Poslovni broj: Usž-2740/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke-Orlić Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KĆ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ante Burić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Burić & Koudela iz Šibenika, A. Poljana 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-637/2023-4 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-637/2023-4 od 26. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22-02/521, URBROJ: 531-07-1-3-1/4-23-2 od 30. siječnja 2023. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, KLASA: UP/I-361-03/22-01/000058, URBROJ: 2182-1-08-22-0011 od 7. listopada 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa].
3. Tužiteljica žalbom osporava prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17. dalje ZUS). Smatra da nije bila obvezna priložiti posebne uvjete Vodovoda i odvodnje d.o.o., Šibenik, priloženih uz lokacijsku dozvolu, obzirom da tražene posebne uvjete ima u svom posjedu prvostupanjsko tijelo, koje je i izdalo tu lokacijsku dozvolu. Odlučnim smatra što je priložila valjanu elektroenergetsku suglasnost, koja je sastavni dio lokacijske dozvole pa greška u sastavljanju tekstualnog dijela nije razlog za odbijanje građevinske dozvole. Nejasan joj je stav javnopravnih tijela u odnosu na izostanak osvrta na članak 40. Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekta građevine, uzimajući u obzir da je izjavom projektanta u Projektu elektrotehničkih instalacija navedeno da je predmetna građevina pogodna za rekonstrukciju. Pozivajući se na članak 82. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatra da ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole obzirom da se predmetni zahvat odnosi isključivo na posebni dio njezinog vlasništva. Budući da ne zadire u posebne dijelove drugih vlasnika, nejasan joj je zahtjev za dostavom njihove suglasnosti. Pozivanje javnopravnih tijela na članak 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prilikom odlučivanja, smatra bespredmetnim, jer se taj članak odnosi na reguliranje odnosa na stvari. Osporava stav javnopravnih tijela da se nije uspostavila dioba nekretnina 15. kolovoza 2000., kraj činjenice da su stranke svoje odnose regulirale ugovorom, što je isprava kojom se dokazuje pravni interes. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet tom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na tužbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbio tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je pravilno tužiteljica odbijena sa zahtjevom za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom da nije uz zahtjev, u skladu s člankom 109. stavkom 3. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), dostavila dokaz pravnog interesa.
9. Tužiteljica ne spori da nije dostavila pisanu suglasnost svih suvlasnika građevine za čiju rekonstrukciju je zatražila građevinsku dozvolu, već smatra da, u skladu s člankom 82. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj : 91/96., 68/78., 137/99., 22/00, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. I 152/14), ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole jer se predmetni zahvat odnosi isključivo na posebni dio njezinog vlasništva.
10. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da planiranim zahvatom (nadogradnjom) tužiteljica planira proširiti svoj posebni dio nekretnine zadiranjem u zajedničke dijelove predmetne građevine, dakle radi se o promjeni njezinog vanjskog izgleda i dimenzija, pa bi se planiranom rekonstrukcijom promijenio odnos odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine bez da su svi suvlasnici s takvom promjenom suglasni. Budući se radi o promjeni koja premašuje okvir redovitog upravljanja predmetnom građevinom, u konkretnom slučaju potrebna je suglasnost svih suvlasnika zgrade u skladu s odredbom članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
10. Stoga, prigovori tužiteljice istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je u obrazloženju presude naveo sve bitne činjenice koje proizlaze iz povedenih dokaza te, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
11. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.
12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora, jer, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa, budući je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i zahtjev za naknadu zatraženih troškova.
13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
