Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2119/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ, vlasnice obrta [obrt], obrta za [obrt], [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Mirkoviću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrijani Bošnjak Milić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-132/2021- 17 od 28. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ĆŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-132/2021-17 od 28. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ĆŽ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 298,80 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Antona Čečatke iz Slavonskog Broda poslovni broj Ovrv- 7233/2020 od 17.12.2020. se ukida, a tužbeni zahtjev tužiteljice ĆŽ vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za isplatu iznosa od 12.757,50 kuna / 1.693,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20.11.2020., te troškovima postupka se odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici ĆŽ vlasnica obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da plati tuženiku VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kuna / 862,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28.12.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica ističe kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tuženik angažirao tužiteljicu da posreduje u prodaji nekretnine, a za čiju prodaju je tuženik dobio specijalnu punomoć. Naime, tužiteljica ističe da je za tuženika obavila nekoliko radnji, sve u svrhu prodaje nekretnine, između ostalog je: organizirala razgledanje nekretnine s kupcima, pronašla kupca nekretnine s kojim je sklopljen i realiziran kupoprodajni ugovor, pregovarala oko kupoprodajne cijene s prodavateljem i kupcem, fotografirala nekretninu itd. Dakle, tužiteljica je poduzela sve radnje koje su uobičajene prilikom prodaje nekretnine putem agencije, a čime je izvršila ugovor o posredovanju u prometu nekretnine. Tužiteljica ne spori da sa tuženikom nije sklopila ugovor o posredovanju u pisanom obliku, međutim, ističe kako je između stranaka postojao usmeni ugovor kojeg je tužiteljica ispunila u pretežitom dijelu, čime je usmeni ugovor konvalidirao usprkos nedostatku pisanog oblika, sukladno čl. 294. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da između stranaka nije postojao ugovorni odnos, budući da je tuženik angažirao tužiteljicu te je tužiteljica obavila niz radnji koje su naposljetku dovele do prodaje nekretnine. Ističe kako je tuženik iskoristio povjerenje tužiteljice i da želi umanjiti značaj i doprinos tužiteljice u prodaji predmetne nekretnine, a samim time i izbjeći obvezu plaćanja posredničke provizije koja pripada tužiteljici. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 298,80 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.693,21 EUR/12.757,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja posredničku naknadu u smislu ugovora o posredovanju u prometu nekretnina, koji ugovor je, prema tvrdnjama tužiteljice, sklopljen s tuženikom.

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - računa, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

6.1. Naime, tužiteljica je tuženiku izdala račun u iznosu od 12.757,50 kn, tj. 1.693,21 EUR, radi naplate posredničke naknade za obavljene usluge posredovanja kod prodaje nekretnine. Budući da tuženik nije podmirio predmetni račun, tužiteljica je pokrenula predmetni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (računa), a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Robert-Anton Čečatka donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka među strankama je sporno jesu li parnične stranke sklopile ugovor o posredovanju u prometu nekretnina.

10. Međutim, u tijeku postupka nije bilo sporno da stranke taj ugovor nisu sklopile u pisanom obliku, dakle, predmetni ugovor je eventualno sklopljen u usmenom obliku.

11. Dakle, tužiteljica tvrdi da je s tuženikom sklopila ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, a nije sporno da taj ugovor nije sklopljen u pisanom obliku. Tuženik pak osporava da je s tužiteljicom sklopio ugovor o posredovanju u prometu nekretnina, ističući kako nisu dogovoreni uvjeti posredovanja koji se odnose na posredničku naknadu te da su svi dogovori s tužiteljicom bili načelnog karaktera, bez ikakve definirane obveze. Dakle, bitno je utvrditi je li između stranaka sklopljen ugovor o posredovanju, a što je od utjecaja na osnovanost potraživanja posredničke naknade.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, može se zaključiti da je tužiteljica spojila tuženika sa osobom koja je naposljetku kupila predmetnu nekretninu, budući da to proizlazi iz iskaza svjedokinje MŽ (list 35-36 spisa), ali i iz iskaza tužiteljice i iskaza tuženika (list 43-45 spisa). Međutim, unatoč takvom angažmanu tužiteljice, ne znači da istoj automatski pripada pravo na posredničku naknadu, osim ako plaćanje takve naknade nije bilo dogovoreno sa tuženikom u formi sklopljenog ugovora o posredovanju, dakle, stranke su se morale izričito dogovoriti o iznosu i plaćanju posredničke naknade.

13. Naime, posredovanje u prometu nekretnina je uređeno posebnim zakonom, i to Zakonom o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj: 107/2007, 144/2012, 14/2014, 32/2019, dalje u tekstu: ZPPN).

13.1. Člankom 2. toč 5. ZPPN-a jasno je definirano da se posredovanje u prometu nekretnina predstavlja radnje posrednika u prometu nekretnina koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i priprema za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina osobito pri kupnji, prodaji, zamjeni, najmu, zakupu i dr.

13.2. Člankom 15. ZPPN-a propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen (stavak 1). Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanome obliku i na određeno vrijeme (stavak 2). Ako nije drukčije propisano ZPPN-om, na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju se odredbe općeg propisa obveznog prava (stavak 4). U ugovoru sklopljenu između posrednika i nalogodavca moraju osobito biti navedeni podaci o posredniku, nalogodavcu, vrsti i bitnome sadržaju posla za koji posrednik posreduje, o posredničkoj naknadi te o mogućim dodatnim troškovima koji nastanu kad posrednik u dogovoru s naručiteljem obavlja za njega i druge usluge u vezi s poslom koji je predmet posredovanja (stavak 6.).

13.3. Dakle, za ugovor o posredovanju u prometu nekretnina je obvezatno propisan pisani oblik. Cilj propisivanja pisanog oblika ugovora o posredovanju u prometu nekretnina je zaštita pravne sigurnosti i prava ugovornih stranka kroz precizno reguliranje međusobnih prava i obveza.

13.4. Naposljetku, posrednička naknada predstavlja bitan sastojak ugovora o posredovanju, a visina posredničke naknade slobodno se određuje ugovorom, kako to proizlazi iz čl. 27. ZPPN-a.

14. Kako je nesporno utvrđeno da u konkretnom predmetu nije sklopljen pisani ugovor o posredovanju, tužiteljica ukazuje na čl. 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), a prema kojem ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

15. Međutim, ne može se zaključiti da je između parničnih stranaka sklopljen usmeni ugovor o posredovanju, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja.

16. Naime, kako stranke nisu sklopile ugovor o posredovanju u pisanom obliku, u predmetnom postupku su provedeni personalni dokazi saslušanja parničnih stranaka, u svrhu utvrđivanja spornih činjenica.

17. Kao što je to već navedeno, može se zaključiti da je tužiteljica spojila tuženika sa osobom koja je naposljetku kupila predmetnu nekretninu, ali takav angažman je učinjen u trenutku kada nije zaključen ugovor o posredovanju, a ugovor o posredovanju nije zaključen niti naknadno.

18. Naime, iz iskaza tužiteljice (list 43-44 spisa) proizlazi da se našla sa tuženikom radi definiranja bitnih sastojka ugovora o posredovanju. Tužiteljica ističe da je tuženiku dala bianco ugovor da pročita, odnosno obrazac da vidi kako izgleda ugovor te su se dogovorili da će sastaviti pravi ugovor u koji će upisati podatke o posredničkoj proviziji, a da mu je tada jasno naglasila da je posrednička provizija tri posto od kupoprodajne cijene te da je tuženik pristao na tu proviziju.

19. Tuženik u svome iskazu (list 45 spisa) ne spori da se našao sa tužiteljicom, ali osporava da su ugovorili visinu posredničke provizije, već ističe kako je to bio prvi sastanak tužiteljice i tužitelja gdje su samo načelno raspravljali o uslugama posredovanja koje će tužiteljica pružiti tuženiku.

20. Dakle, postoji znatna razlika u iskazu parničnih stranaka u pogledu jesu li usmeno dogovorili sve bitne sastojke ugovora o posredovanju, međutim, treba ipak napomenuti kako je tužiteljica u svome iskazu istaknula kako su se ona i tuženik, na predmetnom sastanku, dogovorili da će kasnije sastaviti pravi pisani ugovor u kojem će pisati podaci o nekretnini, prodavatelju i posredničkoj proviziji. Također je tužiteljica izričito iskazala da tijekom svih sastanka i kontakata sa tuženikom nije mu donijela konačni tekst ugovora i konačno definirala sve uvjete posredovanja u prometu nekretnine. Naposljetku, tužiteljica je iskazala da je prošla edukaciju za posredovanje u prometu nekretninama i položila licencu i kako zna da se mora sklopiti pismeni ugovor o posredovanju.

21. Uzevši u obzir sve što su stranke iznijele u svojim iskazima, ne može se zaključiti da su iste sklopile usmeni ugovor o posredovanju u prometu nekretnina. Naime, tuženik izričito osporava sklapanje usmenog ugovora, a tužiteljica, premda navodi da su usmeno dogovorili visinu posredničke naknade, ipak ističe da je dogovor bio takav da će se kasnije sastaviti pisani ugovor u kojem će pisati podaci o nekretnini, prodavatelju i posredničkoj proviziji, a koji ugovor tužiteljica nikada nije sastavila niti sa tuženikom definirala sve uvjete posredovanja.

22. Ovaj sud drugog stupnja je zaključio da je postojao određeni angažman tužiteljice, međutim, tužiteljica je, kao osoba sa dugogodišnjim profesionalnim iskustvom u poslovima posredovanja u prometu nekretnina, trebala inzistirati na sklapanju pisanog ugovora i na jasnom definiranju ugovornog odnosa sa tuženikom prije nego što uopće započne sa radnjama posredovanja, sve kako bi mogla zaštititi i ostvariti svoje pravo na proviziju, a što je tužiteljica propustila uraditi.

23. Sama tužiteljica ističe da je prošla edukaciju za posredovanje u prometu nekretninama i položila licencu i kako zna da se mora sklopiti pisani ugovor o posredovanju, a radi čega nije jasno zašto tužiteljica nije inzistirala na sklapanju pisanog ugovora, dapače, tužiteljica je izričito navela da tuženiku nikada nije donijela konačni tekst ugovora o posredovanju. Naime, od tužiteljice, kao osobe koja se profesionalno bavi posredovanjem u prometu nekretnina, se zahtijeva povećana pažnja prilikom sklapanja obveznih odnosa, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), sukladno čl. 10. st. 2. ZOO-a. Dakle, ovaj sud ocjenjuje kako je tužiteljica trebala inzistirati na sklapanju pisanog ugovora, a ne pouzdati se u načelne i usmene pregovore sa tuženikom, uzevši u obzir profesionalno iskustvo tužiteljice u poslovima posredovanja u prometu nekretnina.

24. Slijedom svega navedenoga, u konkretnom predmetu se ne može primijeniti čl. 294. ZOO-a, budući da tužiteljica nije dokazala da su ona i tuženik usmeno dogovorili visinu i obvezu plaćanja posredničke naknade, a koja naknada predstavlja bitan sastojak ugovora o posredovanju, radi čega se ne može ni zaključiti da je sklopljen usmeni ugovor o posredovanju, a radi čega je prvostupanjski sud pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić