Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1714/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari i tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta d.o.o., Zagreb temeljem generalne punomoći Su-1400/2019, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1397/2022-27 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1397/2022-27 od 15. studenoga 2024.
II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1397/2022-27 od 15. studenoga 2024. u točki I izreke u dijelu kojim tužiteljici nisu priznati troškovi postupka preko iznosa od 2.223,94 eura do iznosa od 2.348,94 eura sa zateznim kamatama i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljci daljnje troškove postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.
IV Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
" I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od EUR 5,032.42 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
EUR 8.80 počev od 31/10/2008/ do isplate
EUR 11.47 počev od 31/12/2008/ do isplate
EUR 13.40 počev od 31/1/2009/ do isplate
EUR 14.26 počev od 28/2/2009/ do isplate
EUR 12.35 počev od 31/3/2009/ do isplate
EUR 12.82 počev od 30/4/2009/ do isplate
EUR 9.01 počev od 31/5/2009/ do isplate
EUR 6.20 počev od 30/6/2009/ do isplate
EUR 6.95 počev od 31/7/2009/ do isplate
EUR 8.43 počev od 31/8/2009/ do isplate
EUR 8.30 počev od 30/9/2009/ do isplate
EUR 6.80 počev od 31/10/2009/ do isplate
EUR 9.61 počev od 30/11/2009/ do isplate
EUR 11.86 počev od 31/12/2009/ do isplate
EUR 15.06 počev od 31/1/2010/ do isplate
EUR 14.33 počev od 28/2/2010/ do isplate
EUR 18.67 počev od 31/3/2010/ do isplate
EUR 17.85 počev od 30/4/2010/ do isplate
EUR 19.46 počev od 31/5/2010/ do isplate
EUR 33.36 počev od 30/6/2010/ do isplate
EUR 30.50 počev od 31/7/2010/ do isplate
EUR 39.24 počev od 31/8/2010/ do isplate
EUR 36.22 počev od 30/9/2010/ do isplate
EUR 31.36 počev od 31/10/2010/ do isplate
EUR 41.61 počev od 30/11/2010/ do isplate
EUR 54.66 počev od 31/12/2010/ do isplate
EUR 45.42 počev od 31/1/2011/ do isplate
EUR 48.66 počev od 28/2/2011/ do isplate
EUR 44.54 počev od 31/3/2011/ do isplate
EUR 45.28 počev od 30/4/2011/ do isplate
EUR 62.77 počev od 31/5/2011/ do isplate
EUR 64.47 počev od 30/6/2011/ do isplate
EUR 78.48 počev od 31/7/2011/ do isplate
EUR 71.03 počev od 31/8/2011/ do isplate
EUR 62.88 počev od 30/9/2011/ do isplate
EUR 60.63 počev od 31/10/2011/ do isplate
EUR 60.02 počev od 30/11/2011/ do isplate
EUR 63.82 počev od 31/12/2011/ do isplate
EUR 67.14 počev od 31/1/2012/ do isplate
EUR 67.58 počev od 29/2/2012/ do isplate
EUR 65.29 počev od 31/3/2012/ do isplate
EUR 66.84 počev od 30/4/2012/ do isplate
EUR 67.90 počev od 31/5/2012/ do isplate
EUR 66.11 počev od 30/6/2012/ do isplate
EUR 66.58 počev od 31/7/2012/ do isplate
EUR 65.25 počev od 31/8/2012/ do isplate
EUR 62.36 počev od 30/9/2012/ do isplate
EUR 65.44 počev od 31/10/2012/ do isplate
EUR 66.91 počev od 30/11/2012/ do isplate
EUR 65.88 počev od 31/12/2012/ do isplate
EUR 60.07 počev od 31/1/2013/ do isplate
EUR 65.01 počev od 28/2/2013/ do isplate
EUR 65.44 počev od 31/3/2013/ do isplate
EUR 63.50 počev od 30/4/2013/ do isplate
EUR 57.49 počev od 31/5/2013/ do isplate
EUR 57.34 počev od 30/6/2013/ do isplate
EUR 58.81 počev od 31/7/2013/ do isplate
EUR 61.18 počev od 31/8/2013/ do isplate
EUR 64.46 počev od 30/9/2013/ do isplate
EUR 62.77 počev od 31/10/2013/ do isplate
EUR 63.97 počev od 30/11/2013/ do isplate
EUR 65.33 počev od 31/12/2013/ do isplate
EUR 66.17 počev od 31/1/2014/ do isplate
EUR 67.96 počev od 28/2/2014/ do isplate
EUR 67.37 počev od 31/3/2014/ do isplate
EUR 65.37 počev od 30/4/2014/ do isplate
EUR 64.74 počev od 31/5/2014/ do isplate
EUR 65.02 počev od 30/6/2014/ do isplate
EUR 67.26 počev od 31/7/2014/ do isplate
EUR 69.15 počev od 31/8/2014/ do isplate
EUR 68.76 počev od 30/9/2014/ do isplate
EUR 70.39 počev od 31/10/2014/ do isplate
EUR 71.50 počev od 30/11/2014/ do isplate
EUR 70.85 počev od 31/12/2014/ do isplate
EUR 71.74 počev od 31/1/2015/ do isplate
EUR 71.74 počev od 28/2/2015/ do isplate
EUR 1,335.17 počev od 31/3/2015/ do isplate,
te joj naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.223,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2024. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalbu je izjavila i tužiteljica koja osporava odluku o troškovima postupka.
4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.
Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjska je presuda obrazložena jer je odgovoreno na sve važne navode stranaka te presuda sadrži dostatne i relevantne razloge na kojim se temelji. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude naveo sve što je potrebno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Pravilno sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika jer javni bilježnici ne sudjeluju u pregovorima banke i potrošača koji prethode zaključenju ugovora o kreditu, pa se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je za to imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru, a niti potrebna stručna znanja iz područja financija.
7. Sud prvog stupnja je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, i pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tužiteljica u tužbi od 11. ožujka 2022. navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o [broj kredita] od 11.3.2008, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 23.647,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. U predmetnom ugovoru ugovorena je valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez mogućnosti tužiteljice da pojedinačno pregovara o navedenoj odredbi, te bez upozorenja o specifičnostima valute CHF, odnosno da se radi o valuti u odnosu na koju HNB ne štiti tečaj kune kao što to čini u odnosu na tečaj eura, niti da se radi o tzv. valuti utočišta u koju se investira u kriznim/recesijskim gospodarskom periodima, što posljedično dovodi do enormnog povećanja vrijednosti navedene valute i njezine kunske protuvrijednosti koja je tužiteljici obračunavana prilikom dospijeća mjesečnih anuiteta. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br:
Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženi, u razdoblju od 1.s iječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija ovdje tuženika kao neosnovana.
S obzirom da je pravomoćnom presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004. -31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 I dr., dalje ZOO), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, čl. 502.c ZPP-a propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“
Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača… obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 41/14 i 110/15).
Utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, dolazi do anuliranja mjesečnih anuiteta po osnovi povećanja tečaja, što znači da se prilikom izračuna mjesečnog anuiteta ima primijeniti početno ugovoreni tečaj, dok svaki mjesečni anutitet koji je premašio navedeni iznos, predstavlja razliku koju je tužitelj preplatio, odnosno tuženi stekao bez osnove. Stoga je isti navedeno dužan i vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana uplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate, obzirom da je nepošten stjecatelj.
Nakon provođenja financijskog vještačenja tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev u podnesku od 2. tranja 2024. odnosno preinačila tužbeni zahtjev na način da je isti povisila.
9. Prvostupanjski sud je pravilno, usprkos protivljenju tuženika, preinaku dopustio, a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje spornog odnosa među strankama i jer tužiteljica, bez svoje krivnje, nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usklađen s provedenim financijskim vještačenjem u ovom predmetu. Tužiteljica zatraženom preinakom nije promijenila identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužiteljica u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, čime ona nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužiteljica ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, pa je neosnovan iprigovor zastare preinčenog dijela tužbenog zahtjeva jer se zastara razmatra u odnosu na dan podnošenja prvobitne tužbe.
