Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5315/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu , protiv tuženika OTP banka d.d.d, sa sjedištem u [adresa], OIB:52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1420/2023 od 30. rujna 2024., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-1420/2023 od 1. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1420/2023 od 30. rujna 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-1420/2023 od 1. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i HVB SPLITSKE BANKE d.d., prednika ovdje tuženika dana 20. ožujka 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. i II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule vezane za tečaj CHF u iznosu od 2.349,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.935,06 EUR (točka IV. izreke).

2. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom III. žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da drugostupanjski sud odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 145,73 EUR sa zateznim kamatama, podredno u pobijanom dijelu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2.

ZPP-a pazi po službenoj dužnosti

5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

7. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika, kao kreditor sklopili dana 20. ožujka 2006., prema kojem je tužitelju isplaćen iznos od 21.248,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja, upućivanjem na utvrđenja primjenom direktnog učinka (čl. 502. s. ZPP-a) iz pravomoćne presude u kolektivnom sudskom postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, za čija utvrđenja je vezan, da je saslušanjem tužitelja utvrđeno da mu prilikom sklapanja ugovora nisu objašnjeni mehanizmi promjene kamatne stope i značenje valutne klauzule, a tuženik u postupku nije dokazao suprotno, pa primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove pritom prihvaćajući nalaz financijskog vještačenja dosuđuje tužitelju preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Tuženik u žalbi ističe kako prvostupanjski sud pri odlučivanju o restitucijskom zahtjevu nije uzeo u obzir izračun negativnih razlika, odnosno manje plaćenih anuiteta u iznosu od 145,73 EUR te da preplata po osnovi tečajnih razlika koju tužitelj potražuje primjenom pravila o stjecanju bez osnove, ne može biti veća od iznosa koji je tuženik eventualno stekao i da tužitelj nema pravo na povrat iznosa koji je nominalno veći od iznosa za koji se njegova imovina umanjila. Stoga smatra da je stoga sud prvog stupnja morao umanjiti dosuđeni iznos razlike anuiteta zbog porasta tečaja CHF prema kuni za iznos manje plaćenih anuiteta otplate kredita zbog pada tečaja CHF prema kuni.

9. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir tzv. "negativne razlike" odnosno period otplate kad je tužitelj plaćao anuitete manje od početno ugovorenih.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u tom predmetu, iz kojeg odgovora proizlazi da: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita“.

11. Obzirom na navedeno, u situaciji kada tuženik samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

12. Stoga kako je odluka prvostupanjskog suda u pogledu instituta stjecanja bez osnove u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama Rev-457/2024 od 26. ožujka 2024. i Rev- 545/2023 od 23. siječnja 2024.), a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Marijana Jovića, koji je nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa odredbama čl. 258.-261. ZPP-a, niti je tuženik postavio prigovor radi prebijanja, materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbu, prvostupanjski sud je zakonito i pravilno prihvatio sva utvrđenja financijskog vještačenja i tuženiku nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava, na koje povrede glede primjene instituta stjecanja bez osnove se poziva u žalbi.

13. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić