Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-534/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MŠ, zbog kaznenih djela protiv života i tijela - tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., ispravak 61/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog MŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, broj: K-257/2019- od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog MŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj: K-257/2019 od 28. siječnja 2025., okrivljeni MŠ proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11 te je okrivljeniku za oba kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117 stavka 1. KZ/11 počinjenih na štetu AŠ i na štetu PŠ utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca – za svako djelo. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 okrivljeni MŠ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 300,00 eura te sve troškove privatnih tužitelja i troškove njihovog opunomoćenika o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem .
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Nenadu Sladakoviću, odvjetniku iz Pule-Pola, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i troškovima postupka. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i da ga oslobodi od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je u žalbi predloženo da se okrivljenik i njegov branitelj obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.
4. O sjednici drugostupanjskog su obaviješteni okrivljenik i njegov branitelj odvjetnik Nenad Sladaković, privatni tužitelji AŠ i LŠ te njihova opunomoćenica odvjetnica Tamara Malić Blažina. Na sjednicu vijeća nije pristupio nitko od uredno pozvanih stranaka pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 3. ZKP.
5. Žalba okrivljenog MŠ nije osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka te parafrazira zakonski tekst odredbe članka 468. ZKP i navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima iste, da presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su dani da su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, a također o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza zