REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4791/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Marinko Brajko i Marin Brajko, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 771/2025-3 od 4. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-317/2024-9 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-771/2025-3 od 4. lipnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-317/2024-9 od 27. ožujka 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da ga podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li protivno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 92/2003), odnosno članka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07) odluka suda kojom se odredba o naknadi za obradu kredita (tvz “ulazna naknada”)ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca utvrđuje nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
2. Je li dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe o naknadi za obradu kredita u ugovoru o kreditu sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03)odnosno sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07)), ako je takva utvrđena jasnom, lako razumljivom i uočljivom te predstavlja li odredba o naknadi za obradu kredita odredbu o cijeni ugovora?
3. Je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade?
4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
5. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja koja je predlagatelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na prva dva pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije treba navesti da je riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-648/2023-2 od 10. siječnja 2024. i broj Rev-673/2023- 2 od 13. veljače 2024., a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
3.2. Treće postavljenim pravnim pitanjem iz prijedloga za dopuštenje revizije problematizira se je li u potrošačkom ugovoru o kreditu, u vezi odredbe o naknadi za obradu kredita, potrebno detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade, dok se pravno shvaćanje u pobijanoj odluci temelji na tome da je takva ugovorna odredba unesena bez ikakvih dodatnih pojašnjenja o razlozima naplate naknade te uslugama koje se time naplaćuju. S obzirom na navedeno davanje odgovora na postavljeno pitanje ne bi dovelo do drugačije odluke pa je vijeće ocijenilo da to pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.3. Nadalje, četvrto i peto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022., broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017., broj Rev- 2142/18 od 19. ožujka 2019. i drugim, a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati postojeću praksu revizijskog suda.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tuženika iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to: pravo na pravično suđenje, do kojeg je, prema tuženikovim navodima, došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.1. Prema ocjeni vijeća nižestupanjske presude su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge pa se ne mogu smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega je ocijenjeno kako tuženik nije učinio vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. Budući da tuženik navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, vijeće je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
