Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3963/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1030/2024-9 od 2. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1030/2024-9 od 2. rujna 2025., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da isplati tužiteljici LĐ iznos od 13.105,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da joj naknadi parniči trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana." ( točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da isplati tužiteljici LĐ iznos od 1.027,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim da joj isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.290,60 eur od dana 30.11.2012. godine do dana 30.12.2016. godine, i to od dana 30.11.2012. godine pa do dana 31.07.2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do dana 30.12.2016. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da joj naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana." (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka III. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 26. listopada 2020. godine.
2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima i tužiteljici dosuditi cjelokupnu zatraženu odštetu, uvećanu za pripadajuće zatezne kamate, te odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka, podredno, ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete isplatom iznosa od 13.105,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu naknade za tuđu pomoću u iznosu od 1.027,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30.11.2012. godine pa do 31.07.2015. te za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 9.290,60 eura od 30.11.2012. do dana 30.12.2016., koja šteta je nastala u štetnom događaju od 9. srpnja 2012., a kojem se zahtjevu tuženik usprotivio osporavajući osnovu i visinu, a u tijeku postupka ističe i prigovor ispunjenja obveze pozivom na odredbu članka 78. stavka 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da je u tijeku postupka tuženik Jadranska banka d.d. prestao postojati pa je rješenjem suda poslovni broj Pn-738/2016 od 8. travnja 2019., na temelju odredbe čl. 212. točke 4. ZPP, utvrđen prekid postupka, a rješenjem suda poslovni broj Pn- 738/2016 od 24. kolovoza 2023., na temelju odredbe članka 215. stavka 1. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari s Hrvatskom poštanskom bankom d.d. kao pravnim slijednikom Jadranske banke d.d.;
- da je odredbom članka 78. stavka 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ("Narodne novine" br. 19/2015) propisano da ako Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka smanji na nulu glavnicu ili nepodmireni iznos obveze na temelju ovlasti iz članka 83. st. 3. toč. e) ovog zakona, ta obveza i tražbine koje u vezi s njom proizlaze uključujući i one koje nisu obračunate u trenutku izvršavanja ovlasti smatraju se ispunjenim. Vjerovnik nema pravo zahtijevati ispunjenje te obveze u naknadnim postupcima koji se vode u odnosu na tu instituciju u sanaciji, odnosno njezinog pravnog slijednika uključujući likvidaciju i stečaj;
- da je uvidom u Odluku o otvaranju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. od 8. listopada 2015. utvrđeno da je ista donesena od strane Uprave Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka na prijedlog Savjeta Hrvatske narodne banke broj EPOPS-1-2015, da je istom prihvaćen prijedlog Savjeta Hrvatske narodne banke broj: EPOPS-1-2015 od 2. listopada 2015. te da se istom otvara postupak sanacije nad Jadranskom bankom d.d. s danom 9. listopada 2015., da je u istoj navedeno da su razlozi za otvaranje postupka sanacije utvrđeni Odlukom Savjeta Hrvatske narodne banke od 2. listopada 2015., da je odlučeno da sve ovlasti dotadašnjim članovima uprave, članovima nadzornog odbora te ovlasti glavne skupštine Jadranske banke d.d. prestaju sukladno čl. 49. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, a ovlasti nadzornog odbora i glavne skupštine Jadranske banke d.d. da izvršava Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka sukladno čl. 49. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava te da je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i čl. 46. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava imenovana Sanacijska uprava Jadranske banke d.d;
- da je uvidom u Odluku Savjeta Hrvatske narodne banke od 2. listopada 2015. utvrđeno da je ista donesena na temelju čl. 28. st. 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, po službenoj dužnosti u postupku utvrđivanja postojanja uvjeta za otvaranje postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d., da je istom utvrđeno da Jadranska banka d.d. propada, da je utvrđeno da nije razumno očekivati da bi druge mjere koje su navedene u toj odluci spriječile propast Jadranske banke d.d. u razumnom vremenskom razdoblju te da je Sanacijskim planom utvrđeno da je sanacija Jadranske banke d.d. nužna u javnom interesu;
- da je uvidom u Odluku o provođenju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. koju je 27. prosinca 2016. donijela Uprava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka radi provođenja postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. utvrđeno da je istom odlučeno da će sanacija Jadranske banke d.d. biti provedena u skladu s Shemom sanacije malih banaka čija je imovina manja od 1,5 milijardi EUR-a odobrenoj dana 6. listopada 2016. od strane Europske komisije na način da, između ostalog, radi daljnjeg pokrića gubitaka preostalih nakon otpisa rezervi, temeljnog kapitala i relevantnih instrumenata kapitala Banke te radi osiguravanja minimalne razine temeljnog kapitala banke sukladno Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava i Shemi sanacije malih banaka svi depoziti i obveze Banke koji ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita pretvorit će se u novi temeljni kapital banke izdavanjem novih dionica Banke; Fond osiguranja depozita uplatiti će, radi upisa novih dionica, u temeljni kapital banke iznos sredstava koji je jednak iznosu gubitaka (procijenjenih od strane neovisnog procjenitelja Deloitte d.o.o.) koje bi Fond pretrpio u slučaju da je nad Bankom otvoren stečajni umjesto sanacijski postupak; preostali iznos sredstava potrebnih za pokriće preostalih gubitaka i osiguravanja minimalne razine temeljnog kapitala banke uplatiti će se iz Sanacijskog fonda, također kroz upis novih dionica Banke;
- da je uvidom u Zapisnik javnog bilježnika Katice Valić poslovni broj OU-329/16 od 30. prosinca 2016. utvrđeno da se radi o zapisniku glavne skupštine dioničkog društva Jadranke banke d.d. održane 30. prosinca 2016., da je navedeno da je glavnu skupštinu sazvala sanacijska uprava društva te da sukladno čl. 49. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava ovlasti nadzornog odbora i skupštine izvršava Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, da je, između ostalih, donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala banke izdavanjem redovnih dionica ulozima u novcu i pravima, da se temeljni kapital povećava: 1.) primjenom instrumenata unutarnje sanacije odnosno pretvaranjem obveza banke koje ne podliježu osiguranju sukladno odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita u dionice, a koje obveze na dan 30. prosinca 2016. iznose ukupno 33.161.400,78 HRK i to prema tablici 2. koja se nalazi u privitku ove odluke i čini njezin sastavni dio; 2.) uplatom u novcu i to iznosa u visini od 300.000.000,00 HRK od strane Fonda za osiguranje depozita; 3.) uplatom u novcu i to iznosa u visini od 141.561.533,40 HKR od strane sanacijskog fonda, da je odlučeno da će se povećanje temeljnog kapitala provesti izdavanjem 4.747.229 redovnih dionica koje glase na ime, bez nominalne vrijednosti, da se temeljni kapital povećava sa iznosa od 0 HKR za iznos od 474.722.900,00 HKR i to pretvaranjem obveza te uplatama u novcu, da se nove dionice izdaju na iznos od 100,00 HKR za jednu dionicu pri čemu se 100,00 HKR po dionici unosi u temeljni kapital dok se razlika od 34,18 HRK unosi u rezerve, da kod povećanja temeljnog kapitala unosom prava odnosno pretvaranjem obveza banke koje ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita, nove dionice će se izdati u korist svakog pojedinog vjerovnika/ulagatelja, sukladno visini njegova uloga u temeljni kapital, a kako je to navedeno u tablici 2. iz točke 2.1. ove odluke, kod povećanja temeljnog kapitala uplatama u novcu od strane Fonda za osiguranje depozita i Sanacijskog fonda nove dionice će se izdati u korist Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, da je odlučeno da sukladno odredbi čl. 78. st. 11. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, donošenjem ove odluke o povećanju temeljnog kapitala nove dionice se smatraju preuzetim od strane vjerovnika/ulagatelja iz toč. 2. ove Odluke čime se smatra da su dionice uplaćene, a povećanje temeljnog kapitala provedeno, da odluka stupa na snagu danom donošenja, sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, da je privitak odluke o povećanju temeljnog kapitala banke izdavanjem redovnih dionica ulozima u novcu i pravima tablica 2 – vjerovnici banke čije obveze ne podliježu osiguranju sukladno odredbama čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita, a uvidom u navedenu tablicu utvrđeno je da je pod rednim brojem 80. navedena LĐ, kao osnova pored iste je naveden sudski spor te iznos 72.100,00 kn, broj dionica 721, da je donesena odluka o izmjenama i dopunama Statuta Jadranke banke d.d., da je tom odlukom izmijenjen čl. 8. Statuta koji se mijenja u cijelosti i glasi: "Temeljni kapital društva iznosi 50.000.000,00 kn. Temeljni kapital društva podijeljen je na 4.747.229 redovnih dionica koje glase na ime, bez nominalne vrijednosti.";
- da je uvidom u obavijest Sanacijske uprave Jadranske banke d.d. od 31. prosinca 2016. utvrđeno da se istom tužiteljica (u istoj je naveden OIB tužiteljice) obavještava o otvaranju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. i da je održana izvanredna skupština banke na kojoj je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donijela odluku o pretvaranju svih potraživanja vjerovnika Banke koja ne podliježu osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita u temeljni kapital banke radi pokrića utvrđenih gubitaka iz poslovanja banke, da se tužiteljica obavještava da je njezino potraživanje u sudskom sporu na dan 30. prosinca 2016. iznosilo 72.100,00 kn, a koje nije podlijegalo osiguranju sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o osiguranju depozita te da je isto s datumom 30. prosinca 2016. pretvoreno u temeljni kapital banke odnosno u dionice banke te da do okončanja postupka sanacije dionicama upravlja Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka;
- da je uvidom u stanje pozicija Središnjeg klirinškog depozitarnog društva utvrđeno da je za račun 9554947 upisana LĐ, stanje 721.;
- da je u odnosu na navode tužiteljice kako su tuženikov prigovor ispunjenja obveze i dokumentacija koja se u vezi toga dostavlja protivni odredbi članka 299. ZPP, sud istaknuo da je Uprava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka dana 27. prosinca 2016. donijela Odluku o provođenju postupka sanacije nad Jadranskom bankom d.d. te da je glavna skupština koju je sazvala sanacijska uprava društva održana 30. prosinca 2016. (zapisnik javnog bilježnika Katice Valić), dakle nakon pripremnog ročišta održanog pred sudom dana 1. prosinca 2016. na kojem je zaključen prethodni postupak, pa se stoga radi o dokumentaciji koju tuženik nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka radi čega je sud istu uzeo u obzir u smislu odredbe članka 299. stavka 2. ZPP;
- da je imajući u vidu da je tužiteljica tužbom podnesenom sudu dana 28. listopada 2014. zahtijevala isplatu iznosa od 70.000,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2012. do isplate te dovodeći u vezu utvrđeno uvidom u dokumentaciju, sud prvog stupnja zaključio da je na Glavnoj skupštini Jadranke banke d.d. održanoj dana 30. prosinca 2016., koju je sazvala sanacijska uprava društva, u postupku sanacije Jadranske banke d.d. tražbina tužiteljice pretvorena u temeljni kapital, odnosno da je tražbina tužiteljice namirena njezinim pretvaranjem u ulog u temeljnom kapitalu Jadranske banke d.d. (ranijeg tuženika) kroz 721 dionicu Jadranske banke d.d.;
- da je u odnosu na navode tužiteljice da tuženik nije dokazao da se tražbina tužiteljice koja ja pretvorena u ulog u temeljnom kapitalu odnosi upravo na tražbinu koja je predmetom ovog postupka sud prvog stupnja istaknuo da tužiteljica u tijeku postupka niti ne tvrdi da je između nje i tuženika postojao neki drugi obvezno pravni odnos iz kojeg bi nastala tražbina koja je namirena u postupku sanacije, odnosno da tužiteljica nije dokazala da se tražbina koja je u postupku sanacije pretvorena u temeljni kapital ne odnosi na tražbinu koja je predmet ovog parničnog postupka;
- da je u odnosu na navode tužiteljice da tražbina u vezi koje se vodi ovaj parnični postupak nije i ne može biti obuhvaćena postupkom sanacije odnosno da ista ne predstavlja obvezu tuženika u svezi koje bi postupak sanacije imao bilo kakav utjecaj te da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica takvim "namirenjem", ukoliko bi se uopće radilo o istoj tražbini, bila namirena barem u onom iznosu u kojem bi bila namirena da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak odnosno da ista nije takvom odlukom snosila gubitak veći od gubitka koji bi snosila da je u vrijeme donošenja takve odluke nad prednikom tuženika bio proveden stečajni postupak, sud prvog stupnja istaknuo kako su ciljevi sanacije propisani odredbom članka 6. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava pri čemu je odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava propisano da pri primjeni sanacijskih instrumenata ili izvršavanja ovlasti za sanaciju, sanacijsko tijelo uzima u obzir ciljeve sanacije te odabire instrumente i ovlasti kojima se najbolje ostvaruju ciljevi koji su relevantni u okolnostima pojedinog slučaja, da tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je protiv odluke donesene u postupku sanacije podnijela tužbu nadležnom upravnom sudu sukladno odredbi članku 33. stavku 1. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom je propisano da fizička i pravna osoba čija su prava i pravni interesi povrijeđeni donošenjem odluke koju je Državna agencija sa osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donijela u cilju provedbe odluke o otvaranju postupka sanacije može podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od dana dostave navedene odluke;
- da je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka u izvršavanju ovlasti sanacijskog tijela u ulozi skupštine Jadranske banke d.d., sukladno odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, svojom odlukom u skladu s Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava pretvorila tražbinu tužiteljice u temeljni kapital Jadranske banke d.d. da se, stoga, tražbina tužiteljice smatra ispunjenom te da tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze u naknadnim postupcima koji se vode u odnosu na tuženika kao pravnog sljednika institucije u sanaciji, sve sukladno odredbi članka 78. stavka 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
6. Slijedom prethodno navedenog, a kako se tražbina tužiteljice, koja je predmet ovog parničnog postupka, smatra ispunjenom pa tužiteljica nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze u naknadnim postupcima, sve u smislu odredbe članka 78. stavka 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, to je glavni tužbeni zahtjev, i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja odbio, kao neosnovan.
7. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja nije posebno cijenio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Dubravka Orlića, dr.med. izrađenog u provedenom medicinskom vještačenju te preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju, niti je izvodio dokaze saslušanjem svjedoka, tužiteljice, uviđaj na licu mjesta.
8. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužiteljica u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.
9. Prvenstveno valja reći kako tužiteljica osnovano u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja propustio raspraviti utvrđenja iz Zapisnika javne bilježnice Katice Valić poslovni broj OU-329/16, i u tom smislu raspraviti sve prigovore tužiteljice koji se odnose na navedeno, zbog čega pobijana presuda u pogledu navedenog, ne sadrži razloge.
9.1. Naime, tužiteljica je tijekom postupka isticala kako njezina tražbina radni naknade izvanugovorne štete, nije, i ne može biti obuhvaćena predmetnim postupkom sanacije, odnosno da ista ne predstavlja obvezu tuženika u vezi koje bi predmetni postupak sanacije imao utjecaja, a u pogledu kojih navoda i prigovora tužiteljice pobijana presuda ne sadrži razloge, tim više što je do štetnog događaja došlo 9. srpnja 2012., da se tužiteljica tuženiku s odštetnim zahtjevom obratila 30. studenoga 2012., da je protiv prednika tuženika podnijela tužbu 28. listopada 2014., a da je Zakon o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava stupio na snagu u veljači 2015., znači nakon nastanka štetnog događaja, pa da se navedeni Zakona ne može retroaktivno primijeniti, na konkretan slučaj.
9.2. Nadalje, s navedenim u vezi, sud prvog stupnja je ispustio iz vida kako iz odredbe članka 78. stavka 4. Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, proizlazi kako bi se navedena odredba odnosila na naknadne postupke koji bi se vodili u odnosu na instituciju u sanaciji dok je, u ovom slučaju kako je prethodno navedeno riječ o postupku radi naknade izvanugovorne štete koji je pokrenut 28. listopada 2014., dakle, prije stupanja, na snagu navedenog Zakona, kako to osnovano upire žaliteljica u žalbi.
10. Tužiteljica nadalje, osnovano upire kako je postupak sanacije prednika tuženika otvoren 8. listopada 2015., a što između stranaka nije sporno, dok je pripremno ročište na kojem je prethodni postupak zaključen održano 1. prosinca 2016., dakle nakon otvaranja postupka sanacije, iz čega bi slijedilo kako je tuženik već prije zaključenja prethodno postupka imao mogućnosti isticati prigovore u vezi postupka sanacije prednika tuženika (članak 299. ZPP), zbog čega su razlozi presude u pogledu navedenog (da tuženik nije mogao prije 30. 12. 2016. kada je održana glavna skupština prednika tuženika), proturječni, i nedostatni, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati.
11. Nadalje, tužiteljica u bitnom osnovano upire kako ne zahtijeva naknadu štete u dionicama već u novcu u visini pravilne i potpune naknade pretrpljene štete, s time da je visina tražbine/štete sporna budući da nije utvrđeno je li nominalna vrijednost dionice viša ili jednaka tražbini tužiteljice (članak 166., Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/202.1,114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. - dalje: ZOO).
12. Naposljetku, pobijana presuda uopće ne sadrži razloge u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, zbog čega je, i u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a kako to također osnovano upire žaliteljica u žalbi.
13. Slijedom navedenog, valjalo je pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).
14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će, kako je prethodno navedeno, imajući u vidu odredbu članka 166. ZOO, raspraviti između stranaka spornu, a odlučnu činjenicu – je li tražbina tužiteljice, a s obzirom na okolnost da tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom zahtijeva naknadu (izvanugovorne) štete iz štetnog događaja koji je nastao prije otvaranja postupka sanacije prednika tuženika, i u vezi koje tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade, a ne ispunjenje obveze u dionicama, s time da će pritom voditi računa kako tužiteljica s prednikom tuženika nije bila u nikakvom ugovornom odnosu (kao klijentica ili zaposlenica prednika tuženika prema kojoj bio prednik tuženika imao eventualne obveze po toj osnovi), te će potom odlučiti o glavnom i eventualno kumuliranom zahtjevu, i za svoju će odluku dati jasne, dostatne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.
15. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Zagrebu 18. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor
