Poslovni broj: Usž-3846/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4513/2024-4 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4513/2024-4 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-13/31, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 16. rujna 2024. godine.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2021-07/1038, URBROJ: 251-13- 31/005-21-1 od 26. srpnja 2021. Tim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana od dana primitka rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju, KLASA: UP/I- 363-03/2014-03/1184, URBROJ: 251-13-01/01-2014-01 od 14. svibnja 2014., za periode zaduženja kako je iskazano u točki II. izreke, na ime glavnice u iznosu od 5.002,56 kuna, kao i zakonske zatezne kamate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

3. Tužitelj je protiv navedene presude prvostupanjskog suda izjavio žalbu u kojoj navodi da je predmetni prostor prazan od 25. listopada 2013., kada je odjavio obrt. Stoga smatra da se više ne radi o poslovnom prostoru, već je to prostor za neke druge manje važne namjene. Ističe da su svi priključci na komunalije isključeni, da je prostor neuređen, derutan i podložan propadanju pa se ne može za njega određivati najviši iznos komunalne naknade. Osporava utvrđenu površinu prostora od 48m[2] obzirom da je vlasnik površine od 19 m[2] . Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6 Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“, broj 36/24. - dalje ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. ZUS-a. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelju određena ovrha na dospjeli dug komunalne naknade, na temelju izvršnog rješenja, KLASA: UP/I-363-03/2014- 03/1184, URBROJ: 251-13-01/01-2014-01 od 14. svibnja 2014., koji, prema izvatku iz poslovnih knjiga, nije podmiren za razdoblje od kolovoza 2019. do siječnja 2021. godine, sve pobliže i detaljno određeno rješenjem o ovrsi prvostupanjskog tijela.

8. Prema članku 100. stavku 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18., 110/18., 32/20.), rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije.

9. Tužitelj ne spori da nije podmirio utvrđeno dugovanje, već presudu prvostupanjskog suda, kao i rješenja upravnih tijela smatra nezakonitim, jer nije uzet u obzir njegov prigovor pogrešno utvrđene visine komunalne naknade. Međutim, taj žalbeni prigovor je već valjano otklonio prvostupanjski sud, pozivajući se na mjerodavnu odredbu članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), kojim je propisano da se žalbom na rješenje o ovrsi ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

10. Stoga, prigovori tužitelja istaknuti u žalbi, obzirom na nesporno utvrđene činjenice ovog predmeta i pravilnu primjenu materijalnog prava, ne mogu dovesti do drugačije odluke i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, koji je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i materijalne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.

12. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.

13. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić