Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-671/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijećam, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GNK Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB:93376857458, zastupan po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Radić & Radić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1 i, protiv tuženika IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Radeliću, odvjetniku u Zagrebu, Dragutina Domjanića 3, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 455/2020-51 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-455/2020-51 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-455/2020-51 od 16. prosinca 2024. u točki II. izreke u dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u točci 1. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Željke Picukarić, Zagreb, Draškovićeva 57, poslovni broj Ovrv-103/15 od 10. srpnja 2015. u dijelu kojim se tuženiku IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] nalaže isplatiti tužitelju GNK DINAMO, OIB: 93376857458, Zagreb, Maksimirska 128, iznos od 4.116.295,61 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.09.2011. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 57.729,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.07.2015. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 82.906,81 eur, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Protiv navedene presude pod točkom II. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka pravovremenu žalbu podnio je tuženik sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP) s prijedlogom da se preinači odluka o trošku sukladno žalbenim navodima. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

5. Žalbe nisu osnovane.

O žalbi tužitelja:

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, a u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji su usuglašeni sa stanjem spisa, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalba tužitelja.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika prvostupanjski sud ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno odnosno u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP pravilno ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 259. st. 2. i čl. 299. st. 2. ZPP.

8.1. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za dopunom grafološkog vještačenja na temelju dokumentacije dostavljene u spis uz podnesak od 5. listopada 2022. (prijava u registar poreznih obveznika iz 2002.), te na dokumentaciji koja je dostavljena u spis uz podnesak od 11. siječnja 2024. (zapisnik o ispitivanju svjedoka IL od 11. svibnja 2018. broj K-DO-212/17), iz razloga što je navedena dokumentacija dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj je istu mogao dostaviti u spis do zaključenja prethodnog postupka. Naime, prijava u registar poreznih obveznika se nalazila kako to sam tužitelj navodi u njegovoj arhivi, pa je tužitelj bio upoznat sa njezinim postojanjem, dok za zapisnik o saslušanju u svojstvu svjedoka IL od 11. svibnja 2018. samo navodi da mu je od strane Županijskog državnog odvjetništva tek naknadno dostavljen, no kako se radi o zapisniku koji je sastavljen više od pet godina prije nego što je dostavljen u spis, a tužitelj uz isti nije priložio dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da sa istim ranije nije upoznat, odnosno da za istog nije imao saznanja do zaključenja prethodnog postupka odnosno nije naveo kada mu je isto od strane Županijskog državnog odvjetništva dostavljen, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za predlaganje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, jer se ne radi o dokazima koje tužitelj bez svoje krivnje nije mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Ovaj dokaz je predložen radi utvrđenja da je utuženi iznos zajma isplaćen tuženiku te suprotno navodima žalbe nije predložen radi utvrđenja da je tuženik tužitelju vršio uplate na temelju čega bi ovaj sud ocjenjivao da li je uplatama eventualno prekinut tijek zastare, pa stoga činjenicu uplata od strane tuženika sud tim dokaznim prijedlogom suprotno navodima žalbe nije niti trebao utvrđivati, jer sud utvrđuje činjenice koje su stranke pravovremeno u postupku istaknule i to dokaznim sredstvima koje su predložile. Ovaj dokazni prijedlog je pravilno odbijen i radi utvrđenja da je utuženi iznos isplaćen tuženiku. Ovo imajući u vidu da tužitelj svoje potraživanje između ostalog temelji na Aneksu II Ugovora o zajmu od 25. rujna 2009. i Aneksu III Ugovora o zajmu od 2010., sa dospijećem 26. rujna 2011. za koje je u postupku utvrđeno da ih tuženik nije potpisao. Dakle, preostaje tražbina po neosporenom Aneksu ugovora o zajmu od 1. travnja 2008. s dospijećem 25. rujna 2009. koja je u zastari o čemu će se ovaj sud očitovati u nastavku obrazloženja, pa stoga za donošenje odluke obzirom na istaknuti prigovor zastare nije potrebno izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

11. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku po službenoj dužnosti u smislu odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom temeljem zaključenih ugovora o zajmu i anexa ugovora o zajmu.

13. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka i to nalazom i mišljenjem grafološkog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića, utvrdio da tuženik nije skriptor spornih potpisa na Aneksu II Ugovora o zajmu od 25. rujna 2009. i Aneksu III Ugovora o zajmu od 25. rujna 2010., a iz kojih bi proizlazilo da je cjelokupno potraživanje tužitelja dospjelo na naplatu 25. rujna 2011. Dalje je utvrđeno da je osporenim Aneksima Ugovora o zajmu prethodio neosporeni Aneks ugovora o zajmu od 25. rujna 2008. kojim se tuženik obvezao vratiti utuženi iznos najkasnije do 25. rujna 2009.

14. Tužitelj u žalbi opširnim navodima ponavlja prigovore na nalaz i mišljenje grafološkog vještaka, no navedeni prigovori su raspravljeni u prvostupanjskom postupku te ovaj sud u svemu prihvaća zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na pravilno provedenom grafološkom vještačenju na temelju dokumentacije koja je pravovremeno dostavljena u spis da tuženik nije skriptor spornih potpisa na Aneksu II Ugovora o zajmu od 25. rujna 2009. i Aneksu III Ugovora o zajmu od 25. rujna 2010.

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio od strane tuženika istaknuti prigovor zastare tražbine.

16. Naime, osporenima Aneksu II Ugovora o zajmu od 25. rujna 2009. i Aneksu III Ugovora o zajmu od 25. rujna 2010. prethodio je neosporeni Aneks ugovora o zajmu od 25. rujna 2008. kojim su stranke utvrdile dospijeće tražbine tužitelja najkasnije do 25. rujna 2009., pa kako je prijedlog za ovrhu koji se smatra tužbom zaprimljen 10. srpnja 2015., dakle protekom roka od pet godina od dospijeća tražbine, to je nastupila zastara potraživanja iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

17. Odluku o troškovima postupka tužitelj žalbom određeno ne osporava, a ista je pravilna kako po osnovi tako i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

18. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

O žalbi tuženika:

19. Pravilno je prvostupanjski sud priznao trošak zastupanja na ročištima 18. svibnja 2020. i 15. siječnja 2025. po Tbr. 9./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), jer se na navedenim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi. Također je pravilno priznat i trošak zastupanja na ročištima 12. listopada 2020. i 8. svibnja 2024. po Tbr. 9./5. Tarife, jer su ista odgođena prije početka raspravljanja. U podnesku od 23. rujna 2024. tuženik ponavlja prigovor zastare koji je već istaknuo ranije u postupku, pa nema osnove da mu se za ovaj trošak dosudi nagrada po Tbr. 8./1. Tarife. Trošak sastava podneska od 7. srpnja 2020. pravilno je dosuđen u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8./4. Tarife), jer se ne radi o obrazloženom podnesku, a to što je prvostupanjski sud pogrešno naznačio da se radi o podnesku od 7. srpnja 2024. je očita pogreška u pisanju koja se može ispraviti u bilo koje vrijeme. Suprotno navodima žalbe tuženika u spisu ne postoje podnesci tuženika od 17. lipnja 2020., 30. travnja 2020., 22. ožujka 2022. i 14. listopada 2022.

20. Tuženiku je dosuđen trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, pa kako je istim podneskom zatražio i ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika to nema osnove da mu se za navedeni podnesak dosuđuje posebna nagrada.

21. Prvostupanjski sud u izreci nije odlučio o zahtjevu tuženika da se isplata troškova zastupanja izvrši na račun njegova punomoćnika, odnosno takav zahtjev nije usvojen niti odbijen, a tuženik nije tražio dopunu rješenja, pa stoga nema osnove za odlučivanje o žalbi tuženika na rješenje o isplati na račun punomoćnika tuženika.

22. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tuženika na odluku o parničnom trošku odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje o trošku sadržano u presudi potvrditi temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš