Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2002/2022-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege d.d., iz Zagreba, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr- 20/2022-26 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 11. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-20/2022-26 od 26. travnja 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

a) na ime neisplaćene plaće tužitelja za razdoblje od 10. veljače 2013.g. do 31. svibnja 2014. iznos od 5.015,67 kn (pet tisuća petnaest kuna i šezdeset sedam lipa) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 240,49 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za listopad 2013.g. na iznos od 287,54 kn počev od 16. studenog 2013.g. do isplate

- za veljaču 2014.g. na iznos od 1.653,34 kn počev od 16. ožujka 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 2.834,30 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate b) na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 10. veljače 2013. do 31. svibnja 2014. na ime neisplaćenih dodataka iz čl. 13. Odluke 2009. izuzev dodatka za prekovremeni rad u iznosu od 298,46 kn (dvjesto devedeset osam kuna i četrdeset šest lipa) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za veljaču 2014. na iznos od 120,00 kn počev od 16. ožujka 2014. do isplate

- za ožujak 2014. na iznos od 178,46 kn počev od 16. travnja 2014. do isplate c) s osnova dežurstva unutarnje službe tužitelja za razdoblje od 10. veljače 2013. do 31. svibnja 2014. iznos od 1.149,49 kn (jednu tisuću sto četrdeset devet kuna i četrdeset devet lipa) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2013.g. na iznos od 153,27 kn počev od 16. kolovoza 2013. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 996,22 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate d) s osnove razlike naknade za vrijeme korištenja godišnjem odmora tužitelja za razdoblje od 10. veljače 2013. do 31. svibnja 2014.g. iznos od 763,80 kn (sedamsto šezdeset tri kune i osamdeset lipa) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2013.g. na iznos od 34,90 kn počev od 16. svibanj 2013.g. do isplate

- za lipanj 2013.g. na iznos od 24,50 kn počev od 16. srpnja 2013.g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 269,72 kn počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 145,33 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 289,35 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 75,20 kn.

III. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

IV. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 - Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 da tužitelju BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.562,50 kn (deset tisuća petsto šezdeset dvije kune i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 26. travnja 2022. do isplate, po stopi zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana."

2. Tužena se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužene je osnovana.

4. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj.

5. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7. Također, za naglasiti je da sukladno odredbi članka 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 148/13., 33/15., 56/15.), sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

8. Nadalje, sud prvog stupnja će u obrazloženju odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. Također, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.1. Dakle, da bi mogao donijeti određenu odluku, sud treba utvrditi da postoje pravnom normom predviđene pravno relevantne činjenice. Svoj zaključak o postojanju tih činjenica može formirati na različite načine: (1.) na temelju pravomoćnih odluka i s njima po učinku izjednačenih javnih isprava - u granicama u kojima bi se uz te odluke vezala neoboriva predmnjeva o njihovu postojanju, (2.) primjenom pravila o općepoznatim činjenicama (članak 221. stavak 4. ZPP), (3.) primjenom presumptivnih pravila (članak 221. stavak 3. ZPP) i (4.) pravila o priznanju činjenica (članak 221. stavak 1. i 2. ZPP), (5.) dokazivanjem korištenjem drugih dokaznih sredstava pored onih navedenih pod (1.) te (6.) primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

9. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku ne poštujući odredbe Zakona o parničnom postupku.

10. Ovaj viši sud primjećuje da je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja naveo što tužitelj potražuje tužbom, naveo je odgovor tužene i prijedlog zadatka vještaku financijske struke od strane tužitelja, naveo je dvije varijante koje je izradio vještak financijske struke te istaknuo da je "odlučujući o tužbenom zahtjevu sud prihvatio dopunski nalaz vještaka od 24. svibnja 2020." te je dalje naveo u točki 14. da je "uzeo da iskorišteni slobodni dani ne ulaze u obračun prekovremenog rada" te je u točki 17. naveo da je "prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojem ostvareni prekovremeni sati ne ulaze za korištenje slobodnih dana".

10.1. Prvostupanjski sud u točkama 18. i 19. obrazloženja navodi da je donoseći pobijanu presudu primijenio "Zakon o oružanim snagama u RH ("Narodne novine" broj 33/02…) i Zakon o oružanim snagama u RH ("Narodne novine" broj 73/13) te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaća ("Narodne novine" broj 50/08…) kao i Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09…)" te "čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 14/02)".

10.2. Osim što dijelom navodi naprijed citirane propise, samo iz pukog navođenja propisa ne može se zaključiti na koji dio tužbenog zahtjeva primjenjuje određeni propis. K tome valja primijetiti da sud samo dijelom navodi broj "Narodnih novina" uz određeni zakon ili propis pa nije jasno koji se zakon ili propis primjenjuje za predmetno razdoblje. Konačno, kontradiktorno je obrazloženje suda kada navodi da prihvaća dopunski nalaz vještaka od 24. svibnja 2020. u kojem je vještak jasno naveo: "ako sud utvrdi da iskorišteni dani u utuženom razdoblju ne ulaze u obračun prekovremenog rada" te je naznačio visine koje je utvrđivao i izračunao, u odnosu na obrazloženje iz točke 14. i 17. da je "prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojem ostvareni prekovremeni sati ne ulaze za korištenje slobodnih dana".

10.3. Sud prvog stupnja valja upozoriti da je u istovrsnoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021. jasno zauzeo shvaćanje glede dnevne evidencije radnog vremena i korištenja slobodnih dana te tereta dokazivanja, a koja odluka je donesena prije pobijane presude.

11. I naposlijetku, treba jasno ukazati kako je prvostupanjski sud gotovo u cijelosti prepisao obrazloženje iz svoje ranije odluke posl.br. Pr-219/2019-18 od 25. studenoga 2021. koja je ukinuta rješenjem ovoga suda, posl.br. Gž R-3541/2021-2 od 20. siječnja 2022. što predstavlja nedopustivo postupanje u ovoj parnici.

12. Dakle, prvostupanjski sud postupajući suprotno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP nije raspravio sva sporna pitanja na koja je uputio žalitelj a na koje je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju čime je počinio povredu zakona jer nije izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju a ovaj sud nema procesnih mogućnosti ispraviti propust suda prvog stupnja donošenjem odluke o potraživanju tužitelja te bi ovaj sud, odlučujući na taj način počinio novu povredu zakona na štetu tužene zbog čega je prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

13. Iako je odredbom čl. 366.a ZPP propisana zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud nije imao drugih procesnih ovlaštenja nego ukinuti prvostupanjsku presudu drugi puta jer se, zbog apsolutno bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje je sud prvog stupnja ponovno učinio, može primijeniti samo odredba čl. 369. st. 1. ZPP i drugih procesnih ovlaštenja, kojima bi ovaj sud sanirao apsolutno bitne povrede procesnih pravila sukladno odredbama ZPP, ovaj sud nema.

14. Drugostupanjski sud također ne može niti primjenom odredbe čl. 373.b st. 6. ZPP donijeti odgovarajuću odluku s obzirom na povrede zakona koje je učinio prvostupanjski sud budući da se niti provedbom rasprave pred ovim sudom ne bi mogle otkloniti bitne povrede odredbi parničnog postupka učinjene po prvostupanjskom sudu, niti bi se prvostupanjska presuda mogla potvrditi ili pak preinačiti primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP.

15. Kada bi drugostupanjski sud bio apsolutno onemogućen još jednom ukinuti prvostupanjsku presudu došlo bi i do povrede tuženikovog prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona te ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe ZPP te bi došlo također i do povrede ustavnog načela jednakosti.

16. Pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnost sudova postupovnim jamstvima uvijek provesti pravični postupak a pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na rješavanje spora od strane suda pa bi pravo na rješavanje spora zabranom ponovnog ukidanja presude bilo povrijeđeno jer u odnosu na tuženika, spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na sve njegove prigovore koje prvostupanjski sud nije ocijenio pa bi se nemogućnošću ponovnog ukidanja dopustila arbitrarnost i samovolja suda prvog stupnja odnosno, propustilo sankcionirati nepravilnu primjenu procesnih zakona, u ovom slučaju svjesno odbijanje njegove primjene što je učinio prvostupanjski sud usprkos jasnoj uputi drugostupanjskog suda iz ranije ukidne odluke

17. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-361/2014 od 21. studenoga 2017.: „Pravna sigurnost pruža osnov za povjerenje u pravosuđe što je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava".

18. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

19. U ponovljenom postupku je tako prvostupanjski sud dužan postupiti po uputi ovoga suda iz rješenja posl.br. Gž R-3541/2021-2 od 20. siječnja 2022. i na propuste ukazane ovim rješenjem, ponovno raspraviti sva sporna pitanja te će tek nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu odluku, za svoja utvrđenja dati valjane razloge pri čemu će voditi računa i o ostalim žalbenim navodima žalitelja.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač