Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-484/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članice vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice SP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mervan Begović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., [adresa], OIB: 10216651302, kojeg zastupa punomoćnica Mia Kalajdžić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bardek, Lisac, Mušec, Skok & Partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad, isplate i sudskog raskida, odlučujući o žalbi tužiteljice- protutuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 300/2025-28 od 07. svibnja 2025., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-300/2025-32 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-300/2025-28 od 07. svibnja 2025., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-300/2025-32 od 24. lipnja 2025., u dijelu pod točkama I. do III. izreke te točkom VII. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], OIB: 10216651302, da tužiteljicu SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na radno mjesto medicinskog voditelja za Hrvatsku u skladu sa odredbom čl. 2. st. 1. Ugovora o radu od 30. ožujka 2018., a ako takvog radnog mjesta više nema, na drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima.

2. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa] za određivanje sudskog raskida ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 30. ožujka 2018., izmijenjenog aneksima ugovora o radu od 1. ožujka 2019. i 1. ožujka 2021., s danom 31. svibnja 2022. kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tužiteljice SP iz [adresa], za naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 36.293,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 07. svibnja 2025. do isplate kao neosnovan.

4. Odbija se zahtjev tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 07. svibnja 2024. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice SP iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-300/2025-28 od 07. svibnja 2025., koja je ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-300/2025-32 od 24. lipnja 2025., u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], OIB 10216651302, da tužiteljicu ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na radno mjesto medicinskog voditelja za Hrvatsku u skladu sa odredbom čl. 2 st. 1 Ugovora o radu od 30.3.2018., odnosno ako takvog radnog mjesta više nema, na drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima,

II/ Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog dana 30. ožujka 2018. godine, izmijenjenog aneksima ugovoru o radu od dana 1. ožujka 2019. godine i 1. ožujka 2021. godine između tužiteljice SP, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika S & JOHNSON S.E. d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem (MBS): 080342340, OIB:10216651302 te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 31. svibnja 2022. godine.

III/ Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], OIB 10216651302, da tužiteljici ŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos u visini od 5 ugovorenih bruto plaće u iznosu 36.293,05 euro, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 07. svibnja 2025.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i to preko dosuđenog iznosa iz toč. IV izreke 36.293,05 euro do zatraženog iznosa 60.344,00, kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan.

VII/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan“.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. do IV. izreke te točkama VI. i VII. izreke žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u skladu s navodima žalbe ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost tužiteljičine žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijane odluke, pozivom na čl. 125. st. 1. i 2. Zakona o radu (Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR). Obrazlaže da nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva da ju se vrati na rad (pravomoćnom sudskom odlukom poslovni broj Pr-357/2022-18 od 25. srpnja 2024., donesenom u ovom predmetu, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 18. siječnja 2022. utvrđena je nedopuštenom) i to jer da je tuženik dokazao da okolnosti konkretnog slučaja opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, slijedom čega je prihvatio protutužbeni zahtjev kojim tuženik zahtjeva sudski raskid radnog odnosa s danom 31. svibnja 2022. S obzirom na to, sud je djelomično prihvatio tužiteljičin zahtjeva za naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 36.293,05 euro s pripadajućom zateznom kamatom, dok je preko tog iznosa, do zatraženih 60.344,00 eura zahtjev tužiteljice u ovom dijelu odbio kao neosnovan.

5.1. Obrazlažući razloge za takvu odluku sud navodi da je tužiteljica postupala protivno Smjernicama o socijalnim medijima. Ovo jer da je bila uključena u WhatsUp/ Viber Chat grupe bez svojega znanja i suglasnosti, od strane administratora grupa, ali da iz tih grupa nije izašla te je, neovisno od toga je li u takvoj komunikaciji sudjelovala ili nije, tužiteljica te komunikacije bila svjesna i takvu komunikaciju nije prijavila poslodavcu u skladu s procedurom propisanom Kodeksom poslovnog ponašanja. Smatra da su takvi postupci tužiteljice, s obzirom na hijerarhijsku razinu tužiteljice, opravdano kod tuženika doveli do gubitka povjerenja u njezin rad, kao jednog od rukovodećih članova tima.

5.2. Dalje obrazlaže, da je dokazima u spisu tuženik dokazao postojanje „osvetničkog“ postupanja tužiteljice prema podređenoj radnici PP (sukus pod točkama 20. i 21., obrazloženja prvostupanjske presude), kakvo postupanje da je protivno čl. 48. Pravilnika o radu tuženika i Kodeksu poslovnog ponašanja (točke 13. i 14. obrazloženja pobijane presude) i da stoga predstavlja opravdani razlog za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za sudski raskid radnog odnosa.

6. Ovaj sud ne slaže sa zaključcima suda prvog stupnja da okolnosti konkretnog slučaja, spomenute pod točkama 5.1. i 5.2. ovog obrazloženja, predstavljaju okolnosti zbog kojih nastavak rada ne bi bio moguć u smislu čl. 125. st. 2. ZR-a. U tom dijelu sud nije dao jasne i valjane razloge utemeljene na činjenicama koje proizlaze iz provedenih dokaza, već samo paušalno obrazloženje, bez stvarno provedene ocjene dokaza u ovom dijelu, čime se osnovano navodima žalbe ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

7. Slijedom propisanog čl. 366.a st. 1. ZPP-a te će povrede otkloniti ovaj sud sukladno ovlaštenju iz čl. 373.a st. 1. točka 2. tog Zakona.

8. Okolnost da je tužiteljica od strane administratora Viber grupe dodana kao član Viber grupe i da iz te grupe nije „izašla“, a nije prijavila tuženiku komunikaciju putem te grupe, nije okolnost koja, sama po sebi, za posljedicu ukazuje na gubitka povjerenja u tužiteljicu i, po stavu ovog suda, ne predstavlja okolnost zbog koje nastavak rada, unatoč nedopuštenosti odluke o otkazu, ne bi bio moguć.

7.1. Iz isprava u spis, predanih uz odgovor na tužbu i označenih kao

M00440024452, M00440027212, M00470008894, M00470008816, M00470008903, M00470009164 proizlazi popis radnika koji su sudjelovali u komunikaciji putem, po tuženiku, neodobrenih platformi komunikacije. Iz tih isprava proizlazi da je tužiteljica bila dodana kao član tih grupa i da je u svakoj u njih i komunicirala. Tako je u grupi označenoj M00440024452 bila aktivna 24. svibnja 2019., u grupi označenoj M00440027212 bila je aktivna 11. veljače 2017., u grupi označenoj M00470008894 bila je aktivna 23. svibnja 2019., u grupi označenoj M00470008816 bila je aktivna 23. svibnja 2019., u grupi oznake M00470008903 bila je aktivna 23. svibnja 2019, a u grupi oznake M00470009164 bila je aktivna 9. srpnja 2020.

7.2. Iz prijepisa sadržaja dostavljene grupne komunikacije u tim grupama, međutim, jer je u najvećem dijelu razgovor u svim grupama zacrnjene, ne može se razumjeti ni tema razgovora, niti se može razabrati da bi se radilo o bilo kakvoj štetnoj, neprofesionalnoj ili neetičnoj raspravi koja bi na bilo koji način štetila tuženiku.

7.3. Isto tako, iz dokaza u spisu proizlazi da Smjernice o socijalnim medijima datiraju od 07. lipnja 2019., a komunikacija u grupama na koje se ukazuje navodima i dokazima tuženika, izuzev grupe oznake M00470009164 koja je osnovana 16. srpnja 2020., datiraju iz period koji je prethodio donošenju tih Smjernica, odnosno iz perioda kada zaposlenici pa ni tužiteljica nisu bili upozoreni od tuženika kao poslodavca da se radi o komunikaciji putem platformi koje tuženik načelno ne odobrava.

7.4. Također valja reći da iz stih Smjernicama (citiran je sadržaj i pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude) ne proizlazi da je izrijekom zabranjeno korištenje komunikacijskih platformi navedenih u istima i sličnih, već je navedeno da se te platforme ne bi trebalo, dakle nije poželjno koristiti (a ne da se apsolutno zabranjuje) za poslovanje jer nisu odobrene, no da je ipak moguće da se i te neodobrene platforme koriste u poslovnom kontaktu, ali da u toj situaciji postoji obveza obavještavanja i traženja alternativnih rješenja za komunikaciju, kako bi se zaštitili oni s kojima tuženik posluje.

7.5. Iz tako napisanog ne proizlazi (a svakako je nedorečeno) da se Smjernicama ukazuje na zabranu komuniciranja putem platformi navedenih u istima i sličnih platformi između samih zaposlenika. Prema tumačenju ovog suda neodobravanje korištenja platformi koje su primjerice navedene odnosi se na nepoželjnost komuniciranja putem isti s poslovnim partnerima, ali ne i između samih zaposlenika.

