REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kzd-39/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu za mladež Barbari Kancelar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Mikec, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZU, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: Koz- DO-83/23 od 3. kolovoza 2023., nakon javne rasprave održane i zaključene 12. studenog 2025. u nazočnosti zastupnice optužbe MU zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, okrivljenog ZU, oštećene ZUE i opunomoćenika oštećene Maria Biondića, odvjetnika iz [adresa], dana 17. studenog 2025. u nenazočnosti stranaka objavio je i
p r e s u d i o j e
I Okrivljeni ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], sin AU i ŠU, rođene Z, rođen **.**.1964. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], razveden, otac dvoje punoljetne djece, nezaposlen, ekonomist, vlasnik motornog vozila Ford fiesta 1998. godište, vojsku služio, bez čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nkažnjavan
k r i v j e
što je
-iako je temeljem pravomoćne sudske odluke Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-151/07, od 11. svibnja 2007. godine, pravomoćne 07. lipnja 2007. godine, obvezan na ime uzdržavanja kćeri ZUE (rođene **.**.1998.) doprinositi mjesečno iznosom od 1.050,00 kuna, do 10. u mjesecu za tekući mjesec, te iako je bio svjestan ove svoje obaveze i bio u mogućnosti istu izvršavati, obzirom je ostvarivao mjesečna primanja i bio radno sposoban, te je vlasnik nekretnine i pokretnine, u razdoblju od lipnja 2007. godine do rujna 2019. godine nije uplaćivao iznose uzdržavanja za svoju kćer MUE, osim što je u tri mjeseca tijekom 2017. godine uplatio oko 3.000,00 kuna, pa da je na opisani način svojoj kćerci AUE u vremenskom periodu od lipnja 2007. godine do rujna 2019. uskratio dužni iznos uzdržavanja u ukupnom iznosu od 20.226,95 eura (dvadeset tisuća dvjestodvadeset i šest eura i devedeset i petcenti)/152.400,00 (sto pedeset i dvije tisuće i četiristo kuna),
dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,
čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl.172. st. 1. („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11),
II Okrivljeni ZU se za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, počinjeno na štetu ZUE na temelju čl. 172. st. 2. i čl. 44. KZ/11 osuđuje
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te mu se na temelju čl. 56. KZ/11 izriče
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni ZU u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te ako u roku od 1 (jedne) godine AUE isplati dospjele, a nepodmirene iznose uzdržavanja (za razdoblje iz optužnice) u ukupnom iznosu od 20.226,95 eura, a koja posebna obveza mu se izriče na temelju čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11.
III Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može okrivljenom ZU opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje zatvorske kazne u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku od 3 (tri) godine ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu isplate uzdržavanja oštećenici koja mu je naložena na temelju čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11.
IV Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP) oštećenica se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.226,95 eura upućuje u parnicu.
V Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13.., 145/13., 152/14., 70/1.7, 126/19., 80/22., 36/24.,72/25. i 13/26.; dalje: ZKP) okrivljenom ZU nalaže se u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 300,00 eura (prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP) te trošak opunomoćenika oštećene o kojemu će sud donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli- [adresa] (dalje u tekstu: ODO Pul-Pola) broj: KOz-DO-83/2023 od 3. kolovoza 2023. okrivljeni ZU (dalje u tekstu: okrivljenik) tereti se za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.
2. Tijekom dokaznog postupka pročitani su potvrda Srednje škole Gimnazija Pula (list 18 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 19 spisa), dokumentacija FINA-e (list 20-24 spisa), fotodokumentacija (list 24-27 spisa), potvrda Sveučilišta u Zagrebu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta od 24. studenog 2017. (list 33 spisa), potvrda Sveučilišta u Rijeci, Medicinskog fakulteta, od 21. studenog 2018. (list 34 spisa), izvadak iz zemljišne knjige na ime okrivljenika ZU (list 30-31 spisa), dokumentacija Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Rab (list 45-60 spisa), dokumentacija FINA-e (list 62-75 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 76 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Rijeka (list 77 spisa), dokumentacija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 78 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve ZUE sastavljen u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, broj Kir-DO-74/2023 od 30. ožujka 2023. (list 97-100 spisa), presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-151/07 od 11. svibnja 2007. (list 107-111 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Draženke Pičuljan, poslovni broj O-846/22 od 18. listopada 2022., rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, poslovni broj O-846/22 od 13. ožujka 2023., rješenje javnog bilježnika Draženke Pičuljan, poslovni broj O-408/23 od 13. lipnja 2023. elektronički zapis o vlasništvu vozila (list 118 spisa). Zaključno, pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika te je na kraju dokaznog postupka okrivljenik iznio obranu.
3. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknule primjedbe na provedene dokaze.
4. Iznoseći obranu okrivljenik je naveo da su se on i supruga sporazumno razveli 2007. godine. On je ostao živjeti sa M, njihovim sinom u stanu u kojemu su živjeli, a supruga je sa kćerkom otišla živjeti u podstanare. Njemu je određeno da plaća alimentaciju u iznosu od 1.050,00 kn, a njoj je određena alimentacija u iznosu od 700,00 kn. On se brinuo o sinu, a ona o kćerki. Oboje su bili u teškoj financijskoj situaciji. On je imao plaću 4.400,00 kn, a supruga je imala 4.800,00 kn. U pošti je radio od 1986.-2016. Od plaće je morao dati 1.400,00 kn za režije, 1.500,00 kn mu je bio kredit za adaptaciju stana, a sa 1.300,00 kn je morao živjeti i školovati A. Supruga više nije uspijevala plaćati podstanarstvo pa su ona i ZUE išle živjeti kod njezinih roditelja. Ona nije bila u stanju plaćati niti kune za A. Ona u inkriminiranom razdoblju nije ništa platila za A, kako će, kad nije imala sredstava. On je jedva preživljavao, živio je sa sto eura mjesečno, ne zna niti kako. 2016. godine ja otišao iz pošte, bio je pun dugova, dogovor između njega i JU je bio da si oni međusobno ne plaćaju alimentaciju iako je ona bila tako određena, nego da svako vodi računa o oba djeteta koliko mogu. On nije raspolagao ni sa kakvom imovinom, imao je jednu staru Ford Fiestu. Ovu imovinu koju je naslijedio od oca, to je jedna katakomba, površine 15 kvadrata u kojoj on živi, zemlja koju je naslijedio je zapravo brijeg i tu ima više upisanih suvlasnika. U ostavinskom postupku iza oca dobio je otprilike oko 1.000,00 EUR. Radio je ove godine u Grutku od 6. lipnja 2025-20. rujna 2025. Iz [adresa] je odselio 2018. na [adresa], a taj stan u kojemu je živio su roditelji prodali za iznos od 80.000,00 EUR. M je živio sa njim sve do 2018., samo se bio privremeno odselio na godinu dana. M je od 2009. do 2019. radio isključivo sezonski. On je najprije na [adresa] živio kod roditelja, a potom kod susjeda. Dobio je novce od prodaje stana, nekih 11.000,00 EUR, taman da riješi dugove, morao je vratiti 10.000,00 EUR za kredit koji je podignuo za adaptaciju stana 2005. ili 2006. godine, morao je vratiti dug za karticu u iznosu od 1.000,00 EUR. Kada je otišao iz pošte, dobio je otpremninu u iznosu od 120.000,00 kn, od tih iznosa koje je dobio morao je vraćati dugove, na ime alimentacije nije ništa platio. Kada je otišao iz pošte 2016. radio je na crno. Nema utvrđen nikakav invaliditet. Nije upisan kao vlasnik te kuće od 15 kvadrata jer će mu to možda i srušiti. Naslijedio je 25% obiteljske kuće na [adresa], ali radi se o montažnoj kućici od 32 kvadrata. Novce od prodaje stana dobio je u veljači 2018. godine. Od tih je novaca isplatio kredit jer ga nije imao kako više plaćati. Znao je da postoji rješenje o ovrsi iz 2019. i znao je da je ZUE pokrenula ovrhu. Kako da joj nešto plati za alimentaciju kada je morao riješiti svoje dugove. Nije nikada tražio od ZUE da povuče ovrhu.
5. Okrivljenik tijekom postupka nije osporavao da je upoznat sa sadržajem presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-151/07 od 11. svibnja 2007., na temelju kojeg je za svoju mlt. kćerku MUE (rođenu **.**.1998.) bio dužan mjesečno plaćati alimentaciju od 1.050,00 kuna do 10 tog u mjesecu za tekući mjesec. Okrivljenik u svojoj obrani ni ne spori da nije plaćao alimentaciju na način i u iznosima u kojima je to bio dužan činiti već navodi kako su se on i bivša supruga dogovorili da svaki brine za jedno dijete kao i da nije imao za to sredstava, odnosno da su ga za to spriječili opravdani razlozi.
5.1. Ono što je sporno i što valja utvrditi je da li je okrivljenik, kako to tvrdi u obrani, tijekom inkriminiranog razdoblja bio nesposoban za obavljanje zaposlenja i time spriječen ispuniti obvezu plaćanja alimentacije, odnosno da li su ga u podmirenju iznosa na način na koji je bio dužan plaćati uzdržavanje spriječili opravdani razlozi.
6. Ispitana u svojstvu svjedoka AUE je navela da misli da su joj se roditelji razveli oko 2007. i da je tada bila donesena sudska odluka kojom je odlučeno o tome s kojim roditeljem će njezin brat i ona živjeti te u kojem iznosu su njihovi roditelji dužni pridonositi za njihovo uzdržavanje. Sigurna je da od 2007. pa do danas njen otac na ime njene alimentacije nikada nije platio ni jedan iznos kako je to određeno sudskom odlukom. Od 2007. pa do 2012. njen otac je povremeno, kada bi došla kod njega, znao dati određenu malu svotu džeparca da ima za izlazak ili za kupnju koje knjige, a pamti i da je 2018. i 2019., oko otprilike 3 mjeseca uplaćivao na račun po 1.000,00 kuna kada je bila na studiju. Studirala je od 2017. do 2019. te više ne studira. Pokušala je i prisilnom naplatom putem FINE naplatiti uzdržavanje, ali čini joj se da je u konačnici naplaćeno oko 200,00 kuna na to ime. Navela je da je njen otac do otprilike 2015. radio u pošti nakon čega je otišao na [adresa] gdje joj baka i djed imaju kuću. Daljnje informacije nema s obzirom da s ocem i njegovom stranom obitelji nije u kontaktu, ali ono što je načula jest da je i nakon tog perioda znao raditi na crno. Zaključno je navela da ga je više puta pozivala i molila da joj uplaćuje alimentaciju, pa makar i samo šest mjeseci, i financijski pomaže pogotovo za vrijeme upisanog fakulteta 2017. godine, na što bi joj on u ranije spomenuta tri mjeseca nešto uplatio, a nakon toga joj je rekao da mu skine ovrhu s vrata ako želi da joj nastavi financijski pomagati. Nakon toga je odlučila prekinuti svaki kontakt sa njim.
7. Uvidom u točku III. presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-151/07 od 11. svibnja 2007. (pravomoćna i ovršna 07. lipnja 2007. godine) razvidno je da je određeno da će okrivljenik ZU kao otac mlt. kćerke ZUE biti u obvezi doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne kćeri NU, svakomjesečno iznosom od 1.050,00 kuna, a koji iznos je dužan uplaćivati suprotnoj strani (majci – predlagateljici JU) najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec.
8. Uvidom u podatke Porezne uprave razvidno je da je okrivljeni ZU u vremenskom periodu od 2007. do 2018. godine ostvarivao novčana primanja od nesamostalnog rada, a u 2015. godini zaprimio i neoporezivi primitak na ime otpremnine i naknade plaće za vrijeme spriječenosti za rad u ukupnom iznosu u visini od 136.216,34 kune.
9. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno je da je okrivljenik bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi rada, i to od 1. siječnja 1999. godine do 13. ožujka 2015. godine.
10. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje razvidno je da se okrivljenik vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u periodu od 17. ožujka 2015. do 9. prosinca 2016. godine, te da je ostvario pravo na korištenje novčane naknade u trajanju od 450 dana počevši od 14. ožujka 2015. do zaključno 5. lipnja 2016. godine, koja je za 90 dana korištenja iznosila 2.986,89 kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja 1.493,44 kune mjesečno.
11. Uvidom u priložene isprave o vlasništvu vozila i nekretnina razvidno je da je okrivljenik vlasnik motornog vozila, marke Alfa Romeo, godina proizvodnje 2002., te suvlasnik kuće, [adresa], na adresi [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]., kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 329 m2. Okrivljenik je kako to proizlazi iz rješšenja Općinskog sud au Crikvenici, Stalne službe na Rabu poslovni broj O- 846/2022 od 13. ožujka 2023. iza pok. oca AU naslijedio u ¼ dijela pokretnu imovinu.
12. Navode oštećene ZUE o neurednom i neredovitom plaćanju alimentacije potvrđuje i sam okrivljenik kada u svojoj obrani ne spori da nije plaćao kako je to bilo određeno u sudskoj odluci i rokovima, ali je to pravdao činjenicom da je imalo mala primanja, dugove te da se morao brinuti o sinu.
13. Nadalje da okrivljenik nije podmirivao iznose podmirivao na način kako se tereti optužnicom proizlazi iz iskaza svjedoka, oštećene ZUE, kao i iz specifikacija naplate izdane od FINA-e 15. rujna 2017. iz koje proizlazi da je na prisilnu naplatu dostavljeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-Ob-60/17 od 15. rujna 2017. te da po toj osnovi okrivljenik u inkriminiranom nije isplatio iznos od 87.864,85 kuna. Već iz navedenog proizlazi da okrivljenik tijekom razdoblja inkriminacije, iako je na njemu bio teret dokazivanja da je u tom razdoblju platio (u cijelosti) alimentaciju prema nalogu iz pravomoćne presude, nije uredno, pravodobno i u rokovima određenim ovršnom ispravom i na način određen ovršnom ispravom, plaćao alimentaciju za osobe koje je po zakonu bio dužan uzdržavati. Pozivanje okrivljenika na nezaposlenost, loše financijsko stanje kao i dogovor između bivših supružnika da će svako brinuti za jedno dijete po stavu ovog suda, ne dovodi u sumnju pravilnost navoda iz optužnice prema kojima okrivljenik u razdoblju navedenom u uvodno citiranoj optužnici nije uredno, pravodobno i u rokovima određenim ovršnom ispravom i na način određen ovršnom ispravom, plaćao alimentaciju za osobe koje je po zakonu bio dužan uzdržavati.
14. Osim toga, okrivljenik u svojoj obrani nije sporio da je u razdoblju od 2007.- 2019., osim kraćih razdoblja u kojima nije imao zaposlenje. Navedeno proizlazi iz potvrda o visini dohotka i primitaka (list 45-60) iz kojih proizlazi da je u 2007. okrivljenik ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 56.238,08 kuna, za 2008. u iznosu od 55.465,04 kuna, za 2009. u iznosu od 56.244,19 kune, za 2010. u iznosu od 55.728,61 kuna, 2011. u iznosu od 57.315,80 kuna, za 2012. u iznosu od 58.750,61 kuna, za 2013. u iznosu od 56.401,84 kune, za 2014. u iznosu od 51.845,12 kuna, za 2015. u iznosu od 15.734,82 kune, kao i naknadu plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćenu na teret sredstava obveznih osiguranja u iznosu od 136.216,34 kune, za 2016. u iznosu od 9.209,55 kuna i za 2017. u iznosu od 145,21 kuna (list 45-55). Međutim valja reći da se optužnicom okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela u razdoblju od 2007. do rujna 2019., te je kroz najveći dio inkriminiranog razdoblja prijavljeno radio i to od 2007. - 13. ožujka 2015. (potvrda HZMO - list 76), dok je okrivljenik bio nezaposlen u razdoblju od 13. ožujka 2015. pa nadalje (potvrda HZZO –list 78), ali je od 17. ožujka 2015. - do 9. prosinca 2016. primao novčanu naknadu koja je za 90 dana korištenja iznosila 2.986,89 kuna mjesečno, a za preostalo rvijeme korištenja 1.493,44 kuna mjesečno (potvrda HZZ list 77). Nadalje, okrivljenik nije u dokaznom postupku dokazao da iznos koji je zarađivao nije bio dostatan za podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba, nije dokazao u kojem je iznosu plaćao podstanarstvo, niti da je plaćao kredit kako je to isticao u obrani. Također su neosnovani navodi okrivljenika da je dogovor bio da će svatko od njih uzdržavati jedno dijete jer je sin Š je postao punoljetan 2009. godine, a uz sve navedeno okrivljenik je imao u vlasništvu stan, automobil i suvlasništvo kuće na [adresa], prema vlastitom kazivanju dobio je i otpremninu u iznosu od 120.000,00 kuna i novac od prodaje stana u iznosu od 11.000,00 eura ali mu je to trebalo za adaptaciju stana i da vrati dugove, te u ostavini iza oca iznos od 1.000,00 eura, pa iz same obrane okrivljenika proizlazi da bi mu plaćanje uzdržavanja za kćer bilo nešto sporedno s obzirom da je i kada bi primio neki novčani iznos uvijek podmirivao neke druge obveze.
15. Za postojanje inkriminiranog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2 KZ/11 potreban je trajniji negativni stav počinitelja prema obvezi uzdržavanja. Taj stav u konkretnom slučaju, prema stavu ovog suda, proizlazi upravo iz načina postupanja okrivljenika koji kroz cijelo inkriminirano razdoblje, iako ostvaruje redovna primanja iz kojih može uredno plaćati alimentaciju, ne ispunjava u potpunosti svoju zakonsku obvezu prema kćerki, već je samo u tri mjeseca 2017. uplatio 3.000,00 kuna, nezakonito disponirajući visinom plaćenih iznosa uzdržavanja i vremenskim slijedom izvršenih uplata.
16. Već sama činjenica da je okrivljenik radno sposoban, da je u inkriminiranom razdoblju bio u pretežitom dijelu stalno zaposlen (osim kraćih razdoblja nezaposlenosti) kao i to da u tom istom razdoblju ni na koji način nije pokazao odgovornost da iz tako ostvarenih prihoda redovno doprinosi za uzdržavanje svoje kćeri, niti je pokrenuo bilo kakav postupak za smanjenje (ili promjenu) iznosa visine uzdržavanja, kao i činjenica da u svojoj obrani nije dokazao da zbog zdravstvenih razloga ili visine ostvarenih prihoda u inkriminiranom razdoblju to nije bio u mogućnosti činiti, dakle nije uzdržavao svoju kćer na način određen ovršnom ispravom, ukazuje na namjeru okrivljenika da ignorira očigledno postojanje pravomoćne sudske odluke na temelju koje je to bio dužan činiti. Stoga, kako spisu priloženi podaci potvrđuju da okrivljenik nije izvršavao svoju obvezu na način, u visini i u rokovima određenim ovršenom ispravom, odnosno da ne postoje opravdani razlozi koji bi ga, u smislu čl. 172. st. 3. KZ/11, oslobađali od odgovornosti za počinjenje kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, po stavu suda okrivljenik je inkriminiranim postupanjem ostvario objektivna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.
17. Glede okrivljenikove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, potrebno je istaknuti da njegova ubrojivost u inkriminiranom razdoblju nije ničim dovedena u pitanje, pa sud zaključuje da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, kao i da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, odnosno da je bio svjestan da je njegovo ponašanje protupravno i društveno neprihvatljivo. Okrivljenik u svojoj obrani nije osporavao da je bio upoznat s postojanjem obveze plaćanja uzdržavanja za mlt. djecu iz ovršne isprave, odnosno s načinom na kojeg je obvezu trebao ispunjavati, čak u svojoj obrani ne spori da nije plaćao na način kako je to bilo određeno u ovršnoj ispravi. Također, po stavu ovog suda, okrivljenik je zasigurno bio svjestan činjenice da neplaćanje dužnog iznosa uzdržavanja predstavlja postupanje koje je protivno sudskoj odluci, odnosno da je takvo ponašanje kaznenopravno nedopušteno, kao i da je, s obzirom na primanja koja je ostvarivao od rada, mogao dobrovoljno ispuniti obvezu plaćanja uzdržavanja da je to doista i htio učiniti.
18. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika na temelju čl. 172. st. 1. i 2. i čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela opisanog u optužnici, i to na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
19. Za počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora do tri godine. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne za počinjena djela sud je okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je prethodno kazneno neosuđivan. Otegotnim je cijenjena duljina razdoblja u kojem je okrivljenik uskratio uzdržavanje kćeri i visina dužnog iznosa uzdržavanja kojeg je propustio isplatiti, odnosno činjenicu da je okrivljenik u 12 godina kćerki na ime uzdržavanja uplatio svega tri tisuće kuna, da je kćerka odustala od studiranja jer joj je bilo teško financirati studij. Otegotnim je cijenjena i prekršajna osuđivanost okrivljenika.
20. Na temelju izloženih razloga, imajući pritom u vidu način i okolnosti počinjenja samih djela, sud je okrivljenika za kazneno djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, te mu na temelju čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se zatvorska kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
21. Sud je stava da je uvjetna osuda koje je izrečena okrivljeniku kao prijetnja kaznom, primjerena težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima okrivljenika, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz vremensko razdoblje u trajanju od tri godine, čime se okrivljeniku daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom kao i da u roku provjeravanja podmiri neisplaćene iznose uzdržavanja. Stav je suda da će takva kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika, ali i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te da će se istovremeno tom kaznom izraziti i društvena osuda okrivljenika zbog počinjenog kaznenog djela i da će ta kazna utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, te jačati povjerenje građana u pravni poredak.
22. Također, prema čl. 62. st. 2. t. 10. KZ/11 okrivljeniku je uz uvjetnu osudu izrečena posebna obveza isplatom oštećenici nepodmirenog iznosa uzdržavanja od 20.226,95 eura za što je okrivljeniku ostavljen rok od 1 (jedne) godine. Ostavljeni rok ovaj sud za mladež nalazi mogućim i razumnim. Sukladno čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljenik je upozoren na posljedice neopravdanog neizvršavanja posebne obveze.
23. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP, oštećena AUE upućena je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za isplatu alimentacije od 20.226,96 eura u parnicu jer prikupljeni podaci u ovom kaznenom postupku ne daju osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje takvog imovinskopravnog zahtjeva i to iz razloga što je o obvezi uzdržavanja već odlučeno u okviru parničnog postupka, a kako se u optužnici radi o predmetu inkriminacije radi podmirenja obveza o kojima je odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom i koje su dospjele u odnosu na navedene obroke nije moguće ponovno pokretati i voditi parnicu. Međutim s obzirom da odredba čl. 158. st. 2. ZKP imperativno nalaže za kazneni sud za slučaj da ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika da istog mora uputiti u parnicu valjalo je odlučiti kao u toč. IV. izreke presude.
24. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP okrivljeniku je naloženo da podmiri trošak ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP, i to trošak paušala u iznosu od 300,00 eura. Kako je temeljem Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kn, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 300,00 eura imajući u vidu složenost predmeta, te da predmet okončan nakon održane dvije rasprave. Uzimajući u obzir i da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, zaključeno je da će okrivljenik moći podmiriti navedenu obvezu plaćanja prouzročenih troškova u odmjerenom iznosu bez da dovede u pitanje svoje uzdržavanje, odnosno plaćanje alimentacije za osobe koje je dužan uzdržavati. Okrivljeneiku je naloženo i da plati troškove opunomoćenika oštećenika.
25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Puli, 17. studenog 2025.
Sudac za mladež
Barbara Kancelar
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, okrivljenik i branitelj okrivljenika, a u korist okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.
Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi nadležni županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, na broj KOz-DO-83/23
2. okrivljeni ZU
3. oštećena AUE
4. opunomoćenik oštećene Mario Biondić, odvjetnik iz Pule