplate
na iznos od 6,23 EUR tekući počevši od 22.12.2007. pa do isplate
na iznos od 8,72 EUR tekući počevši od 25.01.2008. pa do isplate
na iznos od 10,10 EUR tekući počevši od 28.02.2008. pa do isplate
na iznos od 12,48 EUR tekući počevši od 27.03.2008. pa do isplate
na iznos od 8,91 EUR tekući počevši od 28.04.2008. pa do isplate
na iznos od 10,84 EUR tekući počevši od 23.05.2008. pa do isplate
na iznos od 12,62 EUR tekući počevši od 21.06.2008. pa do isplate
na iznos od 10,00 EUR tekući počevši od 28.07.2008. pa do isplate
na iznos od 10,13 EUR tekući počevši od 29.08.2008. pa do isplate
na iznos od 11,68 EUR tekući počevši od 26.09.2008. pa do isplate
na iznos od 23,42 EUR tekući počevši od 30.10.2008. pa do isplate
na iznos od 15,56 EUR tekući počevši od 28.11.2008. pa do isplate
na iznos od 25,55 EUR tekući počevši od 17.12.2008. pa do isplate
na iznos od 27,08 EUR tekući počevši od 30.01.2009. pa do isplate
na iznos od 27,78 EUR tekući počevši od 25.02.2009. pa do isplate
na iznos od 32,12 EUR tekući počevši od 27.03.2009. pa do isplate
na iznos od 32,50 EUR tekući počevši od 29.04.2009. pa do isplate
na iznos od 29,46 EUR tekući počevši od 27.05.2009. pa do isplate
na iznos od 27,22 EUR tekući počevši od 27.06.2009. pa do isplate
na iznos od 27,82 EUR tekući počevši od 30.07.2009. pa do isplate
na iznos od 29,00 EUR tekući počevši od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 28,90 EUR tekući počevši od 25.09.2009. pa do isplate
na iznos od 27,70 EUR tekući počevši od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 29,94 EUR tekući počevši od 25.11.2009. pa do isplate
na iznos od 31,74 EUR tekući počevši od 17.12.2009. pa do isplate
na iznos od 34,29 EUR tekući počevši od 25.01.2010. pa do isplate
na iznos od 33,70 EUR tekući počevši od 27.02.2010. pa do isplate
na iznos od 37,17 EUR tekući počevši od 26.03.2010. pa do isplate
na iznos od 36,51 EUR tekući počevši od 24.04.2010. pa do isplate
na iznos od 37,79 EUR tekući počevši od 24.05.2010. pa do isplate
na iznos od 48,88 EUR tekući počevši od 28.06.2010. pa do isplate
na iznos od 46,60 EUR tekući počevši od 30.07.2010. pa do isplate
na iznos od 53,57 EUR tekući počevši od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 51,16 EUR tekući počevši od 27.09.2010. pa do isplate
na iznos od 47,29 EUR tekući počevši od 29.10.2010. pa do isplate
na iznos od 55,46 EUR tekući počevši od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 65,87 EUR tekući počevši od 29.12.2010. pa do isplate
na iznos od 58,50 EUR tekući počevši od 22.01.2011. pa do isplate
na iznos od 61,08 EUR tekući počevši od 21.02.2011. pa do isplate
na iznos od 57,80 EUR tekući počevši od 22.03.2011. pa do isplate
na iznos od 58,39 EUR tekući počevši od 29.04.2011. pa do isplate
na iznos od 72,33 EUR tekući počevši od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 73,69 EUR tekući počevši od 28.06.2011. pa do isplate
na iznos od 83,75 EUR tekući počevši od 02.08.2011. pa do isplate
na iznos od 77,81 EUR tekući počevši od 03.09.2011. pa do isplate
na iznos od 71,31 EUR tekući počevši od 27.09.2011. pa do isplate
na iznos od 66,32 EUR tekući počevši od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 65,83 EUR tekući počevši od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 68,86 EUR tekući počevši od 29.12.2011. pa do isplate
na iznos od 71,51 EUR tekući počevši od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 71,86 EUR tekući počevši od 24.02.2012. pa do isplate
na iznos od 70,03 EUR tekući počevši od 12.03.2012. pa do isplate
na iznos od 71,27 EUR tekući počevši od 25.04.2012. pa do isplate
na iznos od 72,12 EUR tekući počevši od 23.05.2012. pa do isplate
na iznos od 70,69 EUR tekući počevši od 28.06.2012. pa do isplate
na iznos od 71,07 EUR tekući počevši od 23.07.2012. pa do isplate
na iznos od 70,00 EUR tekući počevši od 29.08.2012. pa do isplate
na iznos od 67,69 EUR tekući počevši od 02.10.2012. pa do isplate
na iznos od 70,15 EUR tekući počevši od 02.11.2012. pa do isplate
na iznos od 71,33 EUR tekući počevši od 06.12.2012. pa do isplate
na iznos od 70,51 EUR tekući počevši od 04.01.2013. pa do isplate
na iznos od 65,87 EUR tekući počevši od 28.01.2013. pa do isplate
na iznos od 69,81 EUR tekući počevši od 04.03.2013. pa do isplate
na iznos od 70,15 EUR tekući počevši od 05.04.2013. pa do isplate
na iznos od 68,61 EUR tekući počevši od 07.05.2013. pa do isplate
na iznos od 63,80 EUR tekući počevši od 24.05.2013. pa do isplate
na iznos od 63,68 EUR tekući počevši od 29.06.2013. pa do isplate
na iznos od 64,86 EUR tekući počevši od 30.07.2013. pa do isplate
na iznos od 66,75 EUR tekući počevši od 30.08.2013. pa do isplate
na iznos od 69,37 EUR tekući počevši od 04.10.2013. pa do isplate
na iznos od 68,02 EUR tekući počevši od 08.11.2013. pa do isplate
na iznos od 68,98 EUR tekući počevši od 04.12.2013. pa do isplate
na iznos od 70,06 EUR tekući počevši od 03.01.2014. pa do isplate
na iznos od 70,74 EUR tekući počevši od 11.02.2014. pa do isplate
na iznos od 72,16 EUR tekući počevši od 11.03.2014. pa do isplate
na iznos od 71,70 EUR tekući počevši od 11.04.2014. pa do isplate
na iznos od 70,12 EUR tekući počevši od 17.05.2014. pa do isplate
na iznos od 69,61 EUR tekući počevši od 14.06.2014. pa do isplate
na iznos od 69,84 EUR tekući počevši od 27.06.2014. pa do isplate
na iznos od 1.256,40 EUR tekući počevši od 14.08.2014. pa do isplate
sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.466,77 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja (10. siječnja 2025.), pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.”
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana samo u dijelu odluke o troškovima postupka.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nisu počinjene niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, i to niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati.
4.1. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i čl. 338. st. 4 ZPP-a i dao je obrazloženje o svim bitnim pitanjima sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a. Obveza je suda da sumarno izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. U dovoljnoj mjeri, a s obzirom na materijalno pravo koje je temeljem utvrđenih činjenica bilo potrebno primijeniti, sud prvog stupnja dao je navode i obrazloženje koji su potrebni. Isto tako, nije povrijeđeno niti pravo tuženika na procesnu jednakost kao sastavni dio prava na pošteno suđenje. Tuženik je imao prvo dokazivati činjenice koje je smatrao pravno relevantnima, no niti svojim navodima biti dokazima nije dokatao nešto drugačije od onoga što je temeljem pravilne primjene materijalnog prava utvrdio sud prvog stupnja.
4.2. Neosnovano tuženik u žalbi navodi i to da je zbog neprimjene čl. 191. st. 1. i čl. 190. st. 1. ZPP-a počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja zaista nije posebnim rješenjem odlučio o preinaci tužbe jer tužitel povečanjem tužbenog zahtjeva zaista jest preinačio tužbu, ali ovaj propust suda prvog stupnja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude jer je preinaka sukladna čl. 190. st. 2. ZPP-a s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja pa nema njegove krivnje za preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka tako da je preinaka tužbe svakako dopuštena.
4.3. Zbog navedenoga je neosnovan i žalbeni navod da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev.
5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženom sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 148- 50-4213020 od 27. lipnja 2007. na iznos od 19.219,71 CHF s rokom otplate u 84 rate, za kupnju motornog vozila, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita te promjenjivom kamatnom stopom koja je određena odlukom tuženog i u trenutku sklapanja ugovora iznosila je 5,20% godišnje. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno raspravljalo, a što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne obveze njezina ništetnost po čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača. Ništetnost ugovorne odredbe proizlazi i iz Zakona o obveznim odnosima čl. 269. – 272. jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih se kamatna stopa mijenjala. Nadalje, tužena je ugovorila i valutnu klauzulu CHF koja je isto tako ugovorena na način da se po istoj nije pojedinačno pregovaralo a što je protivno naprijed naznačenim zakonskim propisima. Kako je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena pravomoćna presuda kojom je proglašena valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom kao i ugovorena klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženika to tužitelj tvrdi da je presuda obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa i u odnosu na ugovor sklopljen između tužitelja i tuženog. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502.c ZPP-a pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske presude koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava utvrđenih u kolektivnom sporu, a što je i u konkretnom slučaju. Stoga tužitelj pozivajući se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. postavlja zahtjev za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli CHF za svaki pojedinačni iznos kao i da je plaćajući rate kredite koje su se temeljile na ništetnim odredbama pretplatio svoju obvezu i traži povrat iznosa.
7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Tužitelj je tužbu podnio 3. lipnja 2019. Tužbom traži povrat preplaćene kamate te tečajne razlike od dospijeća prve obaveze 31. kolovoza 2007. do konačne otplate. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
Odredbom čl. 214. St. 1.- 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/2013 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a koja je donesena povodom revizije upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
U citiranoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo slijedeće shvaćanje: "Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari. Podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
Tužba tužitelja podnesena 3. lipnja 2009., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu), pa pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos od 19.219,71 CHF tužitelj trebao otplatiti u 84 anuiteta od kolovoza 2007. do konačne isplate, a o čemu je davatelj kredita i izdao Otplatni plan te da je tužitelj ovaj kredit otplatio u 84 anuiteta sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u trenutku zaključenja ugovora od 5,20% a koja se mijenjala do 6,75%.
9. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje.
Vještak je iz otplatnih planova iskazao razliku u visini anuiteta koji proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate a što je prikazao u Tabelama.
Vještak je u nalazu utvrdio:
- da razlika obveza u razdoblju dospijeća prve obveze (31. kolovoz 2007.) do konačne otplate koja proizlazi iz promjenjive kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.659,67 CHF ili 9.270,66 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze), a što je poimenično naznačeno u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF) odnosno u stupcu "o" Tabele 1 iz nalaza (u kunama)
- da razlika obveze u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoz 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanje pojedine obaveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi ukupno 30.123,72 kn, a pojedini mjesečni iznosi prikazani su u stupcu "p" Tabele 1.
10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2007. želio kupiti novi auto, te je otišao u auto kuću na Ilovcu i izabrao je za kupnju novi automobil Ford Fiesta, i rekao je da to želi kupiti na kredit te je auto kuća imajući već iskustvo oko prodaje na kredit, ustvrdila da će srediti svu dokumentaciju za kupnju vozila koje je tada koštalo 84.000,00 kn, te nakon što je stiglo vozilo radi određene boje koju je tražio, bio je pozvan i auto kuća je ustvrdila da će srediti svu dokumentaciju za kredit i njegova obaveza je bila samo da dođe na potpis ugovora o kreditu, te kako je to smatrao dobrom ponudom to je prihvatio i nije niti znao o kojoj se banci radi već je samo obaviješten da dođe potpisati ugovor kod javnog bilježnika, što je i učinio te potpisani kredit odnio u auto kuću, preuzeo svoje vozilo i tada je vidio da mu je rata kredita 900,00 kn. Prilikom potpisa Ugovora o kreditu nitko drugi nije bio prisutan niti se o čemu razgovaralo niti pregovaralo, a niti u auto kući, te nije bio upoznat sa nikakvim klauzulama iz ugovora, te ugovor nije niti čitao, već je redovito uplaćivao svoje rate i već 2008. je uočio da je otplata u većem iznosu pa tako iz mjeseca u mjesec i rate su mu mjesečno bile i preko 2.000,00 kn i ovaj kredit je uspio otplatiti u utvrđenim rokovima otplate. Nikada nije razgovarao sa predstavnikom banke kod koje je podignut kredit jer nije niti klijent te banke, i vozilo je kupio za osobne potrebe i nema nikakav obrt ili slično.
11. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da uvažavajužiprimjenu čl. 502.c ZPP-a kako to užkitelj izlaže u tužbi kao i sadržaj iskaza tužitelja, tuženik je tužitelju dužan isplatiti po osnovi stjecanja bez osnove iz čl. 1111. stZOO-a iznos koji tužitelj sukladno rezultatima provednog financijskog vještačenja potražuje.
12. Tužitelj je bio korisnik kredita, a tuženik je u nekoliko navrata tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu i mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK čime je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta.
13. Pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/2012 u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge "Potrošač" koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
14. Imajući u vidu navedeno, kao i da iskaz tužitelja potvrđuje utvrđenje iz prethodno citiranih presuda, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužitelj nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, pravilno prvostupanjski sud smatra neosnovanim.
15. Predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, pa sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan je sud i u ovom postupku.
16. Zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos teku od plaćanja pa do isplate, primjenom čl. 1115. st. 1. ZOO-a jer je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja.
17. Pogrešno se tuženik poziva naprimjenu čl. 326. St. 2. ZOO-a jer ovdje nije riječ o zabrani manjeg značenja, a okolnost da je ugovor ispunjen ne dovodi do zaključka da je ispunjenjem ugovora tužitelj izgubio parvo ostvarivati svoja prava kao potrošač kojemu su ništetnim ugovornim odredbama prava povrijeđena.
18. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a sud prvog stupnja je pravilno odlučio o troškovima postupka.
18.1. Trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2024. Tužitelju je pravilno priznat jer je bio potreban za vođenje spora s obzirom da je riječ o podnesku kojim se tužitelj očituje na rješenje drugostupanjskog suda kojim je prethodno donesena prvostupanjska presuda ukinuta. Isto tako, tužitelj je platio pristojbu na tužbu u iznosu od 98,73 eura i pristojbu na presudu u iznosu od 98,73 eura, pa mu je sud prvog stupnja pravilno priznao pravo na naknadu ovog troška.
19. No, u odnosu na trošak sastava žalbe protiv rješenja o nenadležnosti tužitelju ne pripada pravo na naknadu u iznosu od 315,00 eura već 125,00 eura primjenom Tbr. 10/4
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
20. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu pretežnim dijelom potvrđena, a žalba tuženika je pretežnim dijelom kao neosnovana odbijena (čl. 368. st. 1. ZPP-a), dok je u dijelu odluke o troškovima postupka prvostupanjska za iznos od 190,00 eura presuda preinačena na način da je dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (čl. 373. ZPP-a).
21. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u dijelu odluke o troškovima postupka, obijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.
U Zagrebu 19. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
