Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2332/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Morana Rabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rabar & Visković iz Zagreba, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-354/2024-5 od 2. travnja 2025., dana 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice UU kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima pod točkom IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-354/2024-5 od 2. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženici UU da preda u suposjed tužitelju motorno vozila marke AUDI Q3, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka]. Pod točkom II. izreke je sud je odlučio da se tuženica može osloboditi obveze predaje u suposjed motornog vozila marke AUDI Q3, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], tužitelju ĆU, ukoliko istom isplati iznos od 11.634,48 EUR[1] /87.660,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2017. godine pa do isplate. Pod točkom III. odbijen je zahtjev tužitelja da mu se vozilo pobliže opisano u točci I. izreke preda u isključivi posjed. Pod točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke žalbu je podnijela tuženica u kojoj ne navodi određeni žalbeni razlog. Predlaže u pobijanom dijelu preinačiti odluku o troškovima sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi čl. 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom čl. 354. stavak 2. ZPP-a.
5. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice radi predaje u suposjed tužitelju motornog vozila marke AUDI Q3, broj šasije [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] s tim da se tuženica može osloboditi obveze predaje u suposjed predmetnog vozila, ukoliko tužitelju isplati iznos od 11.634,48 EUR/87.660,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2017. godine pa do isplate te je odbijen zahtjev tužitelja da mu se gore opisano vozilo preda u isključivi posjed.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženice a obzirom da su stranke djelomično podjednako uspjele u postupku sud prvog stupnja je pravilno odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj dio troškova.
7. Kako je nesporno da je u trenutku podnošenja tužbe predmetno vozilo bilo u posjedu tuženice, iako je ista znala da joj kao suvlasnici ne pripada pravo na isključivi posjed, te je sud presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-354/2024-5 od 2. travnja 2025. naložio tuženici da tužitelju preda u suposjed predmetno vozilo dok je odbio zahtjev tužitelja da mu se isto vozilo preda u isključivi posjed, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove.
8. Na žalbene navode da je tuženica odmah nakon primitka tužbe priznala tuženiku suvlasništvo predmetnog vozila te da tužitelj nije trebao podići tužbu radi predaje u suposjed predmetnog automobila valja reći da su isti neosnovani. Naime, iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženica dala povod za tužbu jer kako i sama navodi ona je udaljila predmetno vozilo sa adrese tužitelja u [adresa], te je isti prije podnošenja tužbe bio u njezinom isključivom posjedu. Neosnovani su i žalbeni navodi da je tuženica priznala zahtjev tužitelja pa je stoga pravilno sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoj dio troškova.
9. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom IV. izreke, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Sutkinja
Jadranka Travaš
