Poslovni broj Kmp-27/2024-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu za mladež toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠD, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOmp-DO-40/2024, nakon održane rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. u prisutnosti ZODO Velika Gorica, okrivljenika i branitelja, a koja presuda je objavljena dana 17. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BD i TD, rođene TD, rođen **.**.2001. u [adresa], sa prebivalištem na adresi: [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  po  zanimanju automehatroničar,  sa  završenom  srednjom stručnom  spremom,  zaposlen  u  Optimus  Bau projekti u Zaprešiću, s mjesečnim primanjima od 1.800,00 eura, neoženjen, bez djece,

k r i v  j e

što je

- u vremenskom periodu od 19. svibnja 2019. godine pa do 07. rujna 2024. u [adresa], u obiteljskoj kući, izuzev događaja od dana 2. kolovoza 2021. za koji je pravomoćno kažnjen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu br. PP-1091/2021. pravomoćnom 03. kolovoza 2021. i događaj od dana 9. travnja 2022. za koji je pravomoćno kažnjen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu br. PP-554/2022. pravomoćnom 09. travnja 2022, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/2024), u nakani da obezvrijedi svoju majku, TD, učestalo je za vrijeme dok je bio u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem opojnih sredstava verbalno uznemiravao i omalovažavao govoreći joj: „jebem ti Š, jebem ti V, B ti mater“ te joj konstantno psovao svetce što je istu kao vjernika izrazito pogađalo, a također joj se unosio u lice te zamahivao rukama prema majci TD, kojom prilikom je rukom udarao u zid u blizini njezine glave, zbog čega je oštećena TD iz straha stalno sa sobom nosila „papper spray“ tzv. suzavac kako bi se mogla obraniti u slučaju napada, a da bi dana 7. rujna 2024. oko 05,30 sati došao na kućnu adresu pod utjecajem alkohola te počeo pjevati i vikati, kojom prilikom je probudio majku TD, a kada ga je ista zamolila da prestane i ode spavati, prišao je do nje za vrijeme dok je ležala na krevetu i upalio svjetlo, nakon čega je kraj kreveta uočio „papper spray“ koji je potom uzeo te počeo vikati: „To imaš za svog sina? Za svog sina to imaš?“, što je ponavljao više puta, a potom je uzeo zvučnik koji je bio pričvršćen na zid te ga, u cilju da ozlijedi TD, bacio prema istoj i pogodio ju u predjelu lijeve strane lica, kojom prilikom joj je vikao: „E sad zovi policiju, sad si zovi policiju“, zbog čega je TD počela krvariti i otišla u kupaonicu, te je uzela mobitel kako bi pozvala policiju, a VD ju je nastavio vrijeđati riječima: “ti si govno, govno jedno“, nakon čega je imenovana uspjela izaći iz kuće, kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede u vidu otvorene rane očne vjeđe i periokularnog područja, te je VD svojim takvim kontinuiranim ponašanjem kod majke TD izazvao osjećaj straha, osobne ugroženosti i psihičke nesigurnosti te ju doveo u ponižavajući položaj,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost te ga doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo i drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano po članku 179.a Kaznenog zakona i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda - opisano po članku 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 179.a, čl. 48. i čl. 49. KZ/11 okrivljenom VD se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

Temeljem čl. 117. st. 2., čl. 48. i čl. 49. KZ/11 okrivljenom VD se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

Temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljeni VD se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te mu se na temelju čl. 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine, neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 7. rujna 2024. do 7. prosinca 2024.

Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenom VD

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA – obveznog liječenja od ovisnosti, u trajanju od 3 (tri) godine.

Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljenom VD

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve i to oštećene TD, kojoj se ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara, sve to u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 148 u svezi s čl. 145 st. 2 točka 1. i 6. ZKP-a okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to za sva provedeno vještačenje iznos od 543,06 eura, kao i paušalni iznos od 100,00 eura, dakle sveukupno 643,06 eura, u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu pod naprijed navedenim brojem, protiv okrivljenog ŠD, zbog kaznenih djela iz kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 2. KZ/11.

2. Na raspravi dana 13. studenog 2025. okrivljenik je naveo da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 5. prosinca 2024. (list 157 spisa). Dakle, naveo je da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnih kaznenih djela. Djela su se dogodila na način kako je to i navedeno. Žao mu je zbog počinjenja istih.

Naveo je da sada živi kod oca i njegove sadašnje supruge na adresi koju je naprijed naveo, tj. [adresa]. Radi u očevoj firmi Optimus Bau i to na raznim građevinskim poslovima, gdje je u stalnom radnom odnosu. Većinom rade na moru, osobito na Rabu. Nema više nikakvih kontakata sa oštećenom tj. s majkom. Žao mu je zbog svega što se dogodilo i sada živi, kako je i naveo, na sasvim drugoj adresi. Uglavnom radi i to svaki dan do 18,00 sati tako da nema vremena za nikakve druge aktivnosti.

Nadalje je naveo da samo povremeno i vrlo rijetko konzumira alkohol tj. pivu, ali drogu više uopće ne konzumira. Naime, radi cijeli dan s ocem na građevini. Što se tiče njegove kaznene evidencije u Njemačkoj je bio osuđen zato što je vozio pod utjecajem alkohola što je kod njih kazneni postupak, a kod nas prekršaj. Što se tiče neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari, to je od prijatelja uzeo njegov motor i prijatelj nije znao tko je to napravio pa ga je prijavio, no taj motor je vratio, ali policija je morala zbog toga pokrenuti kazneni postupak.

3. U dokaznom postupku pročitana je cjelokupna dokumentacija i dokazi koji prileže spisu i to: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okrivljenika (list 7 spisa), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 7. rujna 2024. (list 8-9 spisa), Obrazac medicinske dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije za žrtvu TD (list 10 spisa), Prijava Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije od 7. rujna 2024. (list 11 spisa), Fotografije ozljeda žrtve TD (list 19-20 spisa), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po članku 208.a ZKP-a od 7. rujna 2024. sa audio-video snimkom obavljenog ispitivanja (list 22-26 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa audio-video snimkom obavljenog ispitivanja od 8. rujna 2024. (list 62-66 spisa), Mišljenje više stručne savjetnice (list 102-103 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆD na dokaznom ročištu od 4. listopada 2024. (list 106 spisa), Zapisnik o ispitivanju žrtve TD na dokaznom ročištu od 4. listopada 2024. (list 108-109 spisa), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije (list 233-235 spisa).

8. Slijedom svega navedenog, a naročito temeljem iskrenog priznanja okrivljenika kao i svih ostalih naprijed navedenih dokaza, stoga jasno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenih djela činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude

10. Valja istaći da temeljem odredbe čl. 459. st. 6. i 7. ZKP-a proizlazi da ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, tada obrazloženje presude treba sadržavati samo one okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.

11. Dakle, zbog navedenog okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen po zakonu, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije sud je kao olakotno uzeo činjenicu da je priznao počinjenje predmetnih kaznenih djela u cijelosti i iskazao je iskreno žaljenje zbog počinjenja istih. Što sve navedeno je sud cijenio pri donošenju sankcije.

12. Kao otegotno uzeta je okolnost da se radi o kaznenim djelima izrazite društvene opasnosti protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – iz čl. 179.a Kaznenog zakona i kaznenom djelu – tjelesne ozljede – iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona.

13. Dakle, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljenika, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima su djela počinjena, osobne prilike okrivljenika i njegovo priznanje, pa mu je sud, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a, čl. 48. i čl. 49. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem čl. 117. st. 2., čl. 48. i čl. 49. KZ/11 okrivljenom VD utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljeni VD je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je na temelju čl. 56. KZ/11izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine, neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, jer sud smatra da je navedena sankcija primjerena u konkretnom slučaju, te da će u potpunosti djelovati na istoga, i da će se takvom kaznom, tj. uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju, obzirom na stav okrivljenika koji u cijelosti priznaje djela i iskazuje iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenja istih. Osim toga okrivljenik je u ovom postupku proveo u istražnom zatvoru puna 3 mjeseca, s time da se u vrijeme činjenja predmetnih kaznenih djela radilo o mlađem punoljetniku te sud smatra da je navedeni istražni zatvor u dovoljnoj mjeri na njega utjecao da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela. Osim navedenog, od ukidanja istražnog zatvor pa i nadalje, okrivljenik se uredno pridržava svih izrečenih mu mjera opreza temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj Kmp-27/2024 od 5. prosinca 2024., tj. zabrane približavanja oštećenoj TD, zabrana uspostavljanja ili održavanja bilo kakve veze s istom, zabrane uhođenja ili uznemiravanja iste, kao i udaljenje iz doma na adresi [adresa], koje mjere opreza je uredno provodila a i nadalje provodi Policijska postaja Velika Gorica i koji do sada nisu dostavili izvješće da bi navedene mjere opreza ikada bile kršene. Osim toga, okrivljenik sada živi na sasvim drugoj adresi i to u [adresa], gdje isti sada živi s ocem i njegovom ženom, a osim toga u stalnom je radnom odnosu u očevoj firmi "Optimus Bau" gdje radi na raznim građevinskom poslovima i to većinom radi na moru, a osobito na Rabu te je i sam naveo da više nema nikakvih kontakata sa oštećenom tj. svojom majkom i da mu je žao zbog svega što se ovdje dogodilo.

