Poslovni broj K-70/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ČN, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), optužene optužnicom ODO u Velikoj Gorici broj KO-DO-46/2025, nakon održane rasprave zaključene dana 11. studenog 2025. u prisutnosti Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici i okrivljenice, a koja presuda je objavljena dana 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljena ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri Č  i G  rođene S, rođene **.**.1977. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, administratorica, nezaposlena, rastavljena, bez djece,

k r i v a  j e

što je:

- u vremenskom periodu od 01. prosinca 2024. do 25. veljače 2025. u Ivanić- Gradu, Savska ulica br. 102b, uporno pokušavala uspostaviti neželjeni kontakt sa GN, a sve kako bi stupila u ljubavnu vezu s njime na način da je koristeći aplikaciju "Whatsapp" sa svojeg mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] na pozivni broj mobitela [broj telefona] kojega koristi oštećeni SN, u navedenom razdoblju slala veći broj ljubavnih poruka, a kako oštećeni nije želio nikakav kontakt sa njome, osumnjičenu ČN je „blokirao“ da bi nakon toga osumnjičena stala ostavljati više pisama ljubavnog sadržaja u poštanskom sandučiću stambene zgrade gdje stanuje SN, a dana 24. prosinca 2024. je ostavila kolače ispred ulaznih vrata stana oštećenog te sa [adresa elektroničke pošte] krenula slati mailove raznih sadržaja na mail adresu [adresa elektroničke pošte] iako ju je on stalno upozoravao da to ne radi ili da će ju morati prijaviti policiji, na koje njegova upozorenja se nije obazirala pa je dana 14. veljače 2025. ispred vrata oštećenikovog stana ostavila dva parfema da bi dana 15. veljače 2025. ispred njegovih vrata ostavila kolače, a potom je dana 21. veljače 2025. oko 21,30 sati došla ispred stana oštećenika na 4. katu te mu pozvonila držeći u ruci bocu alkoholnog pića i inzistirala na kontaktu što je oštećeni uporno odbijao i rekao joj da ga ostavi na miru da bi osumnjičena potom otišla i ponovno ostavila pismo u njegovom poštanskom sandučiću, da bi dana 22. veljače 2025. u 14,08 sati ponovno došla pred vrata stana GN opet u ruci držeći bocu alkoholnog pića pa kada je isti po izlasku iz zgrade otišao u TC „Plodine“ za njim je u navedeni kafić došla i osumnjičena i htjela sjesti kod njega za stol, ali se oštećeni u tom trenutku ustao i krenuo iz kafića natrag u smjeru svog stana kako bi izbjegao neželjeni kontakt sa osumnjičenom, a o čemu je SN i obavijestio policiju te je ista od strane policije bila upozorena na ponašanje i mogući kazneni postupak da bi ista, ne obazirući se na upozorenje policije, dana 22. veljače 2025. u 15,09 sati ponovno došla do vrata stana oštećenog kako bi sa istim ostvarila neželjeni kontakt na što je oštećeni SN na kratko otvorio vrata i snimio njezinu prisutnost mobitelom, a potom odmah zatvorio vrata i o istom ponovno obavijestio policiju, a kojim postupanjem je ČN kod oštećenika GN izazvala tjeskobu i strah za njegovu sigurnost i sigurnost njegovog djeteta,

dakle, pratila i uhodila drugu osobu te je s njom uspostavljala neželjeni kontakt i time kod nje izazvala tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem

– opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11.

pa se okrivljena ČN temeljem čl. 140. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

te joj se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena, neće izvršiti ako ista u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenici se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 26. veljače 2025. do 26. ožujka 2025.

Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljenoj ČN

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve i to GN kojem se okrivljena ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara, sve to u trajanju od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 148 stavak 1 u svezi s čl. 145 stavak 2 točka 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) okrivljenica je dužna nadoknaditi troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a sve to u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je, pod naprijed navedenim brojem, optužnicu protiv okrivljene ČN, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11.

2. Okrivljenica je u svom prvom iskazu navela kako stoji sve ovo što joj piše u pouci o pravima te je navela kako je njihov prvi kontakt bio 11. lipnja 2024. kada ju je kontaktirao vezano uz kolače putem Messengera. Kada se ona vratila sa sezone 17. rujna 2024. sjeli su na kavu, a dva dana kasnije joj je poslao poruku da dođe kod njega doma što je i učinila te je tad bilo i intimnog odnosa. Tri tjedna nakon toga ga nije vidjela, ali se znao tu i tamo pojaviti i mahnuti joj. Ona smatra da on nju voli, a voli i ona njega, ali joj je govorio da mu više ne dolazi i da ga ne kontaktira, s time da je nadalje navela da on govori jedno, a misli drugo. Ona je željela biti s njim u vezi te joj je on u poruci i naveo da i on hoće biti s njom u vezi.

2.1. Na raspravi dana 11. studenog 2025. okrivljenica je navela da ostaje kod svog prvog iskaza danog od 27. veljače 2025. gdje je priznala počinjenje predmetnog kaznenog djela. Međutim, navela je da cijeli taj njihov odnos nije bio toliko jednostavan jer je i oštećeni u nekoliko navrata pokušavao doći do nje i s njom komunicirati. Dakle, sve to skupa bilo je dosta složeno između njih dvoje, da bi on na kraju nju prijavio za ovo kazneno djelo. Otkad su joj izrečene mjere opreza i otkad je puštena iz istražnog zatvora, pridržava se svih mjera opreza i nije ga viđala niti imala bilo kakve kontakte sa oštećenim. Oštećenik se osim policiji na nju i njeno ponašanje prema njemu žalio i njenoj majci. Otkad je izašla iz zatvora nemam nikakve kontakte sa oštećenim i ne zna više ništa o njemu. Vidjela je da je u nekoliko navrata s autom i motorom prošao pored mjesta gdje je sjedila sa poznanicom, ali se ona njemu niti tada nije obraćala, niti s njime komunicirala.

2.2. Nadalje je navela da je u djetinjstvu imala zdravstvenih problema vezanih za autizam, ali sada više nema takvih problema. Smatra da je oštećenik pretjerano reagirao time što ju je prijavljivao policiji, a na kraju i sudu jer je njihov odnos bio dosta kompliciran, na način da je i on nju znao zvati i htio imati kontakte s njom. On je vrlo inteligentan čovjek i jako joj se svidio i jedno vrijeme su njihovi odnosi bili dobri, a tek kasnije ju je oštećenik počeo prijavljivati policiji i na kraju je očito podnio i kaznenu prijavu protiv nje u ovom postupku. S time da je navela da je njen broj mobitela bio [broj telefona], a ne kako to stoji u činjeničnom opisu [broj telefona]. Dakle, došlo je do greške u pisanju tog jednog broja.

2.3. Također je navela da sigurno neće ubuduće kontaktirati oštećenog jer je svjesna toga da su joj izrečene mjere opreza zabrane bilo kakvog kontakta s njim. Trenutno je nezaposlena. Naime, ostala je bez posla nakon što je u ovom postupku završila u istražnom zatvoru pa moli da se i to uzme u obzir, a vezano za plaćanje troškova ovog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju i dokaze koji prileže spisu, a to su: prijedlog za progon (list 12), zapisnik o ispitivanju osumnjičenice ČN u policiji (list 14-17), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od žrtve GN – 5 pisama i jedan USB stick (list 18-19), izvješće PP Ivanić Grad (list 20-24), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od ČN – mobitela i SIM kartice (list 25-26), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenice pred državnim odvjetnikom (list 42-46), rješenje kojim se nalažu osumnjičenoj ČN mjere opreza Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KP-DO-57/2025 od 27. veljače 2025. (list 47-50), posebno izvješće PP Ivanić-Grad o kršenju mjera opreza od 28. veljače 2025. (list 56-69), zabilješka o dojavi PP Ivanić Grad od 27. veljače 2025. sa izvješćem (list 57), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve GN (list 88-90), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.

4. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj cjelini sud nalazi dokazanim da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo.

5. Naime, oštećeni SN u svom iskazu naveo je da je negdje krajem 9. mjeseca 2024. godine upoznao ČN te su oni u tri dana dva puta popili piće. Jednom u kafiću i jednom kod njega u stanu na njegovoj adresi te tom prilikom kada je bila kod njega u stanu je vidio da ima nekakve afinitete prema njemu, ali joj je rekao da nikakvi odnosi i veza između njih ne dolaze u obzir. Nakon toga negdje u 11 mjesecu mu je počela slati poruke preko WhatsApp na koje on nije odgovarao te nakon određenog vremena kada je vidio da poruke nemaju veze sa vezom on ju je blokirao na svim društvenim mrežama i aplikacijama za dopisivanje. Nakon toga mu je u njegovom poštanskom sandučiću počela ostavljati rukom pisane poruke na blok papiru koje on nije čitao nego ih je odmah podrapao i bacao u smeće. U vremenskom periodu od 12. mjeseca 2024. pa sve do 2. mjeseca 2025. godine on je u poštanskom sandučiću počeo dobivati pisma u kuverti, ali na kuverti nije bilo marke što znači da ih je sama donosila, ali je on tada počeo razmišljati da njezino ponašanje postaje sve gore i gore te je počeo čuvati ta pisma u slučaju da će ju morati prijaviti policiji. Također mu je u dva navrata pred ulaznim vratima njegova stana na 4. katu i to dok njega nije bilo kod kuće ostavila u dva navrata kolače sa pismom te na Valentinova 14.02. 2025. godine ostavila dva parfema te cedulju i čestitku. Dana 21.02.2025. godine u večernjim satima dok je bio kod kuće ČN mu je došla na vrata sa litrom nekakvog alkohola i on joj je otvorio vrata i rekao joj da mu više ne dolazi i da ga ostavi na miru te je zatvorio vrata. Čuo je da odlazi a dok je izašao na balkon vidio ju je da sjeda u svoj auto i odlazi. Slijedećeg dana 22.02.2025. godine oko 11,00 sati ČN mu na njegov službeni mail šalje poruku da kada mamu odveze kući iz trgovine „Plodine“ da dolazi kod njega u stan sa litrom žestice i da ju ona kući ne nosi. Pošto je trgovina „Plodine“ preko puta njegove zgrade on se odmah spremio i otišao do trgovine jer se nadao da će tamo naći ČN i njezinu majku te da porazgovara sa njezinom majkom da utječe na nju da ga pusti na miru. Tako je i bilo, on je u kafiću trgovine našao ČN i njenu majku te pokušao majci reći i objasniti problematično nasrtljivo ponašanje njezine kćeri ČN, ali nije uspio. Sve to je slušala i ČN, ali se ona na sve to smijala. Onda je otišao u stan i ponovo je na službeni mail dobio poruku od ČN da dok majku odveze kući iz trgovine „Lidl“ da onda dolazi sa pićem do njega u stan. Nakon toga je on, iz straha da bi opet sigurno mogla doći i da mu stalno stvara neugodnosti sa njegovim susjedima, otišao u kafić u „Plodine“ sjeo na terasu odakle je gledao na parkiralište svoje zgrade. Nedugo tj. za oko 10-tak minuta je vidio ČN sa svojim autom kako skreće na parkiralište njegove zgrade i parkirala se. Izašla je iz auta, ugledao ju je kako ulazi u njegov ulaz te je očekivao da kada vidi da ga nema u stanu da će sjesti u auto i otići. Obzirom da je prošlo 15-tak minuta od njezinog ulaska u zgradu odlučio je da ode provjeriti što se dešava i zašto je nema van iz zgrade. Ušao je u lift, stisnuo tipkalo za 4. kat, uključio kameru na mobitelu i kada su se vrata lifta otvorila ugledao je ČN kako naslonjena stoji na njegova ulazna vrata stanu te joj je prišao i uzeo njezinu torbu i vrećicu sa alkoholom jer joj je to htio iznesti van i da ona isto krene za njim da ju izvuče iz zgrade. Ona je krenula za njim na udaljenosti oko 20- tak metara iza njega te je on krenuo natrag prema kafiću u trgovini „Plodine“. Usput je bocu pića bacio u kontejner te je ušao u kafić i pozvao policiju. ČN je ušla u kafić za njim i uporno nasrtljivo mu je prilazila i da sjednu zajedno za stol što on jednostavno nije htio i stalno joj je govorio da se makne od njega i da ga pusti na miru. Za nekih 10- tak minuta je ispred trgovine došla policija i on je izašao van i prišao njihovom autu i rekao im da ih je on zvao i objasnio im da ima problem sa ČN. ČN je izašla na terasu kafića te joj je prišla policajka koja ju je upozorila na ponašanje i da ga ostavi na miru dok su njemu rekli da ukoliko se nastavi daljnje uznemiravanje da dođe u policijsku postaju i podnese prijavu protiv ČN. Tada je on otišao natrag u svoj stan, ali nije prošlo niti pola sata kada je ČN ponovo došla pred njegova vrata i pozvonila te je on opet sa uključenom kamerom mobitela otvorio vrata i snimio ČN kako stoji pred njegovim vratima i tada joj je rekao da će otići na policiju i podnesti prijavu protiv nje što je i učinio. U policijskoj postaji je bio od 15,30 do 19,00 sati i kod policajke koja je bila na prvoj njegovoj prijavi podnesao kaznenu prijavu protiv ČN zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja. Bez obzira što je podnesao prijavu protiv nje ČN ga je i dalje nastavila uznemiravati i slala mu poruke putem službenog mail-a o čemu je on uredno obavještavao policiju i slao im te mailove. Dana 27.02.2025. godine oko 10,00 sati ga je nazvao na njegov mobitel policijski službenik koji mu je rekao da je ČN odvedena na Državno odvjetništvo te da je nakon ispitivanja puštena na slobodu uz izrečene mjere opreza. Mislio je da će se ona tada malo opustiti i da će ga pustiti na miru, ali istoga dana kada je puštena oko 18,00 sati, znači 8 sati nakon što je puštena na slobodu, ČN mu je pozvonila na njegov portafon. Kako portafon u njihovoj zgradi ima i kameru vidio je tko mu zvoni i to je bila ČN. On joj nije otvorio dolje ulazna vrata nego ju je sa mobitelom pokušao snimiti na portafonu, ali se kamera ugasila zbog čega je otišao na balkon njegova stana i snimio ČN kako sa vrećicom u ruci odlazi parkiralištem prema svome autu te se u jednom trenutku okrenula, pogledala prema njemu na balkon i podigla ruku u kojoj je držala vrećicu. On je odmah nazvao i obavijestio policiju da mu je ČN bila ispred zgrade i uznemiravala ga i pokušala uspostaviti kontakt s njim. Policija je došla i od njega su uzeli izjavu i rekli mu da će ju potražiti o čemu će ga netko od policije već obavijestiti što je učinjeno. Tako je ponovo od policijskog službenika obaviješten da je ČN sprovedena u istražni zatvor zbog kršenja mjera opreza. Na kraju svega toga izjavljuje da ga je strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njegova djeteta koji zna nekada na kratko ostati sam u stanu i moli da se ČN po izlasku iz istražnog zatvora ponovo izreknu mjere opreza.

6. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski br. [serijski broj] od dana 23. veljače 2025. proizlazi da je dana 23. veljače 2025. od strane policijskih službenika PP Ivanić-Grad izvršeno privremeno oduzimanje predmeta koje je policijskim službenicima predao oštećeni SN i to: 5 pisama u 5 kuverti i jedan USB stick sa natpisom „Zg-projekt“, na kojemu se nalazi snimka njegovih ulaznih vrata stana ispred kojih stoji ČN.

7. Iz izvješća policijskih službenika PP Ivanić-Grad od dana 26. veljače 2025. vidljiv je ispis dvije poruke poslane oštećeniku od osumnjičene putem maila.

8. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od dana 26. veljače 2025. vidljivo je da je dana 26. veljače 2025. u prostorijama PP Ivanić-Grad od ČN izvršeno privremeno oduzimanje mobitela marke „Huawei P smart2019“, IMEI1 broja: 862094047911227 i IMEI2 broja: 862094047951231 sa umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice]. Dakle, ipak se radi o tom broju, a ne onom koji okrivljenica spominje u svome iskazu.

9. Temeljem rezultata provedenog postupka sud nalazi dokazanim da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11.

10. Naime, okrivljenica je priznala počinjenje predmetnog kaznenog djela i to i u svom prvom i u drugom iskazu. Jedino je imala potrebu objasniti detaljnije odnose između nje i oštećenog, a sve kako je naprijed navedeno u njenim iskazima. Okrivljenica je prije davanja svog iskaza na raspravi dana 11. studenog 2025. navela (list 155 spisa) da se u ovom trenutku ne želi izjasniti o krivnji da bi nakon toga dajući svoj iskaz (list 156 spisa) navela kako priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, ali samo želi objasniti kako odnos između nje i oštećenog nije bio tako jednostavan jer da je i on u nekoliko navrata pokušavao doći do nje i s njom komunicirati. Stoga je nespornim utvrđeno da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo upravo na način kako joj se to optužnicom stavlja na teret, a što proizlazi kako iz iskaza oštećenog, tako i iz iskaza okrivljene.

11. U pogledu predmetnog kaznenog djela radi se o suglasnim iskazima pa ih kao takve i ovaj sud prihvaća. Dakle, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećenog koji je detaljno, okolnosno, uvjerljivo i vjerno iskazivao o predmetnim događanjima, a što je zapravo u svome iskazu okrivljena i priznala. Dakle, kada se povežu u jednu cjelinu iskazi okrivljene i oštećenog sa oduzetim pismima i snimkom ulaznih vrata oštećenog te ispisom poruka optužene, tada sud nalazi da je nespornim utvrđeno da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo upravo na način kako joj se to stavlja na teret.

12. Naime, kazneno djelo nametljivog ponašanja opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona čini onaj tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod te druge osobe izazove tjeskobu ili strah za njegovu sigurnost ili sigurnost bliskih osoba. Da je kod oštećenog nastupilo subjektivno stanje tjeskobe i straha za njegovu sigurnost, proizlazi upravo iz iskaza oštećenog gdje on jasno, vjerno i okolnosno navodi da je zbog cjelokupnog takvog ponašanja optužene koje je detaljno opisao u svome iskazu osjeća strah za vlastitu sigurnost i sigurnost svoga djeteta koje zna dolaziti k njemu.

13. Obzirom na naprijed navedeni uvjerljiv i okolnostan iskaz oštećenog, to sud nalazi u potpunosti utvrđenim da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo upravo na način kako joj se to stavlja na teret. S time da ona u svom iskazu priznaje počinjenje ovog kaznenog djela. Jedino navodi da se ne želi izjasniti o krivnji te razjašnjava odnos između nje i oštećenog.

14. Iz svega proizlazi da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela i zbog svega navedenog sud smatra dokazanim da je okrivljena - u vremenskom periodu od 01. prosinca 2024. do 25. veljače 2025. u Ivanić- Gradu, Savska ulica br. 102b, uporno pokušavala uspostaviti neželjeni kontakt sa GN, a sve kako bi stupila u ljubavnu vezu s njime na način da je koristeći aplikaciju "WhatsApp" sa svojeg mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] na pozivni broj mobitela [broj telefona] kojega koristi oštećeni SN, u navedenom razdoblju slala veći broj ljubavnih poruka, a kako oštećeni nije želio nikakav kontakt sa njome, osumnjičenu ČN je „blokirao“ da bi nakon toga osumnjičena stala ostavljati više pisama ljubavnog sadržaja u poštanskom sandučiću stambene zgrade gdje stanuje SN, a dana 24. prosinca 2024. je ostavila kolače ispred ulaznih vrata stana oštećenog te sa [adresa elektroničke pošte] krenula slati mailove raznih sadržaja na mail adresu [adresa elektroničke pošte] iako ju je on stalno upozoravao da to ne radi ili da će ju morati prijaviti policiji, na koje njegova upozorenja se nije obazirala pa je dana 14. veljače 2025. ispred vrata oštećenikovog stana ostavila dva parfema da bi dana 15. veljače 2025. ispred njegovih vrata ostavila kolače, a potom je dana 21. veljače 2025. oko 21,30 sati došla ispred stana oštećenika na 4. katu te mu pozvonila držeći u ruci bocu alkoholnog pića i inzistirala na kontaktu što je oštećeni uporno odbijao i rekao joj da ga ostavi na miru da bi osumnjičena potom otišla i ponovno ostavila pismo u njegovom poštanskom sandučiću, da bi dana 22. veljače 2025. u 14,08 sati ponovno došla pred vrata stana GN opet u ruci držeći bocu alkoholnog pića pa kada je isti po izlasku iz zgrade otišao u TC „Plodine“ za njim je u navedeni kafić došla i osumnjičena i htjela sjesti kod njega za stol, ali se oštećeni u tom trenutku ustao i krenuo iz kafića natrag u smjeru svog stana kako bi izbjegao neželjeni kontakt sa osumnjičenom, a o čemu je SN i obavijestio policiju te je ista od strane policije bila upozorena na ponašanje i mogući kazneni postupak da bi ista, ne obazirući se na upozorenje policije, dana 22. veljače 2025. u 15,09 sati ponovno došla do vrata stana oštećenog kako bi sa istim ostvarila neželjeni kontakt na što je oštećeni SN na kratko otvorio vrata i snimio njezinu prisutnost mobitelom, a potom odmah zatvorio vrata i o istom ponovno obavijestio policiju, a kojim postupanjem je ČN kod oštećenika GN izazvala tjeskobu i strah za njegovu sigurnost i sigurnost njegovog djeteta, dakle, pratila i uhodila drugu osobu te je s njim uspostavljala neželjeni kontakt i time kod njega izazvala tjeskobu i strah za njegovu sigurnost, čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11., koje riječi su kod oštećenog GN izazvale strah za vlastitu sigurnost i sigurnost njegovog djeteta koje ponekad kod njega zna ostati u stanu. Stoga je i zamolio da se okrivljenoj po izlasku iz zatvora ponovno izreknu mjere opreza. Naime, nakon prvog ispitivanja okrivljene ista je puštena na slobodu uz izricanje mjera opreza prema oštećenom, ali ona je istog dana kada je puštena pozvonila njemu na vrata te ju je vidio putem kamera i nije joj otvarao vrata nego ju je mobitelom pokušao snimiti na portafonu, ali se kamera ugasila pa je otišao na balkon svoga stana i snimio okrivljenu kako sa vrećicom u ruci odlazi prema parkiralištu, tj. prema svome autu a prije je još jednom pogledala prema njemu na balkon i podigla ruku u kojoj je držala vrećicu, zbog čega je on odmah o tome obavijestio policiju jer je primijetio da je optužena bila uznemirena i da je ponovno pokušala s njim stupiti u kontakt, a nakon čega je okrivljena sprovedena u istražni zatvor, što sve govori u prilog postojanja nametljivog ponašanja, odnosno opravdanog straha oštećenog za njegovu sigurnost i sigurnost njemu bliske osobe tj. njegovog djeteta koje zna biti s njime ili ponekad sam u njegovom stanu.

15. Dakle, obzirom na navedeno, odnosno utvrđenu krivnju okrivljene, to sud nalazi da je okrivljena bila svjesna svog ponašanja, što sve skupa predstavlja obilježje kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11. Dakle, iz navedenog u cijelosti prihvaćenog iskaza oštećenog proizlazi da je okrivljenica u cijelosti bila svjesna protupravnosti ovakvog svog ponašanja, osobito s obzirom na svoju životnu dob, naobrazbu i socijalnu strukturu, te je predmetnim nametljivim ponašanjem zaista uspjela izazvati osjećaj straha za sigurnost oštećenog i njegovog djeteta. Dakle, djelo je htjela kao takvo i kao svoje, pa je u odnosu na zabranjenu posljedicu postupala s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera i upravo na taj način na temelju svega naprijed navedenog u ponašanju okrivljene stečena su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11, sve na način kako se to okrivljenoj stavlja na teret, čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem.

– opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11.

16. Razmišljajući o vrsti i visini kaznene sankcije koja se ima primijeniti na okrivljenu, ovaj sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na njenu vrstu i visinu pa tako kao olakotna uzeta je okolnost njene dosadašnje kaznene neosuđivanosti, a i priznanja djela, dok je kao otegotno uzeto u obzir da se radi o kaznenom djelu izrazite društvene opasnosti protiv osobne slobode nametljivim ponašanjem, gdje je okrivljenica pokazala izrazitu upornost i neprimjereno ponašanje prema oštećenom, gdje je ona oštećenom slala velik broj ljubavnih poruka iako on s njom nije htio imati nikakve kontakte pa ju je čak i blokirao te mu je tada slala više pisama ljubavnog sadržaja u poštanski sandučić gdje on živi, a isto tako i preko mailova mu je slala razne poruke te iako ju je on stalno upozoravao da to ne radi na što se ona nije obazirala pa je počela ispred vrata oštećenog ostavljati stvari odnosno poklone tj. dva parfema, kolače, alkoholno piće te je inzistirala na kontaktima sa oštećenim što je on odbijao pa mu je ponovno ostavila pismo u sandučić i ponovno se pojavila pred njegovim vratima sa bocom alkoholnog pića te je u jednom navratu htjela sjesti kod njega za stol kada se on ustao i izašao iz tog kafića i obavijestio policiju od strane kojih je ista bila upozorena na mogućnost vođenja kaznenog postupka, no usprkos tome je ponovno došla na vrata oštećenom koji je ponovno morao obavijestiti policiju o nametljivom ponašanju okrivljene. Očito se oštećenik zbog takvog nametljivog ponašanja obraćao i majci okrivljene, a kako to ona i sama navodi u svome iskazu te iako su joj bile određene mjere opreza, ona se opet počela obraćati oštećenom svojim naprijed navedenim nametljivim ponašanjem i ponovno je došla pred njegov stan, tako da je na kraju završila u istražnom zatvoru, što sve u svom zbiru ukazuje na zaista neprihvatljivo ponašanje, odnosno izrazito nametljivo ponašanje koje je očito kod oštećenog a kako on to i sam navodi u svom iskazu, izazvalo osjećaj straha kako za njegovu sigurnost tako i za sigurnost njegovog djeteta koje s njim zna biti u stanu. Očito su se odnosi između okrivljene i oštećenog u tolikoj mjeri poremetili da je isti na kraju zbog cjelokupnog predmetnog ponašanja okrivljene prema njemu bio prisiljen prijavljivati policiji okrivljenicu zbog svog osjećaja straha za sigurnost sebe i svog djeteta.

17. Obzirom na navedeno cijeneći pri tome propisanu kaznu za ovo kazneno djelo sud je temeljem čl. 140. st.12. KZ/11 osudio okrivljenu ČN na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te joj je na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se navedena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko ista u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud nalazi da će se ovako izrečenom sankcijom na dovoljan način utjecati na okrivljenicu, osobito u ovakvoj specifičnoj situaciji nametljivog ponašanja i da će se na taj način ostvariti svrha kažnjavanja na planu generalne i specijalne prevencije, te da je izrečena kazna po svemu primjerena osobi okrivljenice, težini djela i njegovim posljedicama, a koju kaznu je predložilo i državno odvjetništvo u optužnici.

18. Sud je temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenoj u izrečenu kaznu uračunao vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 26. veljače 2025. do 26. ožujka 2025., a kako to proizlazi iz stanja spisa.

19. Također, sud je temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljenoj ČN izrekao sigurnosnu mjeru – zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve i to GN kojem se okrivljena ne smije približavati na razdaljinu manju od 100 metara, sve to u trajanju od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti ove presude. Obzirom što zbog svih okolnosti predmetnog slučaja postoji opravdana bojazan da bi okrivljenica prema oštećeniku mogla ponoviti kazneno djelo, što se po mišljenju suda može prevenirati izricanjem upravo navedene sigurnosne mjere. Osobito kada se uzme u obzir da se predmetno nametljivo ponašanje odvijalo u niz navrata i na različite načine i da je oštećenik u svome iskazu naveo da ga je zaista strah za vlastitu sigurnost i sigurnost svoga djeteta jer niti na početku postupka izrečene mjere opreza nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenicu, već je usprkos izrečenih mjera opreza ponovno počela dolaziti na adresu oštećenog iako je i od policije bila upozorena da to ne čini te iako je bila upozorena na posljedica kršenja mjera opreza, no ista je mjere opreza koje su joj bile izrečene prema oštećenom bila prekršila, zbog čega joj je bio određen istražni zatvor. Tako je oštećenik zamolio zbog svih okolnosti ovog slučaja da se okrivljenoj i nakon njenog izlaska iz zatvora ponovno izreknu mjere opreza zbog straha koju osjeća za vlastitu sigurnost i sigurnost svoga djeteta, a kako to i proizlazi iz njegovog iskaza. Stoga i ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju neophodno, a zbog svih okolnosti ovog slučaja i potpune zaštite oštećenog, izreći naprijed navedenu sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11 kako bi se oštećenik u potpunosti zaštitio od svakog daljnjeg uznemiravanja od strane okrivljenice, pa mu je stoga po stavu suda neophodno izreći sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećenog tj. GN. Uz napomenu da je okrivljena u svome iskazu i navela da sigurno ubuduće više neće kontaktirati oštećenog jer je svjesna svih posljedica izrečenih mjera opreza zabrane bilo kakvog kontakta s njim.

20. Sud je temeljem čl. 148 stavak 1 u svezi s čl. 145 stavak 2 točka 6 ZKP/08. odlučio da je okrivljenica dužna nadoknaditi troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a sve to u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude, obzirom što je svojim postupanjem uzrokovala vođenje ovog kaznenog postupka, a iz odredbe čl. 148. st. 1. ZKP-a proizlazi da kad sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Iako je okrivljenica trenutno nezaposlena, a kako to ona navodi u svome iskazu, no radi se kod nje o osobi koja je završila srednju školu i ima zvanje administratorice. Dakle, očito je radno sposobna pa stoga sud nalazi da navedeni minimalni iznos od 100,00 eura nije toliko visok da bi plaćanjem takvih troškova mogla biti ugrožena njezina materijalna egzistencija, a uzimajući u obzir trenutnu nezaposlenost, troškovi su odmjereni u minimalnom iznosu i sa dužim rokom od 4 mjeseca od pravomoćnosti ove presude kako bi okrivljenica bez dodatnih poteškoća mogla nadoknaditi navedene troškove, a uzimajući pritom u obzir da na tržištu rada pa tako i na Zavodu za zapošljavanje postoji velika potreba za radnom snagom i to za razna zanimanja, stoga je Republika Hrvatska dozvolila i zapošljavanje strane radne snage u velikom broju, pa sud nalazi da i okrivljenica može naći posao u raznim područjima rada i platiti predmetne troškove.

21. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 14. studenog 2025.

ZAPISNIČAR

SUDAC

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.