8. Slijedom toga, kada iz dokaza koje je sam tuženik dostavio, ne proizlazi da je tužiteljica, time što je nadodana u prethodno navedene grupe i rijetkom komunikacijom u istima, i to i prije no što je tuženik donio navedene Smjernice i dostavio ih zaposlenicima (osim u grupi oznake M00470009164 koja je osnovana 16. srpnja 2020.), na bilo koji način naštetila poslovanju tuženika, kada iz tih dokaza ne proizlazi nikakav nezakoniti ili očito poslovno nedopušteni način komuniciranja tužiteljice s ostalim radnicima ili klijentima tuženika, jer isti nije ni vidljiv u cijelosti, to sama činjenica da je tužiteljica bila nadodana u neke grupe i da iz njih nije izašla, niti je poslodavca obavijestila o takvoj komunikaciji, nije okolnost koja ukazuje da nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Prema shvaćanju ovog suda, radi se o pretjeranom formaliziranju i pretjeranoj strogoći poslodavca kojim se suštinski nastoji izbjeći povratak tužiteljice na rad.

9. Nadalje, nesporno je da iz e-mail komunikacije između tužiteljice i zaposlenice PP (točka 19. obrazloženja prvostupanjske presude) proizlazi da je tužiteljica suglasna s ocjenom radnice PP, da radi sigurnosti i nemogućnosti da zbog COVID pandemije prespava u Splitu, ne obavi put u Split i nazad u Zagreb, u jednom danu, radi sastanka u Splitu i da prihvaća da se taj sastanak odradi „on line“. Isto je tako nesporno da je unatoč tome, tužiteljica ocijenila da se zapravo radi o izlici da se ne napravi što je trebalo napraviti (e-mail poruka tužiteljice GP d **.**.2021., list 203 spisa).

9.1. Međutim, sud ne cijeni, da je u tom istom e-mailu tužiteljica GP proslijedila svoju e-mail komunikacijom s radnicom PP u vezi sastanka i putovanja u Split, kako bi i GP mogla ocijeniti ispravnost stava tužiteljice, a uz to je GP ukazala i na druge propuste uočene tijekom prvih 50 dana rada navedene radnice (slabije znanje nakon osposobljavanja u odnosu na druge nove članove tima, nesudjelovanje na medicinskim savjetovanjima uz različite isprike i dr.) koje smatra bitnima za radno mjesto na kojem je ta radnica bila zaposlena i da nije predložila da se istoj otkaže ugovor o radu, već je GP molila za savjet koji je najbolji pristup uočenim problemima i što da poduzme ako bi jedini izlaz bio raskid ugovora o radu s PP.

10. Time tužiteljica nije postupala, kako to navodi tuženik, „osvetnički“ prema radnici na probnom roku, već je kao njezin nadređeni pratila njezin probni rad, upozoravala na uočene propuste u radu i iznijela je svoja zapažanja o njezinom radu, tražeći pri tome mišljenje GP, ali i svjedoka Glamuzinu, a takvo postupanje tužiteljice ne ukazuje da postoje razlozi za prihvaćanje zahtjeva postavljenog po tuženiku u smislu čl. 125. st. ZR-a, već, i u ovom dijelu, na pokušaj tuženika da se na ovaj način izbjegne obveza vraćanja tužiteljice na rad.

10.1. Savjesno obavljanje poslova vezano uz praćenje rada radnika na probnom radu i konzultiranje o postupanju s tim radnicima s obzirom na uočene nedostatke po logici stvari ne može biti „osvetničko“ ponašanje. Osim toga, i sama je navedena radnica i prije isteka probnog roka, dala otkaz, što suštinski potvrđuje sumnje tužiteljice u sposobnost iste da obavlja poslove radnog mjesta na koje se zaposlila (točka 12. obrazloženja prvostupanjske presude), a to dodatno potkrjepljuje i stav ovog suda da na strani tužiteljice nije bilo nikakvog „osvetničkog“ ponašanja.

11. Kako zbog navedenih razloga ovaj sud smatra da je trebalo odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove drugostupanjske presude (čl. 373. st. 1. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 124. st. 1. i čl. 125. ZR-a), to je kao neosnovan odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu štete sadržan pod točkom III. izreke, budući da kada nije došlo do sudskog raskida nema mjesta niti dosuđivanju naknade štete u skladu s čl.1 25. st. 1. ZR-a te je stoga ujedno potvrđena i odluka pod točkom IV. izreke, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe u ovom dijelu izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

12. Tužiteljica je time u ovom postupku sa svojim zahtjevom uspjela u cijelosti pa ima pravo na naknadu troška koji joj je već i dosuđen točkom V. izreke (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. broj 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), dok tuženiku trošak nije priznat jer s protutužbenim zahtjevom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a) pa je slijedom toga u ovom dijelu odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

13. Tužiteljica trošak žalbe nije tražila te joj stoga nije niti dosuđen (čl. 164. st. 1. do 3. ZPP-a), a trošak odgovora na žalbu tuženiku nije priznat jer nije bilo potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević