Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-116/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ČG i dr., zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – iz članka 177. stavak ¸1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19,– u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj: Kzd-38/2023-49 od 23. siječnja 2024,. u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 ,70/17 i 126/19. i 80/22. dalje: ZKP) oslobođeni su od optužbe 1. optuženi ČG i 2. optužena NG da bi počinili, svaki, kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 1. KZ/11, činjenično opisana izrekom presude.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, te pobijana presuda ukine.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovosudnim rješenjem Kžzd-105/2023-4 od 23. svibnja 2023. povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer je drugostupanjski sud utvrdio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP zbog proturječja između izreke i obrazloženja prvostupanjske presude s obzirom su u izreci te presude optuženici oslobođeni od optužbe na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP jer nije dokazano da su počinili kazneno djelo, dok je u razlozima presude navedena odredba članka 453. stavak 1. točka 1. ZKP da djelo za koje se optužuju po zakonu nije kazneno djelo kao i da nije dokazano da su počinili kazneno djelo koje im se optužbom stavlja na teret.

8.Tijekom ponovljenog suđenja otklonjena je navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupku, te su pobijanom presudom optuženici oslobođeni optužbe temeljem članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP, a u razlozima presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da nije dokazano da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete optužbom.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pogledu odlučnih činjenica došao do pogrešnog zaključka prvenstveno u odnosu na zaključak da se kazneno djelo stavljeno na teret optuženicima ne može činiti kroz inkriminirano vrijeme, odnosno da se radi o prekratkom vremenskom periodu.

10. Međutim, suprotno istaknutom žalbenom prigovoru oboje optuženika se tereti optužbom da su kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. KZ/11 činili u razdoblju od prosinca 2019. do siječnja 2021. s time da iz provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je dijete CG odlukom Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 04. veljače 2020. smještena kod udomitelja SG počevši od 27. siječnja 2020. što nesporno proizlazi iz te odluke i iskaza svjedoka SG, iz čega potom prvostupanjski sud ispravno zaključuje da su optuženici unutar inkriminiranog perioda svega dva mjeseca živjeli sa svojim djetetom s obzirom da je njihova kćerka već 27. siječnja 2020. bila od njih oduzeta i privremeno smještena kod udomitelja. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da su optuženici u inkriminiranom periodu od prosinca 2019. do siječnja 2021. kao roditelji grubo zanemarili svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta jer je iz rezultata dokaznog postupka proizašlo da su sa djetetom zajedno živjeli samo od prosinca 2019. do 27. siječnja 2020. dok je nakon toga dijete veći dio inkriminiranog perioda živjelo kod udomitelja.

11. U odnosu na žalbene prigovore da je zaključak prvostupanjskog suda kako nema dokaza da su 1. i 2. optuženici počinili terećeno kazneno djelo pogrešan, pozivajući se na multidisciplinarnu obradu djeteta CG u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba tijekom koje je djetetu postavljena dijagnoza zanemarenog djeteta, valja ukazati žalitelju na okolnost da je obrada djeteta u navedenoj Poliklinici provedena nekoliko mjeseci nakon što je dijete smješteno kod udomitelja, pa se navedena dijagnoza ne može pouzdano dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa postupanjem optuženika kroz dva mjeseca unutar inkriminiranog perioda u kojem su živjeli s djetetom, koje je nakon toga smješteno kod udomitelja, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. U odnosu na iskaz svjedoka GG, psihologinje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, žalitelj ukazuje na dijelove njenog iskaza o okolnostima u kojima je zatekla dijete u obitelji u prosincu 2019. da je bilo obučeno u ljetnu haljinicu, bosih nogu u hladnoj kući, međutim žalitelj izdvaja samo dio njenog iskaza, dok zanemaruje dio iz kojeg proizlazi da je roditeljima djeteta ČG i NG izrečena mjera stručne pomoći i potpore 01. lipnja 2018. u trajanju od jedne godine, da se u tom razdoblju ništa posebno nije događalo pa je mjera po proteku godine dana obustavljena, ali je obitelj ostala pod nadzorom Centra slijedećih godinu dana te je sve bilo uredu do prosinca 2019. kada su ona i kolegica obilazeći obitelj zatekli majku NG i dijete CG u hladnoj kući, kao i da je kod oba roditelja, kod majke nešto više, prisutno intelektualno oštećenje, pa majka ne razumije da brinuti se o djetetu znači da sa djetetom treba provoditi vrijeme, pa kako roditelji nisu mogli postići dogovor o tome kod koga će dijete živjeti, jer je 1. optuženi ČG u međuvremenu odselio, nadležni Centar je predložio roditeljima da se djevojčica privremeno smjesti u udomiteljsku obitelj, što su oboje prihvatili. Stoga nije u pravu žalitelj da je na temelju iskaza GG dokazano da su roditelji grubo zanemarivali svoje roditeljske dužnosti.

13. Točne su žalbene tvrdnje da iz iskaza svjedoka SG proizlazi da je dijete CG, kada je kao udomitelj preuzeo skrb o njoj, bila u dobi od tri godine, da nije poznavala boje, da je nosila pelenu i pila iz flašice, da je nezaustavljivo jela hranu, naranču i kivi je jela s korom, pa je dijete morao tome svemu učiti, ali isto tako, što žalitelj u potpunosti zanemaruje, iz njegovog iskaza proizlazi da on nema neposrednih saznanja o uvjetima u kojima je dijete CG živjela prije dolaska u njegovu kuću.

14. Jednako tako, državni odvjetnik ispušta iz vida sadržaje izvješća o provođenju mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi nad djetetom koja mjera se provodila nad roditeljima 1. i 2. optuženicima. Iz tih izvješća za razdoblje od 3. srpnja 2018. do 2. studenog 2019. koja su pročitana tijekom dokaznog postupka proizlazi kako nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi se moglo zaključivati da su roditelji grubo zanemarili svoje dužnosti u podizanju i odgoju djeteta CG, već da su se o djetetu brinuli u skladu sa svojim roditeljskim sposobnostima i ekonomskim mogućnostima, pa je tako iz pisanog izvješća voditeljice mjere nadležnog Centra za socijalnu skrb od 2. studenog 2019., koje se odnosi na nadzor u obitelji za mjesec listopad 2019. koje razdoblje neposredno prethodi inkriminiranom periodu, utvrđeno da je obitelj u tom mjesecu posjetila četiri puta, da je dijete bilo kod pedijatrice na redovitoj kontroli, da je liječnica pedijatar zadovoljna njenim napretkom, da ničime ne odstupa od druge djece njene dobi (tada u dobi od dvije i pol godine), razumije što joj se kaže, donese igračku koju zatraži od nje, od prošlog mjeseca je porasla toliko da sama može otvoriti vrata, jede svu hranu, voli se družiti s drugima, ne boji se ljudi, otvorena je i vesela, svi zajedno su bili na rođendanu kod nećaka kada se dijete CG igrala s njim i drugom djecom, a oca ČG rijetko viđa tijekom nadzora, ima posla s drvima, pripremio je drva za njih za zimu, nacijepao i pospremio, majka NG je zadovoljna njihovih odnosom, svekar pomaže majci NG kod pripremanja hrane, te u narednim tjednima namjerava i dalje usmjeravati majku i oca pri pronalaženju adekvatnih mjera i pristupa prema djetetu CG kako bi se dijete normalno razvijalo.

15. Stoga je prvostupanjski sud, temeljitom analizom i pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza ispravno zaključio da iz provedenih dokaza nije dokazano da bi 1. i 2. optuženici kao roditelji grubo zanemarili svoje dužnosti podizanja i odgoja djeteta, pa ih je pravilno na temelju odredbe članka 453. stavak 1. točka 3. ZKP u nedostatku dokaza oslobodio od optužbe.

16. S obzirom na oslobađajuću presudu, na temelju odredbe članka 149. ZKP pravilno je prvostupanjski sud odlučio da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

17. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić