Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2495/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Čazme iz Čazme, Trg Čazmanskog kaptola 13, OIB 81963437417, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Habijančić, odvjetnica iz Čazme, Trg Čazmanskog kaptola 18, protiv tuženika NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ružica Piličić Šinko, odvjetnica u Bjelovaru, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ps-10/2022-10 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ps- 10/2022-10 od 4. ožujka 2024. i sudi:

"Nalaže se tuženiku predati tužitelju u posjed nekretninu - stan koji se nalazi u [adresa], u [adresa], površine 56,21 m2, koji je izgrađen na čk.[katastarska čestica] zgrada [adresa] u [adresa] s 1211 čhv, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500 Eur, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu do 200 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika i predaju u posjed nekretnine, pobliže opisane pod tom točkom izreke, tužitelju slobodnu od osoba i stvari.

Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) predlažući preinačiti prvostupanjsku odluku uz naknadu troškova prvostupanjskog postupka i troškova žalbenog postupka.

Tuženi u odgovoru na tužbu osporava žalbene navode tužitelja te predlaže odbiti njegovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i u postupak koji je prethodio nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju izričito upire žalba.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine, u naravi stan, koja je predmet ovog spora

- da tuženik stanu živi cijeli svoj život, a sada u stanu s tuženikom žive i njegove dvije kćeri koje privremeno borave u [adresa] zbog studiranja

- da su tužitelj i tuženik 6. rujna 2006. sklopili ugovor o najmu stana koji je predmet ovoga spora, za koji stan tuženik nije uredno plaćao najamninu,

- da su tužitelj i tuženik 11.ožujka 2019. sklopili sporazum o plaćanju duga kojim je utvrđeno da tuženik tužitelju za razdoblje do 31. prosinca 2018. na ime neplaćenih najamnina duguje 30.000,00 kn,

- da će tuženik, uvažavajući izvršena ulaganja u stan, nastaviti koristiti stan po istim uvjetima, uz obvezu da neplaćene najamnine namiri u 15 jednakih mjesečnih rata počevši od srpnja 2019. i da redovito plaća buduće iznose najma stana,

- da u slučaju da ne postupa po tom sporazumu, tuženik se obvezao tužitelju predati stan u posjed u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva za iseljenje.

- da tuženik godinama ne plaća naknadu za stan koja iznosi 224,84 kuna (29,84 Eur) mjesečno

- da je dopisom od 4. kolovoza 2022. tužitelj tuženiku otkazao ugovor o najmu stana i pozvao ga je da preda stan u posjed u roku od tri mjeseca

- da je Otkaz ugovora o najmu stana sukladan je čl. 19. st. 1. toč. 1. i st. 2., čl. 20. st. 2. i čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o najmu stanova

- da je tužitelj radi naplate neplaćenih iznosa najamnine pokrenuo ovršni postupak.

6. Iz utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio presudu o neosnovanosti reivindikacijskog zahtjeva tužitelja, a time je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u vezi čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija) te čl. 34. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) .

7. Prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni stan predstavlja tuženikov dom te je po provedenom testu razmjernosti zaključio da je tuženikovo pravo na dom jače od vlasničkog prava tužitelja zbog čega odbija tužbeni zahtjev.

8. Predmetni vlasnički zahtjev za povrat stvari utemeljen je na mjerodavnim zakonskim odredbama čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 2. ZV a miješanje javne vlasti se smatra nužnim jer nije utvrđeno da bi se cilj mogao postići nekom blažom mjerom. U sadržaju žalbe tužiteljice osnovano se ističe kako je dvojbeno preteže li pravo tuženika na dom u odnosu na tužiteljičino pravo vlasništva predmetne nekretnine.

9. U primjeni odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja a predmetni stan, obzirom da u njemu stanuje cijeli svoj život i predstavlja dom tuženika.

10. Miješanje javne vlasti jeste svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima pa tako značenje miješanja ima i presuda za iseljenje, a što u konkretnom slučaju ovdje tužitelj i traži.

11. Iznimke od zabrane miješanja propisane su čl. 8. st. 2. Konvencije s tim da, može li neka od propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

12. Cilj testa razmjernosti jeste dobiti odgovor na pitanje da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, a konkretno, u parnicama za iseljenje test razmjernost zapravo odgovara na pitanje da li bi nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

13. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja s tim da negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

14. Što se tiče prvog pitanja da li je miješanje utemeljeno na zakonu, u konkretnom slučaju jeste jer tužitelj kao vlasnik stana traži iseljenje tuženika primjenom odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP).

15. Što se tiče drugog pitanja, a to je da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, u konkretnom slučaju jeste obzirom da tužitelj kao vlasnik temeljem čl. 30. ZVDSP ima pravo da se tom stvari i koristi i od nje čini što ga je volja te da ga svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, s tim da, a u granicama gore navedenim, ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

16. Što se tiče trećeg eliminacijskog pitanja, a to da li je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, valja reći da je miješanje nužno ako isto opravdava cilj, a ovdje, kao što je to i gore navedeno, postoji legitimni cilj vlasnika da se koristi svojom stvari na način kako on smatra da treba, nadalje miješanje je nužno ukoliko se ne može postići primjenom blaže mjere, zatim ako postoji "neodgodiva društvena potreba", te ako je miješanje razmjerno toj potrebi u čemu domaći sudovi uživaju slobodnu procjenu glede te razmjernosti.

17. Pored utvrđenih činjenica da se tuženi nalazi u posjedu predmetnog stana cijeli život i da sa tužiteljem ima zaključen ugovor o najmu od 2006. godine po kojem godinama nije plaćao naknadu, da mu je sporazumom iz 2019. omogućena otplata duga u ratama po kojem sporazumu tuženik također nije postupio, a nije plaćao niti naknadu za mjesece i godine koji su slijedili nakon toga sporazuma, to je po stavu ovog drugostupanjskog suda neprihvatljivo privilegirati tuženika u odnosu na druge ljude koji svoje stambeno pitanje rješavaju na zakonom propisani način, bilo kupnjom stana ili bilom plaćanjem najamnine za stan.

18. Naime, pravo na dom ne podrazumijeva samo stanovanje, nego podrazumijeva i obveze, a to je prije svega obveze plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, i stoga, po mišljenju ovog suda, tužitelju kao vlasniku stana nametao bi se prekomjerni teret da u stanu ostane osobe koje ga bespravno koristi te u ostvarivanju svog prava na dom vlasniku stana ne plaća nikakvu naknadu za korištenje.

19. Pritom, vezano uz okolnosti koje je isticao tuženi u tijeku postupka, a to je da je izvršio ulaganja u stan valja reći da je zbog toga i sklopljen sporazum o plaćanju duga na rate i to još 2006. godine. Istaknuta činjenica iznesena tijekom prvostupanjskog postupka od strane tuženika da mu je obećano da će mu se omogućiti otkup stana nije ničim dokazana, a i da je dokazana to obećanje ga ne oslobađa obveze da plaća mjesečnu naknadu za korištenje stana, osim kada bi tako nešto bilo dogovoreno, a nije. Slijedom navedenog i pored utvrđenja da tuženik nije nezaposlena i radno nesposobna osoba te nije korisnik nikakve socijalne naknade te ima dvije punoljetne kćeri koje studiraju u drugom gradu, onda je ovom sudu teško prihvatiti da nije bilo objektivnih mogućnosti da tuženi tužitelju plaća naknadu za korištenje stana.

20. Pravo na dom nije apsolutno pravo i ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje naknade za korištenje stana u vlasništvu tužitelja. Zato činjenica dugogodišnje neplaćanje naknade za korištenje stana, slabi tuženikovu povezanost s nekretninom u vlasništvu tužitelja. a kako je iseljenje tuženika nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja, pri čemu je ovaj sud u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, ovaj sud nalazi da zaštita prava vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika na dom.

21. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP u vezi čl. 161. st. 1. ZV a u izostanku pretpostavki za primjenu čl. 163. ZV, valjalo je uvažavanjem osnovane žalbe tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske odluke

22. Kako se je promijenio uspjeh stranaka u postupku to je trebalo odlučiti i o troškovima prvostupanjskog postupka pri čemu tužitelja zastupa punomoćnica odvjetnica za što mu je priznat trošak jednokratne naknade za prvostupanjski postupak u visini 500 eura sukladno Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14. 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23. dalje: Tarifa), a obzirom je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti to mu je dosuđen i trošak žalbenog postupka u visini 200 Eur (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 19. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.