Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2792/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja. u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika UZ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Marko Perkušić, odvjetnik iz Zajedničkog ureda Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, radi uklanjanja štetnih imisija, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P- 728/2021-34 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-728/2021-34 od 24. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke djelomično usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe prestane uznemiravati tužitelja kao suvlasnika kuće u [adresa], a koja je označena slovom C na skici izmjere u mjerilu 1:250 koju je izradio stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica, ing. geod. dana 1. srpnja 2022. koja čini sastavni dio ove presude, na način da mu se zabranjuje držanje ovaca i ostalih domaćih životnija, u objektu označenom slovom A. Pod točkom II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženiku zabrani držanje svinja te uklanjanje gnjojara (objekti označeni slovom B i D u skici vještaka Gorana Kukavice od 1. srpnja 2022. odbijen je kao neosnovan Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 218,99 eura (1.650,00 kuna) uz zakonsku zateznu kamatu počevši od 24. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastava žalbe.

4. Žalbe su osnovane.

5. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom djelomično prihvatio zahtjev tužitelja te naložio tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja kao suvlasnika kuće u [adresa], EZ koja je označena slovom C na skici izmjere sudskog vještaka Gorana Kukavice na način da mu se zabranjuje držanje ovaca i ostalih domaćih životinja u objektu označenom slovom A s obrazloženjem da je ocjena suda da neugodni mirisi koji su dolazili uslijed držanja ovaca u objektu označenom slovom A, predstavljaju prekomjerne imisije, te stoga tužitelj ima pravni interes tražiti da se tuženiku zabrani ubuduće držanje ovaca i drugih životinja u ovom objektu. Odbijen je zahtjev kojim se tuženiku nalaže zabrana držanja svinja i uklanjanje gnjojara (objekti označeni slovom B i D u skici vještaka Gorana kukavice od 1. srpnja 2022.) obzirom da iz iskaza stranaka proizlazi da tuženik koristi ove objekte u 10. i 11. mjesecu za držanje dvije do tri svinje pa kako se ovi objekti ne nalaze odmah uz objekt označen slovom C, i tuženik ih ne koristi tijekom cijele godine, sud je zaključio da neugodni mirisi koji dolaze iz ovih objekata u tom razdoblju, nisu takvi da bi opravdavali zabranu držanja svinja u istima.

6. Međutim, ovakvo utvrđenje ne može prihvatiti i ovaj sud.

7. Između stranaka je nesporno da su tužitelj i tuženik suvlasnici kuće označene slovom C (u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Kukavice), pri čemu suvlasnički dio tužitelja iznosi 1/10, a tuženika 3/10. Nije sporno da se odmah uz tu kuću, sa zapadne strane nalazi štala koju koristi tuženik i u kojoj je isti u vrijeme obavljanja očevida držao ovce. Nesporno je da se sada ne nalaze ovce, niti druge životinje, budući da je tuženik bio prisiljen prodati ovce.

8. Prvostupanjski sud je očevidom 4. veljače 2022. utvrdio da se u objektu označenom slovom A (u nalazu i mišljenju vještaka Gorana Kukavice) nalazi pet ovaca i pet janjaca, te da objekt označen slovom B predstavlja svinjar, dok objekt označen slovom D predstavlja gnjojar no prilikom očevida nisu zatečene svinje.

9. Sud prvog stupnja je prema ocjeni ovog suda nepravilno prihvatio zahtjev te naložio tuženiku da ubuduće prestane uznemiravati tužitelja kao suvlasnika kuće u [adresa] na način da mu se zabranjuje držanje ovaca i ostalih domaćih životinja s obrazloženjem da se radi o prekomjernim imisijama pa da tužitelj ima pravni interes tražiti da se tuženiku ubuduće zabrani držanje ovaca i drugih životinja u ovom objektu.

10. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe kao i tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj u postupku zahtijeva zaštitu od uznemiravanja i zaštitu od imisija, pa je stoga predmet spora bilo potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 181/15 - pročišćeni tekst, 94/17 - dalje: ZV) koja regulira zaštitu od uznemiravanja i odredbe čl. 110. ZV koje reguliraju zaštitu od imisija. To u konkretnom slučaju znači da je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi da li radnje i propuštanja koje tužitelj tuženiku stavlja na teret a za koje tužitelj smatra da (istodobno) predstavljaju čin uznemiravanja njegovog vlasništva i uzrokuju nedopuštene imisije doista to i predstavljaju. Ako te radnje predstavljaju čin uznemiravanja vlasništva i uzrokuju nedopuštene imisije, tada tužitelj ima pravo na pravnu zaštitu koja se ne mora nužno sastojati (samo) od zahtjeva za činidbu, već se može sastojati i od zahtjeva za trpljenje i propuštanje. To nadalje znači da ako je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na činjenje, to automatski i samo za sebe ne znači i da je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na propuštanje i trpljenje.

11. Imajući u vidu gornje navode nejasnim se ukazuje utvrđenje suda prvog stupnja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi uznemiravanja tužitelja kao suvlasnika kuće u [adresa] s obrazloženjem da neugodni mirisi koji su dolazili uslijed držanja ovaca predstavljaju prekomjerne imisije.

12. Naime, kako je ranije navedeno, tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva zaštitu od uznemiravanja, te istodobno traži i zaštitu od imisija. Zaštita od uznemiravanja i zaštita od imisija iako su u određenoj mjeri slične ipak imaju određene razlike. Naime, zaštita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom odnosno specifičnom negatornom tužbom koja se od klasične negatorne tužbe razlikuje po sadržaju tužbenog zahtjeva, te po krugu osoba koje su ga ovlaštene podići. U načelu, klasičnu negatornu tužbu ovlašten je podnijeti vlasnik (čl. 167. st. 1. ZV) odnosno predmnijevani vlasnik (čl. 167. st. 4. ZV). S druge strane, zaštitu od imisija, osim vlasnika i predmnijevanog vlasnika, mogu zahtijevati i sve osobe koje nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenog iz vlasnikova prava. U pogledu sadržaja pravne zaštite negatorna tužba je u načelu petitorna tužba kojom se zahtijeva neka činidba najčešće uspostava prijašnjeg stanja, prestanak radnji uznemiravanja, kao i zabrana budućeg uznemiravanja. Kada se negatornom tužbom zahtijeva zaštita od imisija zahtjev može biti proširen i zahtjevom za uklanjanje izvora nedopuštenih imisija, što znači i promjenu stanja tuđe nekretnine, te zahtjevom za poduzimanje svrhovitih mjera (čl. 110. st. 5. ZV) kada prijeti predvidiva opasnost od bilo posrednih ili posrednih prekomjernih imisija.

13. Valja reći da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pobijanom presudom tužitelju kao suvlasniku pružio zaštitu od uznemiravanja zabranom tuženiku držanja ovaca i ostalih domaćih životinja u objektu označenom na skici vještaka slovom A pri čemu nije imao u vidu da u načelu suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u odnosu na drugog suvlasnika u situaciji kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava dogovoreni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja, a takav stav zauzela je sudska praksa koju dijeli i ovaj sud (Županijski sud u Zagrebu, Gž- 1522/2021-2 od 30. studenog 2021. i Gž 3494/2022 od 7. ožujka 2023.). Kako pobijana presuda nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici to je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer presudu nije moguće ispitati.

14. Sud prvog stupnja je nepravilno postupio i kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da se tuženiku zabrani držanje svinja te uklanjanje gnjojara s obrazloženjem da iz iskaza tužitelja i tuženika proizlazi da tuženik koristi ove objekte samo u 10. i 11. mjesecu za držanje dvije do tri svinje, pa kako tuženik ne koristi ove objekte tijekom cijele godine sud prvog stupnja je ocijenio da neugodni mirisi koji dolaze iz ovih objekata u tom razdoblju nisu takvi da bi opravdali zabranu držanja svinja u istima.

15. Međutim, kako iz iskaza tuženika (list 11) proizlazi da je isti nakon smrti oca, dakle posljednjih 6 godina držao svinje u objektu označenom slovom B, u vremenskom razdoblju iza Velike Gospe pa do kraja studenog odnosno početka mjeseca prosinca, to je nepravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik koristi objekte za držanje svinja samo u 10 i 11. mjesecu. Radi navedenog je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će predmet spora raspraviti pravilnom primjenom odredbi čl. 167. i čl. 110. ZV pri čemu će imati u vidu da je podneskom od 16. veljače 2023. tužitelj preinačio tužbeni zahtjev. Sud prvog stupnja će tako utvrditi koje radnje ili propuštanja je počinio tuženik nakon čega će ocijeniti predstavljaju li iste čin uznemiravanja tužiteljeva prava (su)vlasništva i uzrok prekomjernih imisija, te, posljedično tome, postoji li osnova za pružanje ( su)vlasničke zaštite od uznemiravanja i zaštite od imisija kakvu tužbenim zahtjevom zahtijeva tužitelj. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju je dužan obrazložiti jasnim, logičnim, neproturječnim i dostatnim razlozima.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža