Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3865/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2216/2022 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2216/2022 od 11. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, isplati tužitelju AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.321,47 €/25.025,61 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, dok se pod II nalaže tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.243,02 €/16.900,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 11. srpnja 2023. godine do isplate.

2. Protiv navedene odluke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utemeljen na tvrdnji kako su stranke dana 1. srpnja 2006. godine u [adresa] zaključile Ugovor o kreditu br. [broj kredita], kojim ugovorom da je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 29.867,87 CHF na razdoblje od 7 godina, odnosno u 84 mjesečnih anuiteta. Prvotno ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,20 %, promjenjiva, dok da je prvotno ugovoren anuitet prema početnoj kamatnoj stopi iznosio 424,96 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja a kredite je u cijelosti otplaćen 31. srpnja 2013. te nije konvertiran. Tužitelj navodi kako je u vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja pri čemu da je odredbom čl. 7. Ugovora ugovoreno kako su strane suglasne da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute (CHF), izračunato korištenjem prodajnog tečaja Banke, važećeg na dan plaćanja.

6. Nedvojbeno je sud temeljem čl. 502 c ZPP-a u ovakvom sporu vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, te ugovor može opstati bez spornih ništetnih odredbi o kamatnoj stopi odnosno o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak prema čl. 324 st. 1 ZOO-a te nije nužno da tužitelj postavlja deklaratorni prejudicijelni zahtjev u tom pogledu, već sud može o istome odlučivati temeljem čl. 12. ZPP kao o prethodnom pitanju.

7. Ranijom odlukom ovog suda ukinuta je usvajajuća odluka suda prvog stupnja (u situaciji izostanka deklaratornog zahtjeva iz kojeg bi bilo nedvojbeno na nevaljanost kojih točno odredbi tužitelj ovdje upire) te je utvrđeno kako je predmetna tužba podnesena 08. rujna 2020., iz čega ne bi proizlazila pravilnost zaključka da od 13. lipnja 2014. kao datuma utvrđenog u vezi kolektivnog spora, ne bi do utuženja protekao petogodišnji zastarni rok, pri čemu nedvojbeno nije bilo utvrđeno koliki se dio tražbine odnosi na koji osnov – te kvalificirati radi li se o traženju s osnova prava tužitelja vezano uz promjenjivu kamatnu stopu, ili pak ugovorenu valutnu klauzulu, u kojem slučaju zastara počinje teći od kasnijeg datuma pri čemu je u prvotnom nalazu vještak financijske struke izrazio dio tražbine koji bi se odnosio na razliku koja se tiče promjena vezano uz ugovorenu valutu obveze i valutnu klauzulu, čime je eliminiran utjecaj promjene kamatne stope, ali su izražene razlike - kao pozitivne razlike anuiteta u odnosu na negativne razlike anuiteta, o čemu nisu bili dani jasni i uvjerljivi razlozi.

8. Dakle, u odnosu na tuženikov prigovor zastare, pravilno sada sud prvog stupnja isti odbija jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005 i 41/2008 - dalje: ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 potvrđena je odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pri tome, kako je tužba podnesena 08. rujna 2020. očito da navedeni petogodišnji zastarni rok nije istekao, pa je pravilno sud prvog stupnja u tom pravcu odbio prigovor zastare tuženika.

9. Dakle, prema čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

10. Pri tome valja reći kako je tužitelj stranka u postupku, te prema njemu ne mogu biti provedene prisilne mjere u pogledu saslušanja kao u pogledu primjerice svjedoka, pa u izostanku tužiteljeva pristanka sud nije mogao provesti ovaj dokaz, već je – kako je navedeno – o ovim odlučnim okolnostima a napose statusu tužitelja kao potrošača i okolnostima predmetnog ugovaranja pravilno odlučio temeljem stanja spisa i dokaza koji su provedeni, odnosno pisanih isprava koje spisu prileže.

11. U ovom sporu konačno sudski vještak za knjigovodstvo naveo je kako je izračun anuiteta u početnom i izmijenjenom otplatnom planu izvršen temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite ("Narodne novine" broj: 56/2001, dopune u 87/2001 i 111/2001) kao i temeljem Odluke o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija, te ugovaranju usluga s potrošačima ("Narodne novine" broj: 1/2009 i 41/2009). Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa da se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju u sebi sadržava pozitivne i negativne razlike anuiteta. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale su uslijed plaćanja po većem tečaju valute CHF

12. Konačno, vještak je usmeno očitujući se dana 28. ožujka 2023. godine naveo kako je predmet vještačenja bilo isključivo izračunati razliku anuiteta prema valutnoj klauzuli tako da u ovaj izračun anuiteta ne ulazi promjenjiva kamatna stopa pa pravilno sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući kako u pogledu ovog pravnog naslova nije došlo do zastare, a na sve prigovore tuženika, poglavito onaj u pogledu tzv. negativnih razlika već je u nalazu vještaka odgovoreno te su isti kako je navedeno u svemu otklonjeni, odnosno razlike su obračunate u izračunu kojeg je vještak dao.

13. Stoga je pobijanu odluku valjalo potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, dok je i odluka o troškovima postupka temeljem čl. 154. i 155. ZPP pravilna, pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić