Poslovni broj: Usž-2308/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, I. Zajca 2/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711 i Jadran Hotela d.d., Rijeka, Strossmayerova 1, OIB 45875673150, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-77/2024-12 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-77/2024-12 od 20. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja točke II. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/42, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 5. lipnja 2023. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Osporenom točkom II. izreke rješenja tuženika odlučeno je da rješenje Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/06-01/45, URBROJ: 2170/1-03-09/7-21-55 od 14. travnja 2021., ostaje neizmijenjeno u preostalom dijelu, tj. u odnosu na točku 1. izreke tog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na povrat u vlasništvo nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima spora. U razlozima žalbe, navodi da ne traži povrat poduzeća, već povrat zemljišta. Pogrešno je utvrđena činjenica da je nekretnina oduzeta nacionalizacijom bila hotel s pripadajućim pomoćnim objektima i okućnicom odnosno privredno poduzeće. Iako je nekretnina oduzeta primjenom Zakona o nacionalizaciji privrednih poduzeća, ona u vrijeme nacionalizacije nije bila hotel niti neko drugo privredno poduzeće, već kuća u kojoj je stanovao vlasnik s obitelji čija je oznaka kulture u zemljišnoj knjizi u vrijeme nacionalizacije bila "kuća br. 104, gospodarska zgrada i dvorište“. Pogrešno je utvrđeno i da nekretnine čiji se povrat traži u naravi predstavljaju okućnicu hotela, da su nužne za redovnu uporabu zgrade i da bi se povratom okrnjila prostorna cjelovitost odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Da se ne radi o nekretninama koje predstavljaju okućnicu hotela proizlazi i iz toga da su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige formirane kao zasebne nekretnine, odvojene od zemljišta na kojem se nalazi zgrada, kao i iz činjenice da su vlasnici obiju spornih nekretnina različite pravne osobe. Također je pogrešno utvrđena i kultura nekretnina kao dvorište hotela Almis jer taj hotel odavno ne postoji, a zgrada čija bi to dvorišta trebala biti nosi oznaku kuća, a ne hotel Almis. Ustraje u navodima da je njegovom predniku oduzeta stambena zgrada, a ne poduzeće. Drži da su mu predmetne nekretnine trebale biti vraćene u vlasništvo kao imovina koja nije unesena u društveni kapital poduzeća. U ostatku žalbe opširno obrazlaže da je prvostupanjski upravni sud svoju odluku utemeljio na pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi), Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (“Narodne novine”, broj: 50/20.) i Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe (“Narodne novine”, broj: 92/10., dalje: Zakona o turističkom zemljištu). Drži da je prvostupanjski upravni sud odluku o povratu u vlasništo trebao donijeti na temelju odredbe članka 53. stavka 1. Zakona o naknadi i članka 31. Zakona o turističkom zemljištu, koji detaljnije regulira pravo na povrat u naravi, pa se ima smatrati lex specialis u odnosu na Zakon o naknadi. Zaključno, navodi da je zainteresirana osoba Jadran hoteli d.o.o. kratko vrijeme prije okončanja postupka prodala zgradu bivšeg hotela Almis i gospodarsku zgradu uz nju trećoj osobi, a što potkrijepljuje tvrdnju tužitelja da zgrada bivšeg hotela predstavlja samostalnu cjelinu i nije u funkciji ugostiteljske djelatnosti, odnosno da nekretnine, čiji se povrat traži, nisu nužne za redovnu uporabu građevine i da se bez njih zgrada može nesmetano koristiti. Slijedom svega navedenog, predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovno raspravljanje uz naknadu troška spora, uključujući i trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je, sukladno ovlasti iz odredbe članka 49. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), pri utvrđivanju činjeničnog stanja uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, nakon čega je pravilnom primjenom mjerodavnog prava, osnovano zaključio da, sukladno odredbi članka 116. stavka 2. ZUS-a, nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su nekretnine, čiji se povrat u vlasništvo traži, kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavljale dio jedinstvene kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća površine 226 čhv, koja čestica je Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 28. travnja 1948. („Narodne novine“, broj: 35/48.) u svezi članka 1. točke 11. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih poduzeća, kao Hotel „Zagreb“ (Almis), proglašena poduzećem od značaja za republikansku privredu i uknjižena kao općenarodna imovina. Osim toga, iz podataka spisa predmeta proizlazi i da predmetne čestice nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prednika zainteresirane osobe Jadran hoteli d.d. te su djelomičnim rješenjem Primorsko-goranske županije, Službe za imovinsko pravne poslove, KLASA:UP/I-943-06/12-01/13 od 2170-04-02/2-14-7 od 11. ožujka 2014., utvrđene vlasništvom Republike Hrvatske, temeljem Zakona o turističkom zemljištu. S druge strane, glavna zgrada Hotela Almis (sada 216/3 k. o. [katastarska općina]) jeste procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HP Jadran.
8. Slijedom naprijed navedenog, neosnovani su žalbeni prigovori da je predmetom oduzimanja predniku tužitelja bila kuća, a ne poduzeće, jer se ovdje polazi od činjenica koje su utvrđene aktom o oduzimanju imovine, u konkretnom slučaju Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske od 28. travnja 1948., kojim je u postupku oduzimanja utvrđeno da se radi o poduzeću od značaja za privredu.
9. S obzirom na takvo činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, upravo činjenica što se radi o oduzetom poduzeću, predstavlja zapreku za vraćanje predmetnih nekretnina u naravi sukladno odredbi članka 45. Zakona o naknadi, kojim je propisano da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. Zakona o naknadi ne vraćaju.
10. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da, u konkretnom slučaju, u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji i zapreka za povrat iz razloga navedenih u članku 55. točkama 3. i 4. Zakona o naknadi. Ovo stoga jer se ovdje radi, a što je tijekom postupka utvrđeno i vještačkim nalazom, o česticama koje čine okućnicu hotela izgrađenog na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da predmetne čestice okružuje zgradu hotela na način da se iz hotela izravno stupa na kč. br. [katastarska čestica], dok kč. br. [katastarska čestica] predstavlja zelenilo i usred te čestice se nalazi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica predstavlja objekte u funkciji hotela (spremište i cisterna), pa sve navedeno ukazuje da nekretnine čiji se povrat traži služe za redovitu uporabu hotela, odnosno da kao same ne predstavljaju smislenu građevinsku cjelinu.
11. Svi ostali žalbeni prigovori istovjetni su navodima tužbe i već su otklonjeni od strane prvostupanjskog suda sa valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj Sud.
12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora. Ujedno je, iz istog razloga i iste zakonske osnove, valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 11. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
