Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-344/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, tužitelja NŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika DŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Danijeli Toth, odvjetnici u Krku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Pn-39/2021-16 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća dana 19. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Pn-39/2021-16 od 25. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na isplatu 2.654,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2020., kao dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, kao i parničnog troška zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2020., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, dok se pod II nalaže tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od: 1.000,00 EUR.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji da je 8. srpnja 2017, oko 20,00 sati, u centru [adresa], nasuprot hotela ..., tuženik fizički nasrnuo na tužitelja, na način da ga je zatvorenom šakom udario u lice, u predjel nosa i usta. Navedeni udarac, da je za posljedicu imao fizičku ozljedu na licu tužitelja, u vidu krvarenja iz nosa i usta te pojavu rezne rane u području obrva. Povod takvog nasrtaja tuženika na tužitelja, da je bio prometni nesporazum, a koji da su imali tužitelj i sin tuženika, par sati ranije. Opisanim postupanjem tuženika, tužitelju da su nanesene ozljede zbog kojih je isti bio liječen u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije, Ispostava Krk, a nakon toga i u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci te isti uslijed navedenog trpi štetu pa traži naknadu iste.
7. U žalbi tužitelj tvrdi da tužitelj na ročište radi saslušanja nije pristupio iz razloga što kod istoga još uvijek egzistiraju strah i nelagoda prilikom izravnog susreta s tuženikom i njegovim sinom, a što se sve pripisuje štetnom događaju koji je predmet ovog parničnog postupka. No, tužitelj da je pristupio na sljedeće ročište za glavnu raspravu, ali ga je sud odbio saslušati. Iz iskaza svjedoka ŠŠ, proizlazi da se ovaj ne sjeća je li tko koga "zakačio" prilikom naguravanja niti je li njegov otac prilikom naguravanja uputio bilo kakav udarac prema tužitelju pa je dakle došlo do fizičkog sukoba, no, isti se ne može sjetiti udarca, ali svjedok izričito ne poriče da bi njegov otac udario tužitelja. I sam tuženik tvrdi da je u spletu ruku možda netko nekoga i zakačio, međutim niti u jednom trenutku prema tužitelju nije bilo izravnog udarca te dakle ne otklanja izravnu mogućnost istoga. Neposredni očevidac, HŠ, potvrđuje da je došlo do fizičkog sukoba i da je tužitelj tuženiku kazao kako mu je izbio zube. I svjedokinja KŠ ovo potvrđuje. Svjedok PŠ potvrđuje kako je tužitelj došao s vidljivim ozljedama po licu, imao je krvne podljeve pod očima i nosu. pri tome sud pogrešno utvrđuje kako iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj zadobio ozljede po licu. Naime, iz dokumentacije Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Hitni pregled, protokol broj. 2017028643 od 10. srpnja 2017. proizlazi kako je tužitelju dijagnosticirana površinska ozljeda nosa te egzistira ekskorijacija nosa, blaga devijacija nosa u lijevo te palpatorna bolnost nosnim kostima desnostrano te hrskavičnim dijelom septuma. To zapravo implicira kako je tužitelj dobio udarac u lice i to u predjelu nosa, međutim, sud niti je saslušao tužitelja, niti je proveo medicinsko vještačenje, a sud utvrđuje kako nisu utvrđene svježe frakture nosa, no, tužitelj u tužbi nije niti potraživao naknadu za frakturu nosa, niti je tvrdio da je ista i postojala. Tužitelj je imao stomatološki zahvat no nije jasno kakvog je intenziteta morao biti taj stomatološki zahvat da bi kod tužitelja uzrokovao devijaciju nosa u lijevo.
8. Dalje, tvrdi žalba, iz iskaza svjedoka predloženih po tuženiku implicitno proizlazi kako je tuženik u naguravanju "zakačio" tužitelja. Jednako tako, prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenicu da tužitelj nije zadobio ozlijede po licu, a što je u potpunosti proturječno s materijalnim dokaznim prijedlozima u vidu liječničke dokumentacije koja je priložena uz tužbu. Čak i iz prekršajnog naloga proizlazi da je tuženik udario tužitelja. Dakle, u konkretnom slučaju postoji niz činjenica koje ukazuju na to da je između parničnih stranka došlo do fizičkog sukoba te da je prilikom tog sukoba tužitelj zadobio udarac u lice od strane tuženika.
9. Pravilno sud prvog stupnja međutim utvrđuje, koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, kako u svjetlu iskaza svjedoka i sadržaja medicinske dokumentacije iz koje je proizlazi da tužitelju ne bi bile nanesene ozljede opisane u tužbi, provođenje medicinskog vještačenja ukazuje neosnovanim jer iskazi svjedoka koji su saslušani ne potvrđuju dinamiku štetnog događaja na način na koji je isti opisan u tužbi. Sud iz provedenih dokaza utvrđuje kako je došlo do remećenja javnog reda i mira, ali nije došlo do nanošenja fizičkih ozljeda tužitelju koje bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Moguće čak da je došlo i do tjelesnog kontakta, međutim taj tjelesni kontakt između tužitelja i tuženika nije bio takav da bi tuženiku bile nanesene fizičke ozljede koje bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade, a kojoj je cilj popravljanje štete. Tužitelj nije imao troškova liječenja niti bilo kakvih drugih troškova. na mjesto pak događaja je boravio veći broj osoba, pa na taj način nije dokazano u smislu čl. 1100. ZPP da bi tužitelju bili povrijeđeni čast i ugled te dostojanstvo i integritet, jer i iz iskaza svjedoka HŠ i KŠ, proizlazi da je tužitelj zaustavio vozilo na cesti uputivši se uz povike i psovke prema sinu tuženika što je razumljivo kod tuženika prouzročilo strah za sigurnost i dobrobit sina, te je tuženik iz fizičkog kontakta nastojao razdvojiti tužitelja od sina, kako bi ovog zaštiti. Moguće je, utvrđuje pravilno sud prvog stupnja, kako je pri tome i došlo do naguravanja i fizičkog kontakta, te je pravilno sud svoje utvrđenje utemeljio na iskazu svjedoka HŠ, KŠ, JŠ i ŽŠ, nepristranih svjedoka iz kojih nedvojbeno proizlazi kako tuženi nije udario tužitelja, te na tužiteljevom licu neposredno nakon naguravanja 8. srpnja 2017. u centru [adresa] nije bilo krvarenja niti vidljivih ozljeda te je uslijed toga nedokazana tvrdnja da bi tužitelju uslijed istog nastupila šteta koju bi valjalo naknaditi, pa je osnovano tužbeni zahtjev odbijen. U tom pravcu, nije počinjena niti bitna povreda pravila o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja, ali kako je naprijed rečeno, iz svih ostalih dokaza nedvojbeno proizlazi kako do štetnog događaja nije došlo na način na koji to tvrdi tužitelj, odnosno ovaj uopće nije pretrpio štetu za koju tvrdi da mu je pričinjena, pa je sud osnovano odbio izvesti ovaj dokaz pri postojanju drugih dokaza kojima je dokazana ova okolnost.
10. Tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice, pa je zahtjev za naknadu troškova istog obijen kao neosnovan prema čl. 155. ZPP.
11. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP te pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
