Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5510/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ĐM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Sandi Mršić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika EM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mandi Banović, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4213/2017-103 od 3. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4213/2017-103 od 3. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o troškovima postupka žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev I. i II tužitelja za isplatom svakome iznosa od po 10.425,76 EUR na ime 1/3 ukupne zakupnine za korištenje poslovnog prostora u prizemlju stambene zgrade u [adresa] sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to specificirano u ovoj točki izreke, odbijen je zahtjev I. i II. tužitelja za isplatom svakome iznosa od po 15.865,76 EUR na ime 1/3 ukupne najamnine za korištenje stana na prvom katu iste stambene zgrade, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to specificirano u ovoj točki izreke te zahtjev I. i II. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka II. izreke).

2. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv navedene presude pobijajući navedenu presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08. , 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Zbog u žalbi opisnih manjkavosti kako u postupanju prvostupanjskog suda tako i u odnosu na sadržaj obrazloženja pobijane odluke kojoj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, te se ista uopće ne može ispitati, predlažu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, s prijedlogom da se nova rasprava održi ispred drugog suca pojedinca. Potražuju troškove žalbenog postupka.

3. Žalba I. i II. tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev I. i II tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade za upotrebu njihove stvari, suvlasničkog dijela dvoetažnog stambeno-gospodarskog objekta u [adresa], za razdoblje od rujna 2005. do prosinca 2016.

5. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina suvlasništvo I. i II. tužitelja te tuženika svakog u 1/3 dijela. Sporno je imaju li tužitelji pravo osnovano od tuženika potraživati naknadu za upotrebu njihovog suvlasničkog dijela predmetne stambene zgrade, koja se u naravi sastoji od prizemlja i jednog kata.

6.1. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je kod istog suda vođen postupak pod poslovnim brojem IP-2344/06, po tužbi ovdje tuženika protiv VM i IM - roditelja parničnih stranaka, radi ispražnjenja i utvrđenja, u kojem postupku je odbijen zahtjev ovdje tuženika da ga se utvrdi isključivim vlasnikom stana položenog na prvom katu i ½ dijela cjeline prizemlja zgrade, koja nekretnina je predmetom i ovog parničnog postupka;

- da je kod istog suda po tužbi ovdje tužitelja protiv istog tuženika vođen postupak pod brojem PI-6710/09 radi diobe suvlasničke zajednice, koji postupak je okončan presudom i rješenjem na način da bi djelomično bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina u suvlasništvu parničnih stranaka civilnom diobom sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka, dok je odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tuženika da bi stekao vlasništvo za cijelo na posebnom dijelu zgrade koji bi se odnosio na dio prizemlja i cijeli prvi kat i potkrovlje predmetne nekretnine, uz prihvaćanje prijedloga tužitelja za izdavanjem privremene mjere, kojom je naloženo tuženiku da omogući tužiteljima do pravomoćnog okončanja postupka nesmetan suposjed i sukorištenje radionice u prizemnom dijelu objekta označenog sa čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], sve uz predaju ključeva ulaznih vrata nedovršenog prostora,

- da iz stručnog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Darka Smodlake od 07. 11. 2018. u bitnom proizlazi da se na prostoru u prizemlju ne može obavljati registrirana poslovna djelatnost obzirom da taj prostor ne zadovoljava minimalno-tehničke uvjete neophodne za izdavanje odobrenja za rad bilo koje djelatnosti jer predmetni poslovni prostor nije legalan, nije priložena uporabna, građevinska i lokacijska dozvola sukladno čl. 75. Zakona o građenju, ne posjeduje zasebni vodovodni i elektro priključak sa pratećim atestima i ne zadovoljava minimalne sanitarne uvjete, a da se može koristiti kao višenamjenski gospodarski prostor, te da isti ima potencijal za prenamjenu, iznajmljivanje i korištenje u poslovne svrhe nakon provedbe legalizacije,

- da iz usmenog obrazlaganja istog sudskog vještaka proizlazi u cijelosti ostaje pri svim iznesenim navodima iz pisanog nalaza i mišljenja, da se glede prizemlja objekta radi o višenamjenskom prostoru koji se može koristiti za različite namjene i to kao gospodarski prostor u svrhu garažiranja vozila, poljoprivrednih strojeva, ostava – konoba i dr., odnosno može se koristiti kao radionica ili nekakav hobi salon sve uz pretpostavku da za korištenje takvog prostora nije potrebna dozvola za rad nadležnog upravnog tijela. Obzirom na položenost i pristup i vanjske otvore isti prostor je moguće koristiti i u druge poslovne svrhe, primjerice kao stambeni prostor, poslovni prostor tipa radionica, skladišni prostor i dr. samo pod uvjetom da se za korištenje takvog prostora budu ispunjeni minimalno tehnički uvjeti za koji se traže za takvu namjenu, kako je to u elaboratu naveo, što ukazuje da namjena prostora ne ovisi samo o njegovom nazivu nego i o minimalno tehničkim uvjetima koji se trebaju ispunjavati da bi se takav prostor za takvu namjenu mogao koristiti,

- da je po prijavi tužitelja iz 2009. Državni inspektorat obavijestio tužitelje da je izvršen izravan inspekcijski nadzor 9.9.2009. te da je tom prilikom u prostoru zatečena NM vlasnica obrta, koja je priložila obrtnicu od 16.11.2000., a koji je obrt registriran za obavljanje djelatnosti kako je to već navedeno, te je inspektor utvrdio da se u prostoru obavlja proizvodnja bižuterije, nakita, slijedom čega je inspektor zaključio kako imenovana legalno obavlja gore navedenu djelatnost putem izdane obrtnice, te da nije nadležan za rješavanje imovinsko pravnih odnosa između stranaka.

- da je tuženik u veljači 2015. ishodio pravomoćno Rješenja o izvedenom stanju, kojim se ozakonjuje predmetna stambena zgrada,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su od izgradnje objekta pa nadalje u posjedu prizemnog prostora predmetnog objekta na način da raspolažu ključevima i u isti odlaže neke svoje stvari, s da u posjedu prostora na prvom katu nisu od 1998. kada su isti prostor prestali koristiti roditelji ovdje stranaka,

- da tuženik ne spori da je ogradio dio poslovnog prostora u prizemlju 2008. ili 2009. godine, za koje radove nije tražio dopuštenje tužitelja, tim više što se tome tužitelji nisu protivili, a tvrdi da preostali dio prostora koriste tužitelji kako god to oni žele, i u njemu se nalaze njihove stvari. Tvrdi da je prostor u potpunosti ispražnjen u svibnju 2017.

6.2. Slijedom navedenih utvrđenja sud u cijelosti odbija zahtjev tužitelja u bitnom jer iz stranačkih iskaza tužitelja proizlazi da imaju ključeve poslovnog prostora, da se istim koriste spram svojih objektivnih mogućnosti, odnosno u vremenu kada borave u [adresa], da su u istome odložili svoje stvari i da nikada tuženik u odnosu na navedeno nije iskazivao bilo kakvo ovo protivljenje ili priječenje, da nije ni logično, a ni životno da tužitelji koji su braća tuženika traže isplatu kako je to petitom tužbenog zahtjeva i navedeno, a da pri tome zanemaruju okolnost da bi tuženik ulagao, održavao i legalizirao predmetni objekt i da pri tome nije spram tužitelja postavljao zahtjeve.

6.3. Nadalje sud ističe da je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom, sve sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka, a da tužitelji nisu tijekom trajanja ovog postupka sudu prezentirali da bi poštivali pravomoćnu odluku i pristupili civilnoj diobi, a da su u suposjedu prostora u prizemlju proizlazi i iz činjenice da nisu zahtijevali provedbu privremene mjere. Nadalje ukazuje da je tuženik iskazivao volju i trud da se predmetni spor riješi na obostrano zadovoljenje i u tom pravcu uputio tužiteljima prijedlog za mirno rješenje spora isplatom iznosa od 145.000,00 EUR te zatim da je u cilju mirnog rješenja spora spreman tužiteljima isplatiti dvije trećine iznosa od 250.000,00 EUR kojeg je upravo I. tužitelj označio kao vrijednost predmetne nekretnine. Sud dalje u obrazloženju odluke iznosi navode glede zaštite vlasništva i posjeda nekretnine, koja su prava vlasnika nekretnine u postupku pred sudom u ostvarenju svojeg prava na zaštitu, odnosno predaju posjeda te zaključuje da navedeno za ovu pravnu stvar nije primjenjivo jer da tužitelji nisu ometani u korištenju svog dijela vlasništva pa u tom smislu tužbeno traženje radi nepaćanja nije prihvatljivo.

7. Osnovano tužitelji u žalbi ističu da je u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. To stoga što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni odnosno jer o odlučnim činjenicama sud prvog stupnja nije dao valjane razloge, a u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva pod točkom III. i IV. glede potraživanja tužitelja za korištenje njihovog suvlasničkog dijela u odnosu na stan koji se nalazi na prvom katu predmetnog objekta presuda nema nikakvih razloga i u odnosu na taj stan svoju odluku sud prvog stupnja uopće nije obrazložio, na što osnovano ukazuju tužitelji u žalbi. Nadalje sud prvog stupnja nigdje ne navodi koju odredbu materijalnog prava je primijenio niti je isto razvidno iz obrazloženja odluke, pri čemu posebice nije jasno obrazloženje suda u pogledu razvrgnuća suvlasničke zajednice i tužbi za zaštitu prava vlasništva u odnosu na predmet prijepora.

8. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

9. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

10. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev suvlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđi suvlasnički dio stvari, za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao, osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno je raspraviti primjenom odredbe čl. 164. st. 1., odnosno čl. 165. st. 1. ZV-a, na što osnovano ukazuju tužitelji u žalbi.

11. Sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

12. Prema odredbi čl. 165. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (st 1.). Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju ne primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (st 6.).

13. Obzirom na sadržaj citirane odredbe čl. 165. ZV-a ukazuje se odlučnim pitanje kvalitete posjeda, te s time u vezi jesu li tužitelji postavili zahtjev za suposjed nekretnine i brani li tuženik tužiteljima stupanje u posjed nekretnine (tako i VSRH u odlukama Rev-3288/14 od 21. studenog 2018., Rev-1981/2017 od 15. svibnja 2019, Rev-1089/2022 od 6. lipnja 2023.).

14. Nadalje ovdje je nastavno bitno ukazati da prema pravnom shvaćanju s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

15. Dakle nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

16. U pobijanoj odluci zbog pogrešnog pravnog pristupa izostalo je utvrđenje o ovdje bitnim činjenicama, jesu li tužitelji za cijelo ovdje utuženo razdoblje od rujna 2005. zahtijevali predaju predmetnog prostora u suposjed, (zahtjev za suposjed su postavili predmetnom tužbom iz 2008.), brani li tuženik tužiteljima stupanje u suposjed predmetne nekretnine, i s time u vezi je li i kada tuženik postao nepošten posjednik tužiteljevih suvlasničkih dijelova nekretnine, kako u pogledu prostora u prizemlju tako i stambenog prostora na prvom katu u odnosu na koji stambeni prostor pobijana presuda nema nikakvih razloga pa je činjenično stanje u tom pogledu ostalo nepotpuno utvrđeno. Nadalje bitno je i okvalificirati o kakvom se prostoru u prizemlju objekta radi (poslovnom ili višenamjensko gospodarskom, kako ga ocjenjuje vještak D. Smodlaka), što u situaciji eventualnog utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja može biti od utjecaja na visinu zahtijevane naknade.

17. S obzirom na sve navedeno valjalo je prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, koje će se temeljem odredbe čl. 371. ZPP-a provesti pred drugim sucem pojedincem.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem, raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane, utvrditi jesu li i kada tužitelji zahtijevali od tuženika puštanje u suposjed predmetnog objekta, je li tuženik onemogućio tužitelje u vršenju njihovih prava na suposjed (glede pojedinih etaža objekta) te je li posljedično navedenom tuženik u utuženom periodu pošteni ili nepošteni posjednik (pojedinih etaža objekta) i o tim svojim utvrđenjima dati jasne i valjane razloge, a kako bi se prvostupanjska odluka mogla ispitati.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Ivica Veselić