Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1327/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DH, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice VH, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja GH, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2791/2020-61 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2791/2020-61 od 22. siječnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i V. izreke.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. IV. izreke kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja za isplatu iznosa od 2.069,21 EUR, 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 1.327,22 EUR i 3. tužitelja za isplatu iznosa od 690,62 EUR.

III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja i preinačuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. IV. izreke kojim je odbijen zahtjev 1. tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos glavnice od 4.088,58 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 21. siječnja 2025., te u dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.325,00 EUR za daljnji iznos od 125,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i u tom, dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti 1. tužitelju DH zatezne kamate na iznos glavnice od 4.088,58 EUR i za razdoblje od 6. veljače 2019. do 21. siječnja 2025., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi 1. tužitelju DH, 2. tužiteljici VH i 3. tužitelju GH daljnji iznos parničnog troška od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2025. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 20.439,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2019. do isplate i iznos od 4.088,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate, zatim zatezne kamate na iznos od 23.359,21 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 30. rujna 2019. i zatezne kamate na iznos od 1.592,67 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 30. rujna 2019. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužiteljici iznos od 20.439,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2019. do isplate i zatezne kamate na iznos od 23.359,21 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 30. rujna 2019. (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužitelju iznos od 7.272,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2019. do isplate i zatezne kamate na iznos od 7.963,37 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 30. rujna 2019. (toč. III. izreke). Odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja u iznosu od 2.069,21 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 4.088,58 EUR za razdoblje od 6. veljače 2019. do 21. siječnja 2025., zatim zahtjev 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 1.327,22 EUR, te zahtjev 3. tužitelja za isplatu iznosa od 690,62 EUR (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi 1., 2. i 3. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 11.325,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate (toč. V. izreke).

2. Protiv odluke o zateznim kamatama sadržane u toč. I. i II. izreke i protiv toč. III. i V. izreke prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tužitelji prvostupanjsku presudu žalbom pobijaju u odbijajućem dijelu pod toč. IV. i dijelu toč. V. izreke kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga Predlažu preinačenje presude u pobijanom dijelu uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlažu njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu. Traže trošak toga odgovora.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe zbog smrti njihova sina i brata, koji je poginuo kao motociklista u prometnoj nezgodi 16. studenog 2018. krivnjom osiguranika tuženika, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka].

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj u kojemu je smrtno stradao PH, sin 1. i 2. tužitelja, a brat 3. tužitelja. Nadalje nije sporno da su tužitelji podnijeli odštetni zahtjev tuženiku 30. rujna 2019. i da je tuženik istoga dana na ime nespornog dijela neimovinske štete s osnova duševnih boli zbog smrti sina isplatio 1. i 2. tužiteljima iznose od po 23.359,21 EUR svakome, a 3. tužitelju zbog smrti brata iznos od 7.963,37 EUR, kao i da je 1. tužitelju na ime imovinske štete s osnova troškova nadgrobnog spomenika isplatio nesporni iznos od 1.592,67 EUR. Sporna je visina naknade neimovinske štete 3. tužitelju, tijek zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske štete pod toč. I. i II. izreke i odluka o troškovima postupka.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se prometna nezgoda dogodila na desnoj strani kolnika [adresa] kada je prednik tužitelja PH pri brzini od 57,6 km/h prednjim više desnim dijelom motocikla naletio na prednju desnu bočnu stranu osobnog vozila osiguranika tuženika reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao RH, koji je u raskrižju oduzelo prednost prolaska motociklu,

- da je u trenutku skretanja osobnog vozila u lijevo motocikl bio udaljen od mjesta kontakta oko 17,6 m, pri čemu je zaustavni put motocikla kočenjem iznosio 23,5 m te vozač motocikla kočenjem nije mogao izbjeći nalet na osobno vozilo čija brzina je u trenutku kontakta iznosila 10,1 km/h;

- da je vozač osobnog vozila mogao uočiti nailazeći motocikl i da je prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo propustio motocikl koji je mogao vidjeti na udaljenosti od 17,6 m prije naleta, do nezgode ne bi došlo;

- da tuženik nije dokazao postojanje doprinosa prednika tužitelja nastanku štetnog događaja.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja, jer prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo nije propustio motocikl prednika tužitelja koji mu je dolazio u susret i čiji nailazak je pravovremeno mogao uočiti i njegovim propuštanjem izbjeći nalet. Stoga je tuženik temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) u obvezi naknaditi tužiteljima nastali štetu u cijelosti.

12. Stoga je 1. i 2. tužiteljima kao roditeljima primjenom odredbi čl. 1101. st. 1. i 2. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti sina utvrđen osnovanim iznos od po 43.798,53 EUR, a 3. tužitelju zbog smrti brata iznos od 15.236,13 EUR, te je po odbitku iznosa koje je tuženik po ovom osnovu isplatio u mirnom postupku, 1. i 2. tužiteljima dosuđen svakome iznos od po 20.439,32 EUR, a 3. tužitelju iznos od 7.272,75 EUR. Ujedno je s osnova imovinske štete zbog izgradnje nadgrobnog spomenika pored iznosa od 1.592,67 EUR koji mu je isplaćen u mirnom postupku, 1. tužitelju dosuđen iznos od 4.088,58 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kao i zatezne kamate na nesporno plaćene iznose neimovinske i imovinske štete za razdoblje od 6. veljače 2019. do isplate 30. rujna 2019., sve pozivom na odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP).

13. Žalbeni navodi tuženika da je materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO pogrešno protumačeno i da je 3. tužitelju nezakonito dosuđena neimovinska šteta zbog smrti brata u iznosu od 7.272,75 EUR, nisu osnovani.

14. Naime, nedvojbeno je da braća i sestre u smislu odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO spadaju u krug bliskih srodnika kojima zakon daje pravo na naknadu štete ukoliko je između njih i pokojnog brata (ili sestre) postojala trajna zajednica života.

15. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je iz iskaza 2. tužiteljice, koja je majka 3. tužitelja, te uvidom u presliku prebivališta za 3. tužitelja i njegovu osobnu iskaznicu utvrdio da su on i pokojni brat PH živjeli u zajedničkom kućanstvu s roditeljima i bili prijavljeni na istoj adresi, te su kao braća bili upućeni jedan na drugoga u svakodnevnom životu i snažno emocionalno povezani i da je između njih postojala trajna zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO. Stoga je pravilna ocjena suda prvog stupnja da gubitak brata i bratske ljubavi predstavlja za 3. tužitelja nenadoknadiv gubitak, te mu je pravilnom primjenom materijalnog prava pored iznosa koji mu je tuženik isplatio u mirnom postupku dosuđen i daljnji iznos pravične novčane naknade u iznosu od 7.272,75 EUR (ili ukupno 15.236,12 EUR). Pritom žalbeni navodi tuženika da je 3. tužitelju nezakonito dosuđena naknada neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika i da nema pravo na tu naknadu, nisu osnovani, tim više što je sam tuženik u mirnom postupku isplatio ovome tužitelju nesporni iznos naknade štete po ovom osnovu.

16. Tužitelji žalbom neutemeljeno osporavaju odbijajući dio zahtjeva pod toč. IV. izreke, jer je prilikom dosuđenja pravične novčane naknade neimovinske štete prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, te jačinu duševnih boli koju tužitelji trpe zbog smrti svoga sina i brata, te su dosuđeni iznosi zajedno s iznosima koji su im isplaćeni po ovom osnovu u mirnom postupku u skladu su s kriterijima izraženim u novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu visine pravične novčane naknade koja pripada članovima uže obitelji - roditeljima i braći i sestrama zbog smrti bliske osobe.

17. Odluka o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu pravilno se temelji na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Kako su tužitelji odštetni zahtjev podnijeli 30. siječnja 2019., a zatezne kamate traže od 6. veljače 2019., pravilno su im one dosuđene na iznose neimovinske štete u granicama postavljenog zahtjeva počevši od 6. veljače 2019. do isplate, te toj odluci tuženik žalbom neutemeljeno prigovara.

19. Tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (troškovi izgradnje nadgrobnog spomenika) 1. tužitelju je pogrešno dosuđen od presuđenja do isplate, na što osnovano ukazuje u žalbi. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 4. ZZP u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. S tim u vezi je i zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. prema kojemu kod naknade štete za nadgrobni spomenik koji nije izgrađen do donošenja presude, odnosno koji je izgrađen tijekom parničnog postupka, oštećenik ima pravo na zateznu kamatu na glavnični iznos i to od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora osiguratelju. U predmetnom slučaju to znači da 1. tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete pripadaju zatezne kamate od 6. veljače 2019. (od kada je postavljen zahtjev) do isplate.

20. Zbog iznijetih razloga po žalbi tužitelja prvostupanjska presuda u tom je dijeli djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, te je naloženo tuženiku da 1. tužitelju isplati zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 4.088,58 EUR i za razdoblje od 6. veljače 2019. do 21. siječnja 2025.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP, te su parnične radnje pravilno utvrđene primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i prema vrijednosti jednog boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 52. i 54 Tarife, te toj odluci tuženik neutemeljeno prigovara.

22. Međutim, u pravu su tužitelji da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada im u okviru parničnih troškova nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude. po Tbr. 9./3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) u iznosu od 50 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) uvećano za trošak PDV-a, jer je riječ o trošku koji je bio potreban za postupak. Ovo iz razloga jer pravo svake stranke u postupku da sazna sadržaj presude i ishod postupka na ročištu na kojemu sud presudu objavljuje proizlazi iz načela prava na pošteno suđenje, neovisno od činjenice da je sud dužan presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda (čl. 335. st. 9. ZPP).

23. Stoga je po žalbi tužitelja temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena je odluka o troškovima postupka i tužiteljima je dosuđen daljnji iznos parničnog troška od 125,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske odluke 19. studenog 2025. do isplate, time da je kamata na parnični trošak dosuđena temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

24. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

25. Tužiteljima koji su u žalbenom postupku uspjeli samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), nije priznat zatraženi trošak žalbe.

26. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš