Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4168/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Ulica Antuna Mihanovića 3, OIB: 97782176849, zastupanog po punomoćniku Marijanu Senteu, odvjetniku u Zagrebu, Trakošćanska 11, protiv tuženice CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bori Saviću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Bele Čikoša 5, radi zaštite od uznemiravanja i određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-332/2023-25 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-332/2023-25 od 17. svibnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da prestane uznemiravati tužitelja kao vlasnika čkbr. [katastarska čestica] NC O 1, Raspelo-Neseki-Ovčarić nerazvrstana cesta od 4776 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da uspostavi prijašnje stanje na navedenoj nekretnini na način da sa iste ukloni betonske temelje 1 i 2 i metalnu lesu sa metalnim stupovima na betonskim temeljima 1 i 2 , a kako je to označeno na skici očevida geodetskog vještaka Gorana Jerneića iz tvrtke Geotag d.o.o. od 20. rujna 2023., a u suprotnom da tužitelj sam ili po trećim osobama ukloni predmetne betonske temelje 1 i 2 i metalnu lesu sa metalnim stupovima na betonskim temeljima 1 i 2, sve o trošku tuženice, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

Također, odbačena je tužba tužitelja da se tuženici naloži da prestane uznemiravati tužitelja kao vlasnika kčbr. [katastarska čestica] NC O 13, [adresa] nerazvrstana cesta od 1074 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da uspostavi prijašnje stanje na navedenim nekretninama na način da sa iste ukloni betonske temelje 3 i 4 s metalnim stupovima na njima, a kako je to označeno na skici očevida geodetskog vještaka Gorana Jerneića iz tvrtke Geotag d.o.o. od 20. rujna 2023., a u suprotnom da tužitelj sam ili po trećim osobama ukloni betonski temelj 3 i 4 s metalnim stupovima na njima, sve o trošku tuženice (točka II. izreke).

Na kraju, odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja da se radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja odredi privremena mjera kojom se nalaže tuženici da u roku od 24. sata od primitka rješenja sa nekretnina oznaka čkbr. [katastarska čestica] NC O 13, [adresa] nerazvrstana cesta od 1074 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] NC O 1, [adresa] nerazvrstana cesta od 4776 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukloni metalnu lesu sa metalnih stupova na betonskim temeljima 1 i 2, a kako je to označeno na Skici očevida geodetskog vještaka Gorana Jerneića iz tvrtke Geotag d.o.o. od 20. rujna 2023., kojom je onemogućio korištenje javnog puta , u protivnom sud ovlašćuje tužitelja da sam ili po trećim osobama, a na trošak tuženika izvrši navedene radove uklanjanja metalne lese sa metalnih stupova na betonskim temeljima 1 i 2 sa čkbr. [katastarska čestica] NC O 13, [adresa] nerazvrstana cesta od 1074 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] NC O 1, [adresa] nerazvrstana cesta od 4776 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka III. izreke).

2. Protiv točke II. i III. izreke presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i zahtjev za osiguranje prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv točke I. izreke presude podnijela je i tuženica također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužba u pobijanom dijelu odbaci, odnosno podredno, da se tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbije.

4. Tužitelj je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

5. Žalba tužitelja i tuženice su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta NC O [adresa] od 1074 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta 2481 N 0 1 [adresa] od 4776 m[2] , upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] sud prvog stupnja je utvrdio (točka 45. obrazloženja) da u trenutku zaključenja glavne rasprave ne postoji pravomoćna sudska odluka odnosno konačna odluka druge vlasti u smislu odredbe 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) da je predmetnu katastarsku česticu kao nerazvrstanu cestu i javno dobro u općoj uporabi stekao tužitelj. S obzirom da tužitelj, sukladno odredbi čl. 167. st. 2. ZVDSP, u postupku nije dokazao vlasništvo na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica], sud prvog stupnja je smatrao da isti nije aktivno legitiman u postupku, te je tužbu tužitelja u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] odbacio. Uz navedeno, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 46. obrazloženja) navodi i da sporno pitanje predstavlja li sporni put nerazvrstanu cestu i javno dobro u smislu odredbe čl. 98. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23) predstavlja zapravo predmet upravnog, a ne parničnog postupka, što prema stavu suda prvog stupnja, također predstavlja razlog za odbacivanje tužbe.

8. Prije svega potrebno je navesti i sudu prvog stupnja ukazati da je pitanje stvarne, procesne legitimacije (kako aktivne, tako i pasivne) materijalnopravno pitanje. Stoga u slučaju osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije sud odbija tužbeni zahtjev, a ne odbacuje tužbu (identično pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1449/02 od 1. travnja 2004., Izbor odluka 2/2004-274). Dakle, sud prvog stupnja zbog nedostatka aktivne legitimacije ni u kom slučaju nije imao osnova odbacivati tužbu. Osim toga, kada je sud prvog stupnja već i odlučio odbaciti tužbu tada je to trebao učiniti rješenjem, a ne presudom kako je to nepravilno učinio. Pritom sud prvog stupnja niti ne navodi koja ga to procesnopravna odredba ovlašćuje da zbog nedostatka aktivne legitimacije (presudom) odbacuje tužbu.

9. Međutim, neovisno o svemu ranije navedenom i okolnosti da je sud prvog stupnja nepravilno, i to još presudom, odbacio tužbu, ne može se za sada prihvatiti niti utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije aktivno legitimiran u postupku. Naime, tužitelj je kao dokaz da je vlasnik spornih kčbr. [katastarska čestica], ali i kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na koju je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, priložio izvatke iz zemljišnih knjiga (str. 5 i 223 spisa). Iz navedenih izvadaka proizlazi da su i kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nerazvrstane ceste i javna dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tužitelja. Izvaci iz zemljišnih knjiga, sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 - dalje: ZZK), su javne isprave, dakle, sukladno čl. 230. st. 1. ZPP, predstavljaju isprave koje dokazuju ono što se u istima potvrđuje ili određuje. Tužitelj je dakle, javnim ispravama (izvacima iz zemljišnih knjiga) dokazao da kčbr. [katastarska čestica] (za koju sud prvog stupnja na temelju izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđuje da se nalazi u vlasništvu tužitelja), ali i kčbr. [katastarska čestica] predstavljaju nerazvrstane ceste u njegovom neotuđivom vlasništvu, pa je nejasno i proturječno javnim ispravama koje se nalaze u spisu utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije aktivno legitimiran u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] zahtijevati vlasničku zaštitu od uznemiravanja. To nadalje znači i da je na tuženici, sukladno odredbi čl. 230. st. 3. ZPP, da dokazuje suprotno od onoga što proizlazi iz javne isprave, što u ovom konkretnom slučaju znači da je na tuženici teret dokaza da dokaže da izvanknjižno stanje ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama i da predmetne kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ne predstavljaju nerazvrstanu cestu odnosno da iste ili dijelovi istih su u njezinom vlasništvu. To naravno ne znači i sam da tužitelj ne može tvrditi i predlagati (protu)dokaze kojima dokazuje da tuženica nije izvanknjižna vlasnica nekretnina, te da je njegovo (tužiteljevo) knjižno vlasništvo pravilno upisano.

10. Nadalje, iz obrazloženja suda prvog stupnja (točka 40. i 41 obrazloženja) proizlazi da suda prvog stupnja smatra da tužitelj pravo vlasništva na nerazvrstanim cestama stječe trenutkom pravomoćnosti ili konačnosti sudske ili upravne odluke ne navodeći pobliže na temelju kojih to odluka, prema stavu suda prvog stupnja, tužitelj u slučaju nerazvrstanih cesta stječe pravo vlasništva. Iz dijela obrazloženja suda prvog stupnja u kojima ukazuje da zemljišnoknjižno rješenje u o upisu nerazvrstane ceste nije postalo pravomoćno kao pozivanje na odredbu čl. 126. st. 2. ZVDSP ukazivalo bi da sud prvog stupnja smatra da se vlasništvo jedinica lokalne samouprave na nerazvrstanim cestama kao javnih dobra u općoj uporabi stječe trenutkom pravomoćnosti sudske ili upravne odluke.

11. Međutim, i to pravno shvaćanje suda prvog stupnja je pogrešno. Naime, tužitelj u postupku, posebice u podnesku od 31. kolovoza 2023. tvrdi, a što ponavlja i u podnijetoj žalbi, da su sporne kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] predstavljale nerazvrstanu cestu i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje. ZC/14) te da je njihovo stanje evidentirao sukladno odredbama čl. 131. st. 4. i čl. 132. st. 3. ZC/14.

12. Odredbom čl. 131. st. 1. ZC/14 propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste.

13. Odredbom čl. 133. st. 1. ZC/14, propisano je da se nerazvrstane ceste iz članka 131. stavka 1. i članka 132. stavka 1. zakona evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

14. Dakle, iz navedene odredbe čl. 131. st. 1. ZC/14 proizlazi da danom stupanja na snagu ZC tj. 28. srpnja 2011. ceste koje se koriste za promet vozila i koje s pristupačne većem broju korisnika, neovisno o tome što kao takve nisu evidentirane u katastru i zemljišnim knjigama ili što iste nisu odgovarajućom odlukom utvrđene kao nerazvrstane ceste, ex lege, sukladno odredbi čl. 131. st. 1. ZC postaju nerazvrstane ceste koje su, sukladno čl. 101. st. 1. ZC, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Tužitelj je dakle, pravo vlasništva na nerazvrstanim cestama koje kao takve nisu upisane u zemljišnim knjigama stekao ex lege stupanjem na snagu ZC, pa stoga upis u zemljišne knjige nema bilo kakav konstitutivan učinak kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Identično pravno shvaćanje o ex lege stjecanju prava vlasništva jedinica lokalne samouprave na nerazvrstanim cestama zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2021 od 14. lipnja 2023. i Rev-1086/2016 od 13. siječnja 2021., kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 6326/2011 od 7. veljače 2017. (toč. 25.). Pritom je potrebno napomenuti i da su, između ostalog, odredbe čl. 131. st. 4. i 5. i čl. 132. st. 3. i 4. i čl. 133. ZC/14 bile predmetom postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ali da prijedlozi za ocjenu ustavnosti nisu prihvaćeni ranije citiranim rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. na koje rješenje i tužitelj ukazuje tijekom postupka, a koje sud prvog stupnja u potpunosti zanemaruje, iako predmetno rješenje sadrži pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske koja su primjenjiva i na ovaj postupak.

15. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (točka 39. obrazloženja) navodi i da je tužitelj trebao provesti upravni postupak nepotpunog izvlaštenja, te da ne postoji konačna odluka tužitelja–upravni akt da kčbr. [katastarska čestica] bude nerazvrstana vesta kao javno dobro u općoj uporabi. Što se tiče nepostojanja odluke o nerazvrstanoj cesti potrebno je navesti da je tužitelj uz podnesak od 31. kolovoza 2023. priložio Odluku o utvrđivanju svojstva nerazvrstane ceste – javnog dobra u općoj uporabi od 19. prosinca 2022. (str. 93-96 spisa) koja je donijeta temeljem čl. 131. i čl. 133. ZC (točka II. odluke), pa je utvrđenje suda prvog stupnja o nepostojanju odluke tužitelja proturječno s ispravom i to javnom koja se nalazi u spisu. U odnosu na provođenje upravnog postupka, kako je ranije navedeno, u slučaju stjecanja prava vlasništva površina koje su na dan stupnja ZC tj. 28. srpnja 2011. u naravi predstavljale cestu koje su pristupačne većem broju korisnika radi se o stjecanju prava vlasništva ex lege tako da provođenje bilo kakvog upravnog postupka koji bi rezultirao donošenjem odluke s konstitutivnim učinkom nije bilo potrebno. U tom smislu potrebno je i napomenuti da je odredbom čl. 102. st. 1. ZC propisano da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu. Međutim navedena odredba odnosi se na nerazvrstane ceste koje su formirane nakon stupanja na snagu ZC tj. nakon 28. srpnja 2011. što ovdje nije slučaj jer tužitelj tvrdi da su predmetne čestice predstavljaju put koji je bio nesmetano korišten dulji niz godina koji put je kao nerazvrstanu cestu temeljem odredbi čl. 131. i čl. 132 ZC evidentirao u zemljišnim knjigama i katastru.

16. Osnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i neizvođenje dokaz koji su predloženi od strane tužitelja. Sud prvog stupnja utvrdio je (točka 42. obrazloženja) na temelju sudu uvjerljivog i logičnog iskaza tuženice u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] da se zapravo radi o privatnom služnom putu koji je kao takav korišten od strane tuženice i MH. Iz takvog obrazloženja suda prvog stupnja može se zaključiti, iako to prvostupanjski sud to jasno i nedvojbeno ne navodi, da sud prvog stupnja smatra da je tuženica izvanknjižna vlasnica kčbr. [katastarska čestica]. Međutim, u tom slučaju potpuno je nejasno temeljem koje osnove je tužiteljica stekla (izvanknjižno) pravo vlasništva i kada je isto stekla. Uz navedeno, nejasno je da li sud prvog stupnja smatra da je tužiteljica vlasnica cijele kčbr. [katastarska čestica] ili eventualno samo jednog njenog dijela a s obzirom na činjenicu da je kčbr. [katastarska čestica] prema Odluci o utvrđivanju svojstva nerazvrstane ceste- javnog dobra u općoj uporabi od 19. prosinca 2022. formirana ne samo od dijela tužiteljičine kčbr. [katastarska čestica] (koja sada ima oznaku kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]), već i od dijelova još četiri katastarskih čestica (kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]).

17. Uz navedeno, sud prvog stupnja utvrđenje da se radi, kako sud prvog stupnja navodi, o privatnom služnom putu tuženice, temelji isključivo, prema sudu prvog stupnja, uvjerljivom i logičnom iskazu tuženice. Međutim, tužitelj je na okolnost korištenja i održavanja predmetnog puta, dakle, da se ne radi o služnom putu, već o nerazvrstanoj cesti koja je bila pristupačna većem broju osoba predložio saslušanje svjedoka UH, PH, BH, ŽH, ZH, EH, JH, RH i DH. Sud prvog stupnja odbio je izvesti dokaz saslušanjem predmetnih svjedoka (ne navodeći pobliže koje je to točno svjedoke odbio saslušati) smatrajući da je činjenično stanje u dovoljno mjeri utvrđeno. Međutim, predmetni svjedoci predloženi su radi utvrđivanja činjenica koje su odlučne u ovom postupku tj. predstavlja li kčbr. [katastarska čestica] ili njen dio vlasništvo tuženice na kojem eventualno postoji pravo služnosti kako to tvrdi tuženica ili nerazvrstanu cestu kako to tvrdi tužitelj, pa osnovano tužitelj u žalbi ističe da je odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koja je posljedično dovela do toga da je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Pritom je potrebno napomenuti i da je i tuženica radi dokazivanja činjeničnih tvrdnji iz odgovora na tužbu tj. da se ne radi o javnom putu, već o privatnom vlasništvu tužiteljice preko koje prolazi (samo) MH, na ročištu održanom dana 7. ožujka 2024. također predložila saslušanje svjedoka SH, TH, OH i ĆH koje svjedoke sud prvog stupnja također nije saslušao pogrešno smatrajući da presudu može temeljiti samo na iskazu tužiteljice i svjedoka MH.

18. Također, s druge strane, osnovani i žalbeni navodi tuženice koji se odnose na prihvaćanje tužbenog zahtjeva u odnosu na kčbr. [katastarska čestica]. Naime, betonski temelji br. 1 i 2 čije uklanjanje je naloženo dijelom presude koju pobija tuženica, prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka djelomično se, i to u većem dijelu (88,76 % i 55,19 %) nalaze na kčbr. [katastarska čestica], a većim dijelom se na kčbr. [katastarska čestica] proteže i metalna ograda koja je postavljena na betonskim temeljima 1 i 2. S obzirom da pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica]. ostalo neraspravljeno, te je odnosu na tu katastarsku česticu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to za sada ne postoji osnova niti za djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim bi se naložilo tuženici da uklanjanje betonskih temelja 1 i 2 i metalne ograde koji se, kako je ranije navedeno, većim dijelom nalaze na kčbr. [katastarska čestica]. Stoga su i žalbeni navodi tuženice kojima osporava dio presude kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen osnovani.

19. Osnovano tužitelj osporava i odluku kojom je odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere. Prije svega potrebno je navesti i da je i u tom dijelu sud prvog stupnja o prijedlogu za određivanjem privremene mjere odlučivao pogrešnom vrstom odluke. Naime, o prijedlogu za određivanjem privremene mjere, sukladno odredbi čl. 342. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ) odlučuje se rješenjem, a ne presudom. Međutim, neovisno o navedenom, s obzirom na neraspravljeno pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica], ne može se prihvatiti ocjena suda prvog stupnja da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ. Također, pogrešno sud prvog stupnja ističe da bi prihvaćenjem prijedloga za određivanjem privremene mjere bio konzumiran tužbeni zahtjev. Naime, privremena mjera je mjera osiguranja ograničenog trajanja te se ista može odrediti i radi privremenog uređenja spornog odnosa između stranaka (čl. 347. st. 2. OZ). Stoga okolnost što se određivanjem privremene mjere djelomično ili potpuno konzumira tužbeni zahtjev ne predstavlja, sam za sebe, razlog zbog kojeg bi prijedlog za određivanje privremene mjere trebalo odbiti (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2011-2 od 20. srpnja 2011., Izbor odluka 1/2011-214).

20. Dakle, u konkretnom slučaju pobijana presuda je dijelom proturječna dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, a dijelom ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Stoga ista ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati čime je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka sud prvog stupnja je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2 ZPP, što je posljedično dovelo da je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Pritom je sud prvog stupnja tužbu odbacivao, a prijedlog za određivanje privremene mjere odbijao, i pogrešnom vrstom odluke.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će novu odluku donijeti pravilnom primjenom odredbi o dokaznoj snazi javnih isprava i teretu dokazivanja. Također, sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o dokaznim prijedlozima za izvođenjem personalnih dokaza koje je u odbio, te će predmet raspraviti u primjenjujući ne samo odredbu čl. 167. ZVDSP, već i odredbe ZC/14 na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem. U tom smislu ocijeniti će osnovanost tuženičinih peremptornih prigovora da je upravo ona vlasnica nekretnina koje su objekt vlasničkopravne zaštite od uznemiravanja. Pritom će posebice utvrditi kakvo je stanje predmetnih nekretnina bilo na dan stupanja na snagu ZC tj. 28. srpnja 2011. tj. utvrdit će da li se, sukladno čl. 131. st. 1. ZC, radilo o nekretninama koje su se koristile za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su u tom trenutku pristupačne većem broju korisnika. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj