Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-64/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽŠ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 27. kolovoza 2025. broj Kovm-4/2025-14, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 27. kolovoza 2025. broj Kovm-4/2025-14 odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje elektronička poruka NŠ s fotografijama (listovi 142-169 spisa), elektronička poruka NŠ s fotografijama (listovi 170-173 spisa) i elektronička poruka NŠ s fotografijama (listovi 174-176 spisa).
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni HŠ putem braniteljice Rafaele Urlić Drmić, odvjetnice u Puli - Pola, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom "dokaze navedene pod točkama 3., 4. i 5. optužnice izdvojiti iz spisa kao nezakonite".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da su osporeni dokazi nezakoniti te da se na temelju članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. trebaju izdvojiti iz spisa jer se iz predmetnih elektroničkih poruka koje je dostavila žrtva NŠ uopće ne vidi vrijeme kada su nastale, ni tko je uopće pisao poruke, a pored toga ti dokazi nisu pribavljeni ishodovanjem naloga za pretragu elektroničkih medija u vlasništvu žrtve i okrivljenika te ostaje nejasno iz čega je sud izveo zaključak da je te poruke žrtvi dostavio upravo okrivljenik.
5.1. No, pravilno je prvostupanjski sud iznio utvrđenje do kojeg je došao nakon analize dokumentacije u koju je izvršio uvid i pravilno zaključio da je prijedlog za izdvajanje predmetnih dokaza kao nezakonitih dokaza neosnovan. Naime, opravdano sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bila riječ o dokazima koji su pribavljeni suprotno članku 10. stavcima 1. i 2. ZKP/08. pa da se na njima ne bi mogla temeljiti sudska odluka. Naime, za elektroničke poruke sa fotografijama sa lista 142-169, 170-173 te 174-175 spisa riječ je o dokazima koji je žrtva NŠ samoinicijativno dobrovoljno predala državnom odvjetništvu (nakon prethodnog podnošenja kaznene prijave što je rezultiralo donošenjem rješenja o provođenju istrage) i to na način da je elektroničkom poštom dostavila podatke državnom odvjetništvu (kao što je razvidno iz dokumentacije sa lista 142, 170 i 174 spisa). Riječ je o porukama (tekstualnim i slikovnim) i fotografijama koje je sa svog elektroničkog uređaja žrtva pokazala državnom odvjetništvu, a koje je žrtva imala u posjedu. S obzirom na takve okolnosti pribavljanja ovih dokaza, a budući da se radi o dobrovoljnoj predaji predmeta od strane držatelja - vlasnika predmeta, nije bio potreban nalog suca istrage, pa tako ni za pretragu elektroničkih medija kako pogrešno tumači žalitelj, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se suprotno navodima žalitelja ne radi o nezakonitim dokazima.
5.2. Dakle, kako je riječ o porukama i fotografijama koju je žrtva imala u posjedu i dobrovoljno predala državnom odvjetništvu, nema govora da su ti dokazi pribavljeni na nezakoniti način u smislu članka 10. stavaka 1. i 2. ZKP/08. kako pogrešno smatra žalitelj. Ovdje je pak riječ o pravu žrtve koristiti svoj elektronički uređaj, kao i da svoju (a ne okrivljenikovu) prepisku i fotografije može staviti drugima na raspolaganje.
5.3. U odnosu na žalbene navode koji dovode u pitanje vrijeme nastanka predmetnih poruka kao i skriptore, žalitelj zapravo dovodi u sumnju njihovu vjerodostojnost, a ne zakonitost. No, napominje se žalitelju, kod ocjene zakonitosti dokaza propituje se zakonitost postupka pribavljanja dokaza, dakle način na koji je osporeni dokaz pribavljen, dok će ocjena njegova značaja i vjerodostojnosti u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica radi dokazivanja terećenih kaznenih djela, kao i svih drugih dokaza koji će tijekom suđenja biti provedeni, biti predmet rasprave pred sudom u kontradiktornom postupku, ako dođe do potvrđivanja optužnice.
6. Slijedom navedenog, budući da žalbom okrivljenog ŽŠ nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