10. Stranke su u [adresa], 11. ožujka 2008., i to tuženik, kao banka i kreditor, te tužiteljica, kao korisnik kredita, zaključili Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), koji je potvrđen, solemniziran kod javne bilježnice Blanke Žaje iz [adresa] dana 12. ožujka 2008. pod brojem ovjere OV-1691/2008, s ugovorenim iznosom kredita od 23.647,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke, tj. tuženika na dan korištenja, namjenski – za kupnju novih vozila Toyota, s rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 6,75 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, tj. tuženika. Citirani Ugovor o kreditu sadrži odredbu za koju tužiteljica u tužbi tvrdi da je ništetna i to odredbu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržanu u čl. 7. Ugovora o kreditu.
11. Kredit je tužiteljici isplaćen dana 14. ožujka 2008. Nije sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj.
12. Sud je uvidom u zahtjev tužiteljice za kredit i u Promotivne uvjete tuženika za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila utvrdio da je tuženik u svojoj ponudi u vrijeme zaključenja ovdje spornog Ugovora u kreditu imao, uz kredite u CHF i kredite sa valutnom klauzulom vezanom uz EUR. No, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da ovo nije ujedno i dokaz (kako to tvrdi tuženik) da bi tuženik tužiteljici zaista i odobrio kredit sa valutnom klauzulom vezanom uz EUR da je tužiteljica takav kredit zatražila, a jer je notorno da se u bankama kreditna sposobnost svakog klijenta procjenjuje individualno, kao i da banke imaju različite uvjete kreditiranja (tj. nude različite valute kredita i različite stope ugovorene kamate) za pojedine kategorije klijenata ili pojedine klijente.
13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljicu djelatnici banke nisu upozorili na eventualne rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, odnosno rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, te da je tužiteljica sredstvima odobrenog kredita kupila automobil, koji je koristila za privatne, osobne svrhe, a u vrijeme odobravanja predmetnog kredita tužiteljica je radila u firmi Briefing E- servisi d.o.o. na poslovima marketinga.
14. Ugovor o kreditu je standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane banke, tj. djelatnika tuženika (ovo tuženik i ne osporava).
15. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu (dana 11. ožujka 2008.) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Uvidom u sadržaj Ugovora o sud je utvrdio da iz ove isprave ne proizlazi da je tužiteljica bila kreditirana kao trgovac, a jer u ovom ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužiteljice i nije navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužiteljica bila kreditirana, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužiteljica kreditirana kao trgovac. Osim toga, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica sredstvima odobrenog kredita kupila automobil, koji je koristila za privatne, osobne svrhe, a u vrijeme odobravanja predmetnog kredita tužiteljica je radila u firmi Briefing E- servisi d.o.o. na poslovima marketinga, iz čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tužiteljica nije samostalno obavljala poduzetničku djelatnost za koju bi joj bila potrebna sredstva odobrenog kredita. Stoga, je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica prilikom zaključenja ovdje prijepornog Ugovora o kreditu bila potrošač opisan u citiranoj odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP-a i da je ovaj Ugovor o kreditu zaključila izvan njezina zanimanja i poslovne djelatnosti.
16. Iz financijskog vještačenja, a sa zadatkom vještaku da se na temelju dokumentacije u spisu očituje na okolnost pozitivne razlike između iznosa koji je tužiteljica tuženiku uplatila na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužiteljica tuženiku uplatila da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita, izraženo u kunama i u eurima po mjesecima i ukupno, proizlazi da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznos od 5.032,42 eura.
17. Sud prvog stupnja je pravilno, a primjenjujući čl. 502. c ZPP-a (prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi, a u tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati) zaključio da se pravilno tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim presudama je pravomoćno utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, među kojima je i tuženik, a koji spor se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012.
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/20170 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te je u odnosu na ovdje tuženika pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81.,82.i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama ZOO-a, te je naloženo skupini banaka među kojima je i tuženik da prekinu s gore opisanim postupanjem i zabranjuje im se takvo ili slično postupanje u buduće.
18. Odredbom čl. 295. ZOO-a određeno je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.), da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.), da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.), da se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način (st. 4.) i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.). Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Nadalje, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP, kao lex specialis, koji odredbom čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u čl. 96. st. 2. ZZP-a propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u čl. 96. st. 3. ZZP-a propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u čl. 96. st. 4. ZZP-a propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
19. Iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je naime kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužiteljici istovremeno povrat plasmana od strane tužiteljice indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužiteljicu nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor o kreditu tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi u čl. 96., čl. 97. I9čl. 102. st. 1. ZZP-a, a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ju dovodi u neravnopravan položaj, te joj u konačnici nanosi štetu.
20. Slijedom iznesenog, a kako je ovdje sporna odredba iz članka 7. Ugovora o kreditu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak upotrijebljena suprotno njezinoj svrsi, pri čemu je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je ista odredba sukladno čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 96., čl. 97. i čl. 102. st. 1. ZZP-a ništetna.
21. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 502. c ZPP-a, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 5.032,42 eura.
22. Pravilno je i odluka o kamatama utemeljena na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, a jer mu je od zaključenja Ugovora o kreditu bilo poznato da ugrađujući upravo odredbu o valutnoj klauzuli u CHF postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Neosnovano smatra tuženik da bi se u izračun pretplate trebale uzeti i razlike u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog (tzv. negativne razlike), a stoga jer sve i kada je tužiteljica plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od početnog, nije ništa stekala, jer ništa od tuženika nije primila, pa stoga ne postoji niti njezina obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi vraćanja onoga što je primljeno temeljem ništetnih ugovornih odredbi (pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a u korist tuženika), a niti po osnovi vraćanja temeljem stečenog bez osnova (pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a u korist tuženika), pa stoga i primjenom odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 323. st. 1., niti čl. 1111. st. 1., a niti čl. 195. st. 1. ZOO-a u korist tuženika.
24. Kako iznos koji je tužiteljica preplatila tuženiku (37.916,80 kn) temeljem ništetne odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak predstavlja 34,66 % od iznosa odobrenog i isplaćenog kredita (109.405,58 kn), odnosno radi se o relativno i apsolutno velikom novčanom iznosu, pravila je i ocjena suda prvog stupnja da se unošenje ništetne odredbe o vezivanju anuiteta kredita uz valutu švicarski franak nikako ne može smatrati kršenjem zabrane manjeg značaja (kako to tvrdi tuženik), odnosno da nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a u korist tuženika. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pravno je neodlučno i to što je kredit otplaćen tj. zatvoren. Time tužiteljica nije izgubila prava koja ima kao potrošač.
25. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu zahtjev tužiteljice za isplatu s naslova preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Naime, valutna klauzula u valuti CHF o kojoj se potrošače nije adekvatno informiralo u potrošačkim kreditima s promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci banke pravomoćno je utvrđena ništetnom dana 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužiteljici pravo na isplatu s ovog osnova teče upravo od tog datuma. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. ožujka 2022., potraživanje tužiteljice na koje se primjenjuje petogodišnji zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a, nije zastarjelo.
Istovjetan pravni stav o zastari zauzet je i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (1/22, posl. br. Su-IV- 33/2022-2). Također, neosnovano prigovara tuženik da je u zastari i preinačeni dio tužbenog zahtjeva, sve stoga jer, a kako je prethodno u ovoj presudi već objašnjeno, tužiteljica preinačenjem tužbenog zahtjeva nije promijenila istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu, koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi i o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe, pa s obzirom su prvotni i preinačeni tužbeni zahtjev identični po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, to ne dovodi do promjene istovjetnosti zahtjeva, te se zastara računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja tužbenog zahtjeva, povećanjem istog. Istovjetan pravni stav zauzet je i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. posl. broj: Su-IV-123/2024-5.
26. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
27. Sud prvog stupnja pravilno je tužiteljici priznao pravo na naknadu troška sastava podnesaka od 28. srpnja 2023., 1. veljače 2022., 20. rujna 2023. i 4. rujna 2024. jer su ti podnesci sastavljeni i predani sudu, a bili su i potrebni za vođenje spora.
28. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije dosudio naknadu za zastupanje na ročištu za objavu presude. Tužiteljici primjenom Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na naknade tog troška koji je bio potreban za vođenje spora.
29. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda pretežnim dijelom potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, primjenom čl. 373. ZPP-a je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi i daljnje troškove postupka.
30. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
31. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura primjenom tbr. 10/4 Tarife.
U Zagrebu, 19. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
