REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4703/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u ovršnoj stvari 1. ovrhovoditelja Omega d.o.o., OIB: 05110784066, Breznički Hum, Breznica 3a, kojeg zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim toplicama i 2. ovrhovoditeljice LBAU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Saša Brođanac, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-52/2025-2 od 18. srpnja 2025., kojim su potvrđena rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3927/2018-197 i Ovr-3927/2018-198 od 16. siječnja 2025., na sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se ovršenikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se ovršenikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Ovršenik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv toč. I. rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž Ovr-52/2025-2 od 18. srpnja 2025., kojim je odbijena kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3927/2018-197 od 16. siječnja 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li se osnovano isticati okolnost kojom se ukazuje na ništetnost Ugovora o zajmu od 16.12.1993. kojeg su sklopili SB i LB s obzirom da je isti sklopljen 1993.g u njemačkim markama, jer je u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu bio na snazi Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata od 11.10.1993. (Narodne novine broj 91 a/93) koji je u članku 10.st.3 propisivao da je kupnja, prodaja i pozajmljivanje deviza, kao i posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba i između domaće i strane osobe u RH dopušteno u slučajevima i na način predviđen tim zakonom?
2. Da li kao založni vjerovnik može sudjelovati osoba (SB) koja prema Zakonu o izvršnom a i ovršnom postupku nema potvrdu ovršnosti na Ugovoru o zajmu sa upisanim zalogom?
3. Da li je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti paziti na ništavost Ugovora o zajmu od 16.12.1993. kao ovršne isprave, odnosno ništetnost ugovornih odredbi?
4. Da li je obveza ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu - Ugovor o zajmu od 16.12.1993. u kojem se ovršenik samo vlastoručno potpisao pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe, a sklopljen u njemačkim markama, da po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi?
5. Je li ovršni sud dužan raspraviti ovršenikov prigovor ustavnog i konvencijskog prava na poštivanje doma (test razmjernosti)?
6. Da li je ovršni sud ovlašten dosuditi nekretninu ovršenika založnom vjerovniku kojem je upisano njegovo založno pravo, ali u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda ne postoji dokumentacija kao pravni temelj za ovaj upis?
7. Da li je ovršni sud bio ovlašten završiti ovršni postupak iako je bivša supruga ovršenika ŽB u posjedu pravomoćne Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem P-4139/97 kojom je utvrđeno da je ŽB suvlasnica u ¼ dijela nekretnine koja je predmet ovršnog postupka na nekretnini?
8. Da li je ovršni sud bio ovlašten završiti ovršni postupak iako nisu pravomoćno završeni parnični postupci radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju su pokrenule bivša supruga ŽB i sadašnja supruga ovršenika PB pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a kojoj je nepravomoćno priznato pravo na dom u predmetnoj nekretnini?
9. Može li ovršni sud odrediti visinu tražbine založnog vjerovnika kojeg oslobađa plaćanja kupovnine bez da provede vještačenje visine njegove tražbine putem sudskog vještaka u ovršnom postupku u situaciji kada ovršenik osporava tražbinu založnog vjerovnika?
10. Da li je ispravan stav drugostupanjskog suda da ovršni sud nakon što je isti žalbeni sud ukinuo Rješenje o dosudi nije dužan postupak vratiti u procesnu fazu koja prethodi određivanju ročišta za javnu dražbu?“.
1.2. Ovršenik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Predmet ovršnog postupka je ovrha na ovršenikovim nekretninama, a drugostupanjskim rješenjem koje ovršenik osporava, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o dosudi.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja ovršenik smatra da su važna pitanja za odluku u ovom postupku, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a u bitnom se svode na pitanja koja se ne mogu u ovoj fazi postupka preispitivati. Ovo stoga jer je rješenje o ovrsi doneseno 18. ožujka 2009., i postalo je pravomoćno 23. ožujka 2010., a pravomoćno je odbačena i žalba ovršenika nakon proteka roka podnesena protiv rješenja o ovrsi. Pravomoćno je odbijen i prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a treće osobe (bivša ovršenikova supruga ŽB i sadašnja ovršenikova supruga PB) su upućene na pokretanje parničnih postupaka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema tome, pitanja koja se odnose na ništetnost ovršne isprave (Ugovora o zajmu od 16. prosinca 1993.), nepoštenost ugovornih odredbi te prava na dom ne mogu biti predmet preispitivanja odluke o dosudi nekretnine. Preostala pitanja koja se odnose na sudjelovanje založnog vjerovnika kao kupca te visine njegove tražbine kao i osporavanje pravnog temelja upisa založnog prava, također nisu važna pitanja jer osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, ovršenik nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse.
6.1. Iako ovršenik nije točno naznačio temeljno ljudsko pravo za koje smatra da mu je povrijeđeno, iz navoda prijedloga za dopuštenje revizije proizlazilo bi da se radi o pravu na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP).
6.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ovršeniku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima ovrhovoditelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode ovršenika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da ovršenik nije imao pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje ovršenik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
