Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-431/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o., OIB 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, protiv ovršenika NO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1287/2024-6 od 23. srpnja 2024., dana 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1287/2024-6 od 23. srpnja 2024., izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ)

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1287/2024-6 od 23. srpnja 2024. određena je predložena ovrha na nekretnini ovršenika na temelju prijedloga za ovrhu od 5. lipnja 2024. (toč. I. izreke), te je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 223,36 EUR (toč. II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je podnio ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbaci uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode oršenika i predlaže njegovu žalbu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu i nastaviti ovršni postupak.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede ovršnog postupka.

6. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave - Ugovora o namjenskom kreditu br. 3226791416 sklopljenog dana 29. ožujka 2012., ovjerenog 23. travnja 2012. od strane javnog bilježnika Vesne Pučar, pod brojem OU-6784/12 koji je postao ovršan dana 22. studenog 2017., a koji u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine,“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20 – dalje: OZ) predstavlja ovršnu ispravu. Neosnovani su stoga žalbeni navodi ovršenika da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršenosti u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 32. st. 1. i 2. OZ uz prijedlog za ovrhu dostavio Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao cedenta i DDM Invest III AG iz Švicarske kao cesionara, od 28.9.2019. i Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljen između DDM Invest III AG iz Švicarske kao cedenta i Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba kao cesionara od 28.10.2019. kojim je na ovrhovoditelja prenesena tražbina prema ovršeniku.

8. Žalbeni navodi ovršenika da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega (ovršenika), jer je 5.8.2024. pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave - Ugovora o kreditu sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, o kojima u smislu čl. 52. st. 3. OZ odlučuje parnični sud.

9. Naime, sud je u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane važećim Ovršnim zakonom, a kojima nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora, niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjenicama i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nepoštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C- 421/14, zbog čega unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu, kao niti opseg tražbine (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.). Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi žalitelja ne uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ i da se žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.

10. U odnosu na prigovor prava na dom iz čl. 75. st. 1. OZ koji ovršenik ističe u žalbi navodeći da nekretnina na kojoj je rješenjem o ovrsi određena ovrha predstavlja jedini dom njega i njegove obitelji, valja navesti da taj prigovor nije osnovan, jer iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom i založnim dužnikom – Ugovora o kreditu stekao založno pravo na njegovoj nekretnini, radi osiguranja svoje tražbine iz pravnog posla.

11. Naime, u situaciji kada je ovršenik kao korisnik kredita dobrovoljno dao svoju nekretninu kao instrument osiguranja kredita i izričito na to pristao, ne može se sukladno odredbi čl. 77. OZ više pozivati na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ. Tako je shvaćanje u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 293072019 od 14. studenog 2019., zatim odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu OO protiv Republike Hrvatske povodom Zahtjeva br. 2545714 (na koju se poziva i prvostupanjski sud), te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-476/2021-3 od 16. studenog 2022.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će odlučiti o prijedlogu ovršenika iz podneska od 5.9.2024. za odgodom ovrhe o kojemu nije odlučeno.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić