Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-922/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Splinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1217/2022-14 od 11. listopada 2024. godine, na sjednici vijeće održanoj 19. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1217/2022-14 od 11. listopada 2024. godine u pobijanome dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke u dijelu kojim je naložena isplata troškova parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2024. godine do isplate.

II Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u pobijanome dijelu pod točkom II izreke u dijelu kojim je naložena isplata parničnog troška u iznosu od 1.456,81 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], te odlučuje:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].“

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenoga postupka kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška na ime sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja, za razdoblje od travnja 2017. godine do srpnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 2.380.70 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 11. listopada 2024. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine, broj broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) , s prijedlogom da se presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 1. travnja 2020. godine, te podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u bitnom pobija žalbene navode tuženika predlažući da drugostupanjski sud donese odluku kojom će odbiti žalbu tuženika, te tužiteljici priznati trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće s osnove neisplaćenog dodatka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju od 1. travnja 2017. do 31. srpnja 2020. godine.

6. U ovom stadiju postupka sporna je tražbina tužiteljice s osnove razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad nakon 1. travnja 2020. godine.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika-medicinska sestra,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već samo za sate koji ulaze u redovan rad,

- da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već samo za sate koji ulaze u redovan rad,

- da tužiteljici nisu isplaćeni svi dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni,

- da je tuženik tužiteljici, posljedično, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad isplaćivao u umanjenom iznosu,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 3.361,85 kuna, za odgovornost za život i zdravlje ljudi 630,45 kuna, dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni iznosi 4.528,16 kuna, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 9.416,93 kuna, dakle sveukupno u protuvrijednosti od 2.380,70 eura,

- da tužiteljica nije imala primjedbe na provedeno vještačenje, te je podneskom od 5. rujna 2024. konačno uredila tužbeni zahtjev, dok je tuženik na navedeno vještačenje imao primjedbe vezano za izračun razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje, a koje predstavlja pravno pitanje.

8. Prvostupanjski sud utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tuženik naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužiteljice u utuženom razdoblju nije obračunao u skladu sa čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15, dalje: KU/13), odnosno čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, 92/19, dalje: KU/18) te čl. 59. st. 1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje:TKU/12 ), odnosno čl. 58. st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 24/17., 128/17., dalje:TKU/17), prihvatio je konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu sporne razlike naknade plaće u cijelosti, dakle i za sporno razdoblje nakon 1. travnja 2020., dok je odluku o trošku donio na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a

9. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je pobijanom odlukom prekoračen tužbeni zahtjev jer da eventualno pogrešno izračunate naknade za godišnji odmor i bolovanje nakon 01. travnja 2020. nisu bile predmetom tužbenog zahtjeva i iste da nemaju veze s neobračunavanjem dodataka na prekovremeni rad. Dalje navodi da sud u pobijanoj presudi nije niti naveo u čemu se sastoji taj pogrešni obračun jer da je naknada za godišnji odmor i bolovanje mogla biti pogrešno obračunata iz raznih razloga, pa da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Sukladno čl. 36. KU/13 odnosno čl. 34. KU/18 tužiteljici u utuženom razdoblju pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

11. Sukladno čl. 59. st. 1. TKU/12, čl. 58. st. 1. TKU/17 i čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/20., 56/22.), tužiteljici u utuženom razdoblju pripada naknada plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana u visini 85% od njezine plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, obzirom da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, između ostalog i o spornoj razlici naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za razdoblje nakon 01. travnja 2020. i ista se može ispitati.

13. Također se tuženik žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev.

14. Navedena tvrdnja tuženika nije osnovana, budući da iz činjeničnog supstrata tužbe jasno proizlazi kako tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, svu naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo na ovim činjenicama prvostupanjski je sud utemeljio svoju odluku nakon što je izveo dokaz računovodstveno – financijskim vještačenjem. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo i radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada, nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljici naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije isplatio tužiteljici ovu naknadu u cijelosti i nakon što je njena visina utvrđena financijsko – računovodstvenim vještačenjem, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je i ovaj iznos dosudio tužiteljici pobijanom presudom.

15. Dakle, kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju nakon 01. travnja 2020. nije tužiteljici obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja u skladu sa prethodno navedenim mjerodavnim odredbama, na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao, to tužitelju pripada pravo na dosuđenu razliku naknade plaće.

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama, a čiji tijek i visinu tuženik niti ne osporava.

17. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika u pogledu merituma predmeta kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove drugostupanjske presude.

18. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno naložio tuženiku da troškove parničnog postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnica, kao opunomoćenica tužiteljice, između ostalog, ovlaštena od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove, ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani odnosno tuženiku da tužiteljici plati trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

19. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o trošku, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude i djelomično preinačiti pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP odnosno odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.

20. S obzirom da je žalitelj uspio samo djelomično i to sa sporednim zahtjevom u svezi naknade troškova parničnog postupka, nema pravo na nagradu za sastav žalbe. Zato je odlučeno kao pod točkom III izreke ove drugostupanjske presude.

21. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer navedena parnična radnja u postupku nije potrebna sukladno odredbi članka 155. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 19. studenog 2025. godine

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica