Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2636/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1230/23-15 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-1230/23-15 od 13. ožujka 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Darovni ugovor sklopljen između pok. DD i tuženika ŠD, ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV-1672/2013 dana 28. veljače 2013.predmet kojeg ugovora je darovanje suvlasničkih dijelova nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ništetan i da ne proizvodi pravne učinke (točka 1. izreke). Također, određena je uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše uknjižba prava vlasništva za cijelo sa nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 234 m[2] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1022 m[2] , sveukupne površine 1256 m i sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru sa imena tuženika, koja uknjižba je provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižnog odjela broj Z- 8591/19 od 5. travnja 2019. (točka 2. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.806,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka 3. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i tužbu odbaciti..

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Darovni ugovor sklopljen dana 28. veljače 2013. između sada pok. DD i tuženika ništetan i bez pravnog učinka, te posljedično tome zahtjev tužitelja za uspostavom zemljišnoknjižnog stanja.

6. Tijekom postupka nije sporno da su sada pok. DD, kao darodavatelj, i tuženik, kao obdarenik, dana 28. veljače 2013. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina predmet kojeg je bio suvlasnički dio kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], koje prema sadašnjoj izmjeri odgovaraju kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također, nije sporno niti da predmetni ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu odredbe čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO).

7. Tijekom postupka sporno je da li predmetni darovni ugovor trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave odnosno da li se radi o ugovoru o darovanju bez prave predaje s obzirom da tuženik u postupku tvrdi da se u suposjedu nekretnine nalazio od 2011. godine.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja navodeći u obrazloženju pobijane presude (točka 30. obrazloženja) da ne može sa sigurnošću utvrditi da je određena prava predaje nekretnine, cijele obiteljske kuće s pripadajućim dvorištem, kao predmeta darovanja. Također, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi (točka 30. obrazloženja, treći odlomak) da tuženik nije dokazao da je na predmetnoj nekretnini neprekidno živio u razdoblju od 2011. do 2017. godine.

9. Iz naprijed navedenih dijelova obrazloženja može se zaključiti da sud prvog stupnja smatra da je tuženik bio u postupku dužan dokazati da je izvršena prava predaje nekretnine koja je bila predmetom ugovora o darovanju. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj u tužbi tvrdi da sporni ugovor o darovanju predstavlja ugovor o darovanju bez prave predaje, te da do prave (faktične) predaje nije došlo uslijed čega je ugovor o darovanju, prama stavu tužitelja, a sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO , ništetan.

10. Dakle, tužitelj je u postupku dokazati pravno relevantne činjenice o kojima ovisi primjena odredbe čl. 482. st. 2. ZOO, odnosno, tužitelj je trebao dokazati da se radi o ugovoru bez prave predaje, te da do predaje nije došlo, a ne tuženik. Međutim, neovisno o navedenom, tuženik postupku tvrdi da se u suposjedu sporne nekretnine nalazio od 2011. godine, te da stoga nije bila potrebna realna predaja u posjedu nekretnine. Na tu okolnost tuženik je predložio, između ostalog, i dokaz saslušanjem svjedoka GD i MD koje dokazne prijedlog je sud prvog stupnja raspravnim rješenjem od 24. veljače 2024. odbio ne navodeći pritom, niti u zapisniku sa glavne rasprave, niti u pobijanoj presudi, razloge zbog čega je te dokazne prijedloge tužitelja odbio.

11. Odredbom čl. 292. st. 5. ZPP propisano je da protiv rješenja kojim odbija izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba, što znači da se, sukladno čl. 378. st. 2. ZPP, rješenje o odbijanju dokaznih prijedloga može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke, dakle, u ovom konkretnom slučaju, u žalbi protiv presude. To nadalje znači da je sud prvog stupnja u konačnoj odluci (presudi) bio dužan navesti razloge zbog kojih je određeni dokazni prijedlog odbio a kako bi se rješenje o odbijanju dokaznih prijedloga moglo ispitati u žalbenom postupku. To sud prvog stupnja nije učinio tako da je potpuno nejasno iz kojih je razloga je sud prvog stupnja odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka GD i MD. Stoga je u tom dijelu počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 292. st. 5. i čl. 378. st. 2. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik.

12. Nadalje, iako sud prvog stupnja, iz nepoznatih i neobrazloženih razloga nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka GD i MD u pobijanoj presudi navodi da tuženik nije dokazao svoju činjeničnu tvrdnju da se nalazio u posjedu sporne nekretnine u razdoblju od 2011. do 2017. godine, iz čega proizlazi da sud prvog stupnja u tom dijelu primjenjuje pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP. Međutim, da bi se mogla primijeniti pravila o teretu dokazivanja moraju biti ispunjene dvije pretpostavke i to: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. Stoga u situaciji kada sud prvog stupnja ne izvede predložene dokaze koji su podobni da se utvrdi određena odlučna činjenica ne mogu se primijeniti pravila o teretu dokazivanja, pa je stoga u konkretnom slučaju odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP. Također, odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka počinjena je i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP, te, posljedično tome, pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje tako da se za sada zbog neizvođenja predloženih dokaza ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da je stanovao u spornoj nekretnini odnosno da je istu (su)posjedovao u razdoblju od 2011. do 2017. godine.

13. Tuženik je tijekom postupka činjenično i pravno tvrdio da je prije i nakon spornog darovanja zajedno sa darovateljem živio u istoj kući i obiteljskoj zajednici, te da je u takvoj situaciji uvjet prave predaje ispunjen kada je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovane nekretnine pri čemu se u takvom slučaju neposredni posjed stječe samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju koji je već u položaju da izvršava vlast nad stvari (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-635/2022 od 7. ožujka 2023. i Rev-1746/90 od 10. siječnja 1991. na koje se poziva i tuženik u podnijetoj žalbi). Tuženik dakle, u postupku tvrdi da se ne radi o darovanju bez prave predaje, već o darovanju kod kojeg je došlo do prave predaje nekretnine. O tim okolnostima koje je tuženik isticao u prvostupanjskom postupku presuda nema bilo kakvih razloga odnosno sud prvog stupnja nije naveo iz kojih razloga pravna shvaćanja i tvrdnje tuženika ne prihvaća tako da u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čim je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na postojanje nužnog suparničarstva. Tuženik naime smatra da je tužitelj, s obzirom da je darovatelj DD preminuo, tužbom na pasivnoj strani trebao obuhvatiti, osim tuženika kao obdarenika, i nasljednike pok. DD, kao darovatelja, dakle, i JD. Sud prvog stupnja takvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije prihvatio i to iz razloga što tužitelj nije upućen na pokretanje parnice iz ostavinskog postupka. Međutim, sukladno odredbi čl. 328. ZOO, pravo na utvrđenje ništetnosti se ne gasi, pa tužitelj kao treća osoba odnosno osoba koja nije sklopila sporni ugovor, ima pravo zahtijevati da se utvrdi ništetnost istog neovisno o okolnosti da li je ili nije upućen na pokretanje parnice u ostavinskom postupku. U tom smislu potrebno je navesti da u situaciji kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti određenog ugovora, ugovorne strane u parnici su nužni suparničari, pa u tom slučaju nije potreban pristanak druge strane da se tužba na nju proširi (identično pravno shvaćanje broj zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. listopada 2025.). Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik kao obdarenik i nasljednici pok. darovatelja DD su nužni suparničari u postupku tako da je tužitelj predmetnom tužbom bio dužan na pasivnoj strani, osim tuženika, obuhvatiti i nasljednike pok. DD. Sud prvog stupnja, sukladno odredbi čl. 109.ZPP, nije pozvao tužitelja da ispravi i dopuni tužbu na način da istom obuhvati sve nužne suparničare u postupku tako da je u tom dijelu počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 109. ZPP.

15. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika koji se odnose na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Sud prvog stupnja je taj dio tužbenog zahtjeva prihvatio navodeći u jednoj rečenici (točka 31. obrazloženja) da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama u korist tuženika izvršena temeljem ništetnog ugovora, te da je stoga osnovan i tužbeni zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem uknjižbe koja je provedena temeljem rješenjem zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja broj Z-8591/19 od 5. travnja 2019. Međutim, uknjižba tužiteljevog prava vlasništva nije izvršena temeljem, u ovom postupku spornog, darovnog ugovora, već na temelju presude na temelju priznanja suda prvog stupnja posl. broj P-2407/18 od 8. veljače 2019. koja je donijeta u postupku koji je tužitelj vodio protiv Općine Pakoštane kao tuženice. Dakle, uknjižba tužiteljeva prava vlasništva nije posljedica provedbe ugovora o darovanju, već je posljedica provedbe pravomoćne sudske presude na što je i tuženik ukazivao tijekom cijelog prvostupanjskog postupka. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja da je uknjižba prava vlasništva izvršena temeljem ništetnog ugovora, proturječna sa sadržajem isprava koje su pročitane u postupku tako da je u tom dijelu zbog proturječnosti pobijane presude također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 109., čl. 220. st. 2., čl. 221.a, čl. 292. st. 5. i čl. 378. st. 2. ZPP. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. S obzirom da je sud prvog stupnja na pripremnom ročištu održanom dana 14. studenog 2023. zaključio prethodni postupak, te da će u postupku zbog sudjelovanja u postupku nužnih suparničara koji nisu bili obuhvaćeni tužbom biti provesti novi prethodni postupak, sukladno čl. 377. st. 1. ZPP, odlučeno je da se predmet vraća sudu prvog stupnja u stadij prethodnog postupka, a kako bi sud provođenjem novog prethodnog postupka mogao otkloniti bitne povrede na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem.

18. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će najprije, sukladno odredbi čl. 109. st. 1. i 2. ZPP, pozvati tužitelja da ispravi i dopuni tužbu na način da istom obuhvati sve nužne suparničare u postupku odnosno u ovom konkretnom slučaju nasljednike odnosno nasljednicu pok. DD. Nakon što tužitelj ispravi i dopuni tužbu, sud prvog stupnja će ponovno provesti prethodni postupak i odlučiti o dokaznim prijedlozima stranaka imajući u vidu odlučne činjenice o kojima ovisi odluka u postupku. U tom smislu sud prvog stupnja će imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja utvrditi da li se radi li se o ugovoru o darovanju bez prave predaje koji mora biti sklopljen u zakonom propisanom obliku iz čl. 482. st. 2. ZOO kako to tvrdi tužitelj ili se radi o ugovoru o darovanju u kojem je došlo do prave predaje i za koji nije bilo potrebno da bude sklopljen u obliku koji je propisan odredbom čl. 482. st. 2. ZOO, kako to tvrdi tuženik. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sud prvog stupnja će utvrditi postoji li osnova za takvom uspostavom imajući u vidu da tužiteljevo pravo vlasništva nije upisano temeljem spornog ugovora o darovanju, već temeljem presude na temelju priznanja, te će i taj dio odluke svoje odluke obrazložiti jasnim, dostatnim, logičnim i neproturječnim razlozima.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj