Poslovni broj: Usž-2283/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe AČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan, Varaždin, Trg slobode 10, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1887/22-18 od 27. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1887/22-18 od 27. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/21-02/594, URBROJ: 531-07-01- 03/06-22-3 od 11. travnja 2022. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke) te se nalaže tužiteljima da naknade trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi u iznosu 1.866,90 Eura/14.062,50 kn u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude (točka III. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv građevinske dozvole Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Drugog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/21-001/417, URBROJ:251-13-22-3/002- 22-24 od 4. listopada 2021., kojom se zainteresiranoj osobi, dozvoljava rekonstrukcija stana u stambenoj zgradi u nizu, uz zadržavanje postojeće tlocrtne površine i broja etaža (postojeći dio P+1 s dvostrešnim krovom i rekonstruirani dio P+1 s ravnim krovom), građevinske bruto površine nakon rekonstrukcije 180,83 m2, 3.b skupine, na zapadnoj strani katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake TD 18/21- GP iz ožujka 2021., za koji je glavni projektant ovlaštena arhitektica TČ, broj ovlaštenja: A 4453, projektni ured Hršak & Hršak d.o.o. koji je sastavni dio građevinske dozvole.

3. Tužitelji pobijaju presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, prigovaraju da je osporavano rješenje potpisao ministar, koji nije ovlaštena i stručna osoba za rješavanje žalbe. Nadalje, navode da iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us- 101/1996-13 od 12. lipnja 1997., proizlazi da prizemni stanovi nisu niz individualnih objekata već prizemni dio kolektivnog objekta izbačen ispred visokog objekta, a što se očituje i načinom pristupa sa ulice do prizemnih stanova prolazom ispod visokog kolektivnog objekta. Ističu da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-4274/12 od 2. travnja 2014., prihvaćeno stajalište iz ranije navedene presude suda, a da tuženik pobijanim rješenjem neistinito prikazuje niz stanova (stambene jedinice) dvoetažne stanove kao samostojeće stambene zgrade P+1, budući da ne postoje zgrade u nizu P+1, niti stambeni niz, već prizemni dvoetažni stanovi. Ističu da se rekonstrukcijom stana utječe na lokacijske uvjete, kao što su povećanje bruto površine nadogradnjom stana, utjecaj na udaljenost od susjednih stambenih jedinica unutar cjelovitog stambenog objekta blok 3 A. Navode da glavni projekt ne ispunjava uvjete odredbe članka 110. stavka 1., točke 4. , 5. i 6. Zakona o gradnji i nije u skladu s Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba. Tvrde da se totalnim zatvaranjem prohodne terase u stambeni prostor stvara vizualna barijera i u potpunosti zatvara pogled na park, zelenu površinu, blještavost i isijavanje topline već postavljenog dvostrešnog krovišta u neposrednoj blizini te da im se na taj način smanjuje standard stanovanja. Osporavaju zakonitost rješenja o izvedenom stanju od 25. travnja 2014., kojim je legalizirana rekonstrukcija prohodne terase u zatvoreni stambeni prostor. Navode da su oslobođeni plaćanja sudskih troškova te da su u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od 10.000,00 kuna. Prigovaraju iznosu troška upravnog spora dosuđenog zainteresiranoj osobi, kojeg smatraju neprimjereno visokim. Predlažu usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, u cijelosti osporava žalbu tužitelja kao činjenično neistinitu te pravno pogrešnu i ostaje pri svim svojim prethodnim navodima. Smatra da je iz stanja predmeta evidentno da su žalbeni navodi posve promašeni i pravno neutemeljeni te da se radi o zlouporabi procesnih prava. Drži neosnovanim navod tužitelja da ministar nije osoba ovlaštena za potpisivanje osporavanog rješenja. Žalbu tužitelja je riješilo nadležno ministarstvo, odnosno nadležna služba unutar ministarstva, što je investitor u postupku potkrijepio dokazima (odgovor ministarstva putem e-maila od 5. travnja 2022. kojim se potvrđuje i navodi da je predmet dodijeljen službeniku u rad), a ministar je u skladu sa zakonskim ovlastima potpisao rješenje. Ističe da je odgovore na požurnice dobivao od gospođe ĆČ, dipl.iur, načelnice Sektora za nadzor rada nadležnih tijela, žalbe i zastupanje. Ukazuje na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-300/06-2) od 12. travnja 2006., u sporu u kojem su ovdje tužitelji, ondje također u svojstvu tužitelja, protiv prvostupanjskog tijela i protiv vlasnika obiteljskih kuća u nizu kao tuženika (uključujući i bivšeg vlasnika kuće koje je sada zainteresirana osoba vlasnik), tražio 2.256.000,00 kn s naslova naknade štete. U predmetnom sporu provedeno je i vještačenje od strane suda prilikom čega je utvrđeno da nije došlo do smanjenja vrijednosti stana jer se nije bitno povećala visina stambenog niza, niti je došlo do zasjenjenja stana, niti je došlo do povećanja vlažnosti i lošijeg provjetravanja niti do povećanja buke stana u vlasništvu tužitelja itd. Smatra da je građevinska dozvola izdana u skladu sa zakonom i prostornim planom, kojim se dozvoljava povećanje tlocrtne površine do 20%, dozvoljava se izgradnja do tri (3) etaže. Zahvat koji je predmet pobijane dozvole niti na jedan način nije suprotan prostornom planu, upravo suprotno, nije uopće došlo do povećanja tlocrtne površine niti je povećana dozvoljena katnost, iako je investitor imao pravo na još jednu cijelu etažu. Stan tužitelja nalazi se na drugom (2) katu, a postojeće stanje terase u vlasništvu zainteresirane osobe je u razini prvog kata, dok se dozvolom zadržava visina etaže koja je za jednu etažu niža od stana tužitelja. Tužitelj se poziva na presude iz prethodnih sudskih postupaka (od kojih je po tužitelju ključni postupak vođen prije četvrt stoljeća!), međutim, ti postupci nisu uopće vezani uz ovaj predmet, niti su današnje okolnosti iste, upravo suprotno, zgrade u nizu su rješenjima o izvedenom stanju ishodile zasebne uporabne dozvole i imaju status samostalnih uporabnih cjelina. Ističe da „Urbanistički projekt naselja Travno“, Broj: 05/11-3107/1- 1974. od 22. ožujka 1974. (čiji je autor D), pod točkom 3.3.8. definira što je stambeni niz P+1: „Na vanjskoj zapadnoj strani objekta prema velikoj parkovnoj poljani nalaze se 3 niza od ukupno 16 individualnih jednokatnih objekata sa garažom, koji imaju pred sobom omanji ograđeni dio zemljišta u vidu patia.“ Ukazuje na pravo jednakosti koje je Ustavom RH zajamčeno i zainteresiranoj osobi, koja od rođenja živi u naselju Travno, a njegova obitelj živi u naselju od 1975. godine. Stoga, smatra da ne smiju postojati razlike i/ili dvostruki kriteriji između investitora i svih vlasnika koji zatvaraju balkone, lođe i terase, čime povećavaju stambeni prostor, a što je učinila većina stanara u zgradi P+8 u kojoj žive tužitelji pa i sami tužitelji. Predlaže odbiti žalbu.

6. Tužitelji su se podneskom od 2. studenog 2023. očitovali na navode zainteresirane osobe iz odgovora na žalbu. Prigovaraju da je prvostupanjski sud prvostupanjsku presudu donio 27. veljače 2023., dok je spis po žalbi dostavljen ovom Sudu tek 5. rujna 2023., nakon obraćanja tužitelja predsjednici prvostupanjskog suda. Smatraju da se u predmetnom slučaju radi o već ranije presuđenoj stvari, budući da je zainteresirana osoba pravni sljednik EČ, a svi upravni postupci i upravni sporovi između EČ i tužitelja su okončani pravomoćnim presudama glede građevinske dozvole, lokacijskih dozvola kao lokacijskih uvjeta za izdavanje građevinskih dozvola, uporabnih dozvola itd. Prigovaraju da je došlo do povrede prava na pravično suđenje.

7. Tužitelji uz podnesak od 13. studenog 2023. dostavljaju već ranije tijekom upravnog spora dostavljenu dokumentaciju i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Zagreb, broj: Z-17374/21, Z-23064/21, ranije:

Z-22351/2016 od 20. rujna 2022., kojim se rješava o prigovoru ovdje zainteresirane osobe podnesenom u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, poslovni broj Z-22351/16, na način da se u dijelu odbacuje, a u dijelu odbija, budući da smatraju da navedena odluka predstavlja dokaz u prilog osnovanosti predmetne žalbe.

8. Žalba nije osnovana.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge.

10. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi.

12. Prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio zakonitim osporavano rješenje tuženika.

13. Građevinskom dozvolom od 4. listopada 2021. zainteresiranoj osobi se dozvoljava rekonstrukcija stana u stambenoj zgradi u nizu, uz zadržavanje postojeće tlocrtne površine i broja etaža (postojeći dio P+1 s dvostrešnim krovom i rekonstruirani dio P+1 s ravnim krovom), građevinske bruto površine nakon rekonstrukcije 180,83 m2, 3.b skupine, na zapadnoj strani katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa].

14. Tužitelji, u bitnom, prigovaraju da prizemni stanovi (jedan od kojih je predmet rekonstrukcije u ovom slučaju) nisu niz individualnih objekta već prizemni dio kolektivnog objekta izbačen ispred visokog objekta (visoka stambeno-poslovna zgrada P+5 do P+8 u [adresa], u kojoj stanuju tužitelji) te da se predmetnom rekonstrukcijom stana utječe na lokacijske uvjete.

15. Prema odredbi članka 63. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj:16/07., 8/09. i 7/13., 9/16. i 12/16., dalje: GUP), u zoni zaštite i uređenja dovršenih naselja (1.6.) prema detaljnim pravilima, između ostalog, propisano je da je u zoni stambene, mješovite i poslovne namjene dopuštena gradnja i rekonstrukcija u skladu s urbanom matricom i tipologijom gradnje građevina izvedenih prema izvornoj koncepciji urbanističkog rješenja po kojem je započeta gradnja naselja, u smislu poštivanja pretežite visine te međusobne razdaljine građevina, a u skladu s urbanim pravilima iz članaka 74. i 76.

16. U obrazloženju građevinske dozvole navedeno je da je investitor uz zahtjev i tijekom postupka priložio zakonom propisanu dokumentaciju, da je glavni projekt izrađen u skladu sa važećim odredbama prostorno planske dokumentacije, da se predmetna čestica nalazi u zoni mješovite pretežno stambene namjene. U predmetnom upravnom postupku sudjelovali su vlasnici susjednih nekretnina, ali izražena protivljenja predmetnom zahtjevu nemaju utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da je predmetna građevina usklađena s odredbama GUP-a te se planiranim zahvatom zadržava postojeća visina u razini prvog kata tj. ispod visinske razine stana tužitelja na drugom katu visokog objekta te se ostaje u visini koja je niža od prethodno izvedenih rekonstrukcija susjednih zgrada pa nije od utjecaja na drukčiju odluku tvrdnja tužitelja da se predmetnom rekonstrukcijom tužiteljima zaklanja vidik, dotok svjetlosti i zraka te umanjuje standard stanovanja.

17. Nadalje, neosnovana je tvrdnja tužitelja da ne postoji stambeni niz obiteljskih kuća kao ni stambeni niz P+1, kao samostojeći objekti. Naime, iz zemljišno knjižnog izvatka (javne isprave) za predmetni stan, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao 567. suvlasnički dio s neodređenim omjerom- ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-567), proizlazi da se radi o dvoetažnom stanu u prizemlju i 1. katu u stambenom nizu obiteljskih kuća te je na očevidu utvrđeno da se taj stan nalazi u stambenoj zgradi u nizu koja ima dva stana i dva ulaza odnosno dva kućna broja, sa zasebnim električnim brojilom, toplinskom podstanicom i vodomjernim oknom te da se između stambenih nizova i visoke zgrade nalazi asfaltirana prometnica s dvije kolne trake i pločnikom sa zapadne strane uz nizove, koja služi kao kolni pristup i garažama visoke zgrade u prizemlju na zapadnom pročelju visoke zgrade i garažama stanova u zgradi u nizu te kao pješački pristup stanovima u stambenoj zgradi u nizu pa da, dakle, predmetni stambeni niz s ostalim objektima izgrađenima na predmetnoj građevinskoj čestici, nasuprot shvaćanju tužitelja, ne čini jedinstvenu cjelinu, nego je naprotiv, konstruktivno i funkcionalno odvojen ne samo fizički u prostoru, već i pravno kao zasebna građevina, koja je ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju koje se smatra uporabnom dozvolom.

18. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tijekom vremena odstupljeno od izvorne koncepcije urbanističkog rješenja iz Detaljnog urbanističkog plana stambenog naselja Travno („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 11/72.), kako na visokoj zgradi, tako i na stambenom nizu, zatvaranjem loggia, terasa, balkona. Zbog toga su rješenjem o izvedenom stanju od 25. travnja 2014. ozakonjena odstupanja od akta za građenje na cijeloj zgradi u nizu, na kojima je od kućnog broja 125 do 135, povećana visina te su, umjesto ravnih krovova prvog kata, izvedena dvostrešna ili višestrešna krovišta i zatvorene ili natkrivene terase na prvom katu, djelomično ili u cijelosti. Visina svih zgrada u nizu, u kojem se nalazi stan koji je predmet rekonstrukcije, povećana je u odnosu na izvornu koncepciju nadogradnjom dvostrešnih ili višestrešnih krovišta i ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju.

19. Nasuprot shvaćanju tužitelja, ovdje se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, budući da je predmet spora osporavano rješenje tuženika od 11. travnja 2022. kojim je ocijenjena zakonitom građevinska dozvola Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Drugog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361- 03/21-001/417, URBROJ: 251-13-22-3/002-22-24 od 4. listopada 2021., a kojom se zainteresiranoj osobi dozvoljava rekonstrukcija stana u stambenoj zgradi u nizu.

20. Nasuprot shvaćanju tužitelja, ministar je predmetno rješenje potpisao u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, na koju okolnost se valjanim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud, slijedom čega je prigovor tužitelja s tim u vezi ocijenjen neosnovanim.

21. S obzirom da tužitelji žalbenim prigovorima iznose svoje viđenje činjenica i tumačenje primjene mjerodavnih pravnih propisa, a koji su već valjanim razlozima otklonjeni u upravnom postupku, Sud nalazi da takvi prigovori ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude, zbog čega nema mjesta usvajanju žalbe.

22. Sukladno članku 69. stavku 3. ZUS-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, stoga ne mogu biti od utjecaja na rješenje ove upravne stvari navodi tužitelja iz podneska od 13. studenog 2023. godine.

23. Kako se tužitelji pozivaju na pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, Sud ih upućuje da se zahtjev za odobrenje sekundarne pravne pomoći podnosi upravnom tijelu na području čije teritorijalne nadležnosti podnositelj zahtjeva ima prebivalište ili boravište, sukladno članku 16. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13., 98/19.) te Sud nema pravne mogućnosti osloboditi ih te obveze.

24. S obzirom na to da je zainteresirana osoba u cijelosti uspjela u sporu, to joj je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, dosuđen trošak sukladno odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), i to trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 622,13 Eura/4,687,50 kn (Tbr. 23/1 u svezi s Tbr. 42), trošak sastava podneska od 2. veljače 2023. u iznosu od 622,13 Eura/ 4,687,50 kn (Tbr. 23/1 u svezi s Tbr.42) i trošak zastupanja na ročištu 20. veljače 2023. u iznosu od 622,13 Eura/ 4,687,50 kn (Tbr. 23/2 u svezi s Tbr.42). Ovaj Sud u konkretnom slučaju, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, nalazi neopravdanim izdatkom trošak sastava podneska od 2. veljače 2023. jer ponavlja navode iz odgovora na tužbu, o kojima je raspravljeno i na održanom ročištu. Međutim, prigovor tužitelja s tim u vezi Sud nije uvažio jer bi, poništavanjem točke III. izreke pobijane presude, Sud bio u obvezi primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., 107/25.), što bi tužiteljima bilo na štetu. Valja također ukazati da se vrijednost predmeta spora u upravnim sporovima smatra neprocjenjivom, sukladno članku 79. stavku 2. ZUS-a.

25. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), žalba je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu 11. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić