Poslovni broj: Usž-95/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KT (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Franjo Matković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Matković & Bezjak, Rijeka, Zagrebačka 5/1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, (OIB 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Rijeke, Gradonačelnik, (54382731928), Rijeka, Korzo 16, po opunomoćenici ABC dipl. iur., radi stupanja u posjed nekretnine u tijeku postupka potpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1534/2023-14 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1534/2023-14 od 10. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-06/20- 01/27, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 26. travnja 2023. i rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-943-04/19-01/147, URBROJ: 2170/1-03-09/2-20-25 od 7. srpnja 2020. Istovremeno se odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 7. srpnja 2020., koje je tuženik svojim rješenjem potvrdio, u točki 1. izreke odobrava se Gradu Rijeci, ovdje zainteresiranoj osobi, stupanje u posjed nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] od 38 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], zk. tijelo II, k. o. [katastarska općina], s uknjiženim pravom vlasništva tužiteljice, u tijeku provođenja upravnog postupka izvlaštenja KLASA: UP/I-943-04/16-01/194, pokrenutom radi produženja GU XIV i spoja sa OU XXI (spoj ceste A) na lokaciji Bok - Drenova.
3. Nezadovoljna prvostupanjskom presudom tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj presudu osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da, nasuprot utvrđenju suda prvog stupnja iz obrazloženja pobijane presude, tužiteljica je mišljenja da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 41. ZION-a te da je pogrešno utvrđeno da je korisnik izvlaštenja isplatio iznos koji je u postupku izvlaštenja utvrđen kao iznos naknade, već je isplatio višestruko manji iznos koji je utvrđen prema podacima elaborata iz postupka osiguranja dokaza pa stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Točno je da je prije postupka izvlaštenja, u mjesecu studenom 2016. godine, proveden postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina i da je u istom postupku sudski vještak Milivoj Dražul utvrdio da vrijednost predmetne nekretnine iznosi 4.335,00 EUR (32.700 kuna). Za napomenuti je da tužiteljica u tom postupku koji je prethodio izvlaštenju nije mogla podnositi bilo kakve prijedloge niti na bilo koji način aktivno sudjelovati u istom. Isto tako je točno da je navedeni iznos korisnik izvlaštenja po provedenom vještačenju stavio na raspolaganje tužiteljici. Međutim, isto tako je nesporno kako će izvlaštenjem, a posljedično i predajom u posjed prije izvlaštenja, predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], korisnik izvlaštenja doći sa četverotračnom cestom na jedan metar od spavaće sobe kuće u vlasništvu tužiteljice te je, radi navedenog, tužiteljica već u mjesecu travnju 2017. godine, dakle, odmah nakon što je započeo postupak izvlaštenja, osporila utvrđenu vrijednost predmetne nekretnine od strane Milivoja Dražula te podnijela zahtjev da joj se, osim stvarne vrijednosti oduzetog zemljišta, isplati naknada i za posljedične gubitke (zagađenje zraka, svjetlosno onečišćenje, buka), odnosno umanjenje vrijednosti nekretnine na kojoj se nalazi obiteljska kuća, a koji zahtjev prvostupanjsko upravno tijelo od početka postupka smatra osnovanim pa je u prilog tome provedeno više vještačenja kojima su stalni sudski vještaci građevinske struke utvrđivali stvarnu visinu naknade koju korisnik ima isplatiti tužiteljici za izvlaštenje predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 38 m2, a koja ni do danas, nakon 14 godina, koliko postupak traje, nije pravomoćno utvrđena i plaćena. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da je naknada po osporenom procjembenom elaboratu isplaćena i da su se stekli uvjeti za prijevremeno stupanje u posjed i posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo pa predlaže usvojiti žalbu i potražuje trošak za njezino sastavljanje.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga korisnika izvlaštenja i donošenje rješenja o stupanju u posjed u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnina, slijedom čega je pravilno ocijenjeno zakonitim osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
8. Iz podataka spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da se tužiteljici izvlašćuje više nekretnina, i to četiri čestice oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] (koja je predmetom ovog spora), sve k. o. [katastarska općina] i da se za sve te čestice vode postupci izvlaštenja, kao i da je za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bilo doneseno djelomično rješenje o izvlaštenju, KLASA: UP/I-943-04/16-01/194, URBROJ: 2170-05/01/1-19-64 od 23. travnja 2019., kojim je naknada za izvlaštenje utvrđena u iznosu od 33.948,24 kn, a koji iznos je tužiteljica odbila primiti pa joj je taj novčani iznos položen na poseban račun Državnog proračuna i stavljen je tužiteljici na raspolaganje. Sporni iznos je iznos naknade utvrđen prema članku 25. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19., dalje: ZION), procjembenim elaboratom. Ovaj elaborat tužiteljica je osporavala u žalbi protiv djelomičnog rješenja kojim joj je naknada za predmetnu česticu utvrđena u navedenom iznosu, što je rezultiralo poništenjem tog djelomičnog rješenja, a u nastavku postupka izvlaštenja utvrđena je za predmetnu česticu znatno viša novčana naknada. Zbog ove činjenice tužiteljica smatra da nije bilo uvjeta za primjenu članka 41. ZION-a u vezi s člankom 41. stavkom 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, 133/23).
9. Međutim, kako je to prvostupanjski sud valjano obrazložio u pobijanoj presudi, za primjenu ove mjerodavne odredbe materijalnog prava bitno je utvrditi ima li korisnik izvlaštenja pravni i opravdani interes za stupanje u posjed izvlaštene nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja, koji u ovom slučaju proizlazi iz činjenice da je postupak izvlaštenja u tijeku i da se izvlaštenje provodi u javnom interesu radi izgradnje prometne infrastrukture pa ovaj uvjet, sukladno članku 41. stavku 7. ZION-a i ne treba dokazivati. Što se tiče uvjeta vjerojatnosti nastupa znatne štete, ovaj Sud smatra da nije vjerojatno da bi moglo doći do nastupa znatne štete zbog stupanja korisnika izvlaštenja u posjed prije okončanja postupka izvlaštenja, jer će se tržišna naknada za predmetnu nekretninu tek utvrditi u postupku izvlaštenja, koji je u tijeku. Za zakonitost odluke kojom se dozvoljava stupanje u posjed izvlaštene nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja potrebno je utvrditi jedino uvjete iz članka 41. ZION-a, a to su pravni i opravdani interes za stupanje u posjed, odnosno odsutnost vjerojatnosti nastupa znatne štete za izvlaštenika i da je korisnik izvlaštenja izvlašteniku isplatio iznos utvrđen procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2.ZION-a ili, u slučaju odbijanja izvlaštenika da taj iznos primi, da je ovaj iznos naknade (koja će se uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu) položio na poseban račun Državnog proračuna i izvlašteniku omogućio raspolaganje tim iznosom.
10. Takva naknada je nesporno stavljena na raspolaganje tužiteljici, a okolnost što je u daljnjem tijeku postupka (nakon poništenja rješenja o izvlaštenju) naknada novim nalazima i mišljenjima procijenjena na viši iznos, nije od utjecaja na zakonitost rješenja o stupanju u posjed tijekom postupka izvlaštenja, budući da će konačni iznos naknade biti utvrđen pravomoćnim rješenjem o izvlaštenju.
11. Stoga je tijekom provedenog upravnog postupka i ovog upravnog spora, nedvojbeno utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga korisnika izvlaštenja i donošenje rješenja o stupanju u posjed izvlaštenih nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.
12. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovore tužiteljice, koji se, u bitnom, odnose na eventualno pogrešno utvrđenu tržišnu vrijednost izvlaštene nekretnine, s obzirom da takve prigovore može iznositi isključivo u okviru postupka izvlaštenja.
13. Kako, dakle, tužiteljica ni u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješavanje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. S obzirom da nije uspjela u upravnom sporu, pravilno je točkom II. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom protiv osporavane presude prvostupanjskog suda, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, ocijenjen neosnovanim zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
