REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3895/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Posojilnica bank eGen iz Republike Austrije, Klagenfurt, Paulitschgasse 57, OIB 24250429800, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3304/2024-2 od 10. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3026/2019-53 od 9. svibnja 2024., u sjednici održanoj 19. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice u dijelu u kojem se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice u dijelu u kojem se odnosi na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o otplati kredita (jednokratni kredit) broj konta 2-01.063.031, potvrđen – solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina, B. Radić 6, dana 28.9.2005., broj OU-1396/2005, sklopljen između korisnika kredita DO, rođenog **.**.1948., iz [adresa], ŠO, rođenog **.**.1986. iz [adresa] i EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i kreditora POSOJILNICA BANK eGen, Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt am Wörthersee / Celovec, Austrija, OIB:24250429800 (ranije POSOJILNICA – BANK – BILČOVS – HODIŠE – ŠKOFIČE registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću, A-9072 Ludmannsdorf / Bilčovs 33a).
II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o otplati kredita (jednokratni kredit) broj konta 3-01.063.031, potvrđen – solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina, B. Radić 6, dana 14.4.2006., broj OU-1396/2005, sklopljen između korisnika kredita DO, rođenog **.**.1948., iz [adresa], ŠO, rođenog **.**.1986. iz [adresa] i EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i kreditora POSOJILNICA BANK eGen, Paulitschgasse 5-7, 9020 Klagenfurt am Wörthersee / Celovec, Austrija, OIB:24250429800 (ranije POSOJILNICA – BANK – BILČOVS – HODIŠE – ŠKOFIČE registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću, A-9072 Ludmannsdorf / Bilčovs 33a).
III. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom tekućem od dana donošenja prvostupanjske presude do dana plateža po stopi koja se određuje za svako pojedino polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku i to EO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženiku/protutužitelju POSOJILNICA BANK eGen sa sjedištem u Republici Austriji, Paulitschgasse 5-7, OIB:24250429800, ukupan novčani iznos od 60.000,00 EUR-a (slovima:šesdeset tisuća eura i nula centi) u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zateznim kamatama koje:
- na iznos od 30.000,00 EUR teku od 28.9.2005. pa do dana 31.12.2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN br. 153/04)
- na iznos od 30.000,00 EUR teku od 13.12.2006. pa do dana 31.12.2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN br. 153/04)
- na iznos od 60.000,00 EUR teku od dana 1.1.2008. pa do dana 31.7.2015. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištem za 5% poena, sve sukladno čl. 29. st. 2 ZOO-a
- na iznos od 60.000,00 EUR teku od dana 1.8.2015. pa do isplate prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i to u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku to EO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženiku/protutužitelju POSOJILNICA BANK eGen sa sjedištem u Republici Austriji, Paulitschgasse 5-7, OIB:24250429800 trošak ovog postupka zajedno s pripadajućim zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate i to u roku od 15 dana."
III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3.1. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„Je li, s obzirom na specifične okolnosti predmetnog slučaja u kojem su krediti odobreni od strane strane kreditne zadruge (Posojilnica Bank eGen iz Republike Austrije), na teritoriju Republike Hrvatske, bez odobrenja Hrvatske narodne banke, sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, unatoč mogućem postojanju apsolutne ništetnosti zbog povrede prisilnih propisa iz područja bankarskog i deviznog zakonodavstva?
Je li u slučaju kada je ugovor o potrošačkom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu članka 19.j Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), ali ugovorni odnos još traje (kredit se redovno otplaćuje), moguće primijeniti navedeni članak i utvrditi ništetnost ugovora zbog toga što vjerovnik nije imao odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3.2. Istovremeno podnosi prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a povrede prava na mirno uživanje vlasništva.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Predmet ovog postupka u dijelu u kojem se raspravlja o zahtjevu tužiteljice je upravljen za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o otplati kredita broj konta 2-01.063.031 od dana 27. rujna 2005. i Ugovora o otplati kredita broj konta 3-01.063.031 od dana 12. prosinca 2006. temelji na odredbi čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je Zakon unesen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15), kojom odredbom je propisano da je ugovor o kreditu, ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik, koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ništetan te odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom. Tužiteljica-protutužena nije osporila navode iz odgovora na tužbu da je tuženik-protutužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Austriji gdje ima koncesiju za obavljanje kreditnih poslova, da nikad nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske niti da je predmetni Ugovor sklopljen u Republici Austriji, sukladno čl. 252. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da se ugovor smatra sklopljenim. Činjenica je i da je dana 29. srpnja 2017. stupio na snagu Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, ali se navedeni Zakon u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer je sud utvrdio da je ugovor sklopljen u Republici Austriji s ovlaštenim vjerovnikom.
6.1. Sud drugog stupnja glede ključnog pitanja ništetnosti takvog ugovora o kreditu svoju odluku bazira na prihvaćanju pravnog shvaćanja iz presude Suda Europske unije broj C-630/17 od 14. veljače 2019. odlučeno da čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje: UFEU) treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice učinak kojega je, između ostalog, to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika sa sjedištem u drugoj državi članici koji ne raspolažu odobrenjem koja nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinom državnom području ništetni od dana sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.
6.2. Pored toga pravno shvaćanje suda drugog stupnja sukladno je i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske kao u odluci poslovni broj U-I- 3678/2017 od 3. studenog 2020. („Narodne novine“, broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasju s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasju s čl. 141.c Ustava Republike Hrvatske, te stoga taj zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (točka 9.1.), kao i sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1519/2021 od 15. srpnja 2021. gdje je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ustavna tužba odbijena, te je navedeno (citirajući odredbu čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju - dalje: ZPK) da se ne može primijeniti Zakon o ništetnosti jer je njegova primjena zabranjena nakon što je Sud EU donio presudu u predmetu C- 630/17 14. veljače 2019.
7. Stoga o pitanjima koje postavlja tužiteljica ne ovisi odluka u ovom sporu, pa kako nije ispunjen već prvi od kumulativno impostiranih uvjeta iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke sukladno odredbi čl. 389.b st.1. ZPP-a.
8. Glede razloga iz prijedloga vezanih uz odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a prema ocjeni ovog suda, kraj činjenice da je i citiranom odlukom Suda EU pa i citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske jasno rečeno u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je to u ovom sporu, zahtjev tužiteljice upravljen na ništetnosti ugovora o kreditu nije osnovan to se ne može uopće raditi o povredi ma kojeg ustavnog ili konvencijskog prava tužiteljice.
9. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
10. Na kraju zbog terminologije koju koriste sudovi nižeg stupnja ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institut protutužbe koju u istoj parnici podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što se tuženik, koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189. ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.
Zagreb, 19. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