14. Dakle, sud ocjenjuje da će se primijenjenom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha na planu generalne i specijalne prevencije, te da će izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na ostale građene da ubuduće ne čine kaznena djela te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.

15. Sud je kod donošenja odluke primijenio institut ublažavanja kazne iz čl. 48. i 49. Kaznenog zakona jer za predmetna kaznena djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 2. KZ/11 propisane su kazne od 1 do 3 godine zatvora. Međutim, kako je okrivljenik u cijelosti kaznena djela priznao, iskazao žaljenje zbog počinjenja istih, dakle očito je shvatio svu štetnost svog protupravnog ponašanja, koje prvenstveno proizlazi zbog njegove ovisnosti o alkoholu i drogi, a kako to proizlazi iz provedenog psihijatrijsko- psihologijskog nalaza i mišljenja koji će dalje u tekstu biti detaljnije razložen.

16. Dakle, sud nalazi da se ovdje radi o takvoj obiteljskoj i životnoj situaciji gdje se svrha kažnjavanja može najbolje postići izricanjem u izreci navedene kazne tj. uvjetne osude, što je jedino moguće putem primjene instituta ublažavanja kazne, a sve kako bi se u ovoj obitelji postigla najadekvatnija svrha i kako bi se okrivljenik adekvatno i kroz duži period liječio u okviru izrečene sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11,, što je očito njegov osnovni problem, zbog kojeg je i došlo do činjenja predmetnih kaznenih djela, a sve kako to i navodi oštećena kao i vještaci psihijatar i psiholog.

Navedeni institut ublažavanja kazne primijenjen je iz razloga što je okrivljenik sada u stalnom radnom odnosu i živi na sasvim drugoj adresi u [adresa] kod oca i njegove žene. Radi u očevoj firmi koja se bavi građevinarstvom te većinom rade na moru, a osobito na Rabu. Stoga je očito da je otac okrivljenika nakon počinjenja ovih kaznenih djela uključio svog sina tj. okrivljenika u poslove svoje građevinske firme, omogućio mu stalni radni odnos i da živi kod njega te ga očito tako odmaknuo od dosadašnjih negativnih obrazaca ponašanja i konzumiranja droge i alkohola, a sve to ne bi bilo moguće da i okrivljenik sam nije shvatio svu štetnost svojih predmetnih postupaka te se očito od svega odmaknuo i sada živi sasvim drugačiji način života. Što sve treba uzeti u obzir i pružiti priliku okrivljeniku koji je u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela još bio mlađi punoljetnik, dakle sada kada je u svakom pogledu promijenio svoj život i ponašanje na bolje, treba mu pružiti priliku u životu i po stavu ovog suda izreći mu uvjetnu osudu uz primjenu čl. 48. i 49. KZ/11, kako bi sada kada ima takvu životnu priliku raditi i živjeti sa ocem, dakle treba mu pružiti priliku da i nastavi takav život i nikada se više ne dovede u priliku činjenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela. Čime bi sigurno bila zadovoljnija i njegova majka tj. oštećena. Dakle, radi se o složenoj životnoj i obiteljskoj situaciji gdje je okrivljenik u predmetno vrijeme dok je još živio s majkom a nakon očitog razvoda roditelja u tim tadašnjim svojim godinama života, a koji utuženi period započinje upravo na njegov 18 rođendan, dakle u toj mladenačkoj fazi života očito je bio upao u probleme sa drogom i alkoholom pod čijim utjecajem i činio ova kaznena djela, no od izlaska iz istražnog zatvora u ovom postupku očito je potpuno promijenio svoj život na bolje, a sve kako je naprijed i navedeno. Stoga mu sada po stavu ovog suda treba pružiti šansu da nastavi živjeti i raditi na način kako je to i naveo u svome iskazu, a koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, iskren i okolnostan, s time da očito od tog 7. rujna 2024. sve do danas očito nije činio nikakva kaznena djela pa tako niti se približavao oštećenoj jer kako je i navedeno, policija je uredno izvještavala sud da se izrečene mjere opreza prema oštećenoj uredno poštuju od strane okrivljenika.

Nadalje, od predmetnog razdoblja pa nadalje više se ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela. Do sada je uredno poštivao sve izrečene mu a naprijed navedene mjere opreza što i nadalje provjerava Policijska postaja Velika Gorica, koji do sada nikada nisu dostavili izvješće da bi navedene mjere bile kršene, što je osobito važno za oštećenu. Naime, očito je okrivljenik u potpunosti promijenio svoj život i otišao od majke živjeti na sasvim drugu adresu kod oca u [adresa] i očito je sada u očevoj firmi u stalnom radnom odnosu, što je sve skupa uzeto u obzir pri odmjeravanju sankcije. Naime, kod okrivljenika se radi o osobi mlađe životne dobi koji, kako i sam navodi, priznaje predmetna kaznena djela i iskazuje žaljenje zbog počinjenja istih te je očito svjestan situacije u kojoj se našao i u potpunosti je očito promijenio svoj način života, gdje sada svakodnevno radi u očevoj firmi i više nije u nikakvim kontaktima s majkom, tj. oštećenom. Stoga zbog svega navedenog po stavu ovog suda nikako nije svrsishodno izricati zatvorsku kaznu okrivljenom i to zbog svih ovih navedenih razloga.

Sud je temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 7. rujna 2024. do 7. prosinca 2024.,a što proizlazi iz stanja spisa.

Sud je temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenom VD izrekao sigurnosnu mjeru – obveznog liječenja od ovisnosti, u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude, koja obveza izricanja te mjere proizlazi iz u spisu priležećeg kombiniranog nalaza i mišljenja dr. psihijatra Davora Zdunića i psihologinje ŠDZ, iz kojeg zaključno proizlazi da je okrivljenik ovisnik o rekreativnim opojnim drogama s razvijenim štetnim navikama na alkoholna pića te je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnom stupnju. Stoga se predlaže izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti i to i od opojnih droga i od alkoholnih pića, a sve temeljem čl. 69. Kaznenog zakona, koju mjeru treba izreći kroz zakonom najduže dozvoljeni vremenski period, a treba ju usmjeriti u bilo koju terapijsku zajednicu. Inače, okrivljenik je raspravno sposoban pa tako i iz nalaza navedene psihologinje proizlazi da okrivljenik ima problema sa zlouporabom sredstava ovisnosti i to alkohola i psihoaktivnih tvari te ima teškoća s autoritetima i socijalnim konvencijama, odnosno poteškoće u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju te uspostavljanju trajnih bliskih odnosa, a koji nalaz i mišljenje je u cijelosti prihvaćen jer se temelji na pravilima medicinske tj. psihijatrijske i psihologijske znanosti i struke, a na koji stranke nisu imale primjedbi.

19. Sud je temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljenom VD izrekao i sigurnosnu mjeru – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve i to oštećene TD, kojoj se ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara i to u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude. Sve to kako bi se spriječilo mogućnost ponavljanja kaznenih djela takve ili slične vrste i pružila adekvatna zaštita oštećenoj. Naime, svrha je sigurnosne mjere otklanjanje okolnosti koje bi mogle dovesti do ponovnog počinjenja djela. Navedenu sigurnosnu mjeru sud nalazi primjerenu s težinom počinjenih kaznenih djela, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, a uredno se pridržavao i izrečenih mu mjera opreza u ovom postupku, pa je realno za očekivati da će navedena sigurnosna mjera u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika. Stoga sud nalazi u cijelosti svrhovitim i to zbog svih okolnosti ovog slučaja izreći navedenu sigurnosnu mjeru kako bi se adekvatno zaštitila oštećena od bilo kakvog daljnjeg približavanja, uznemiravanja i uhođenja od strane okrivljenog koji ionako već dulje vrijeme, odnosno od izlaska iz istražnog zatvora u ovom postupku tj. od dana 5. prosinca 2024., više ne živi sa oštećenom tj. svojom majkom, već kako je naprijed i navedeno, živi kod oca u [adresa], radi u njegovoj firmi gdje je u stalnom radnom odnosu.

Sud je temeljem čl. 148 u svezi s čl. 145 st. 2 točka 1. i 6. ZKP-a odlučio da je okrivljenik dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to za provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje iznos od 543,06 eura, kao i paušalni iznos od 100,00 eura, dakle sveukupno 643,06 eura, u roku od 8 (osam) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, jer je svojim protupravnim postupanjem uzrokovao vođenje ovog postupka, a iz odredbe čl. 148. stavak 1. proizlazi da kada sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Obzirom što se kod okrivljenika radi o osobi koji je u stalnom radnom odnosu a što proizlazi iz stanja spisa osobito iz njegovog iskaza, stoga mu je sud dao rok od osam mjeseci za plaćanje cjelokupnih naprijed navedenih troškova, kako bi isti bio u mogućnosti u tom roku nadoknaditi sve prouzrokovane naprijed navedene troškove, a takav dulji rok dat mu je i iz razloga da ne bi bila ugrožena njegova materijalna egzistencija.

21. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 17. studenog 2025.

ZAPISNIČAR:

SUDAC ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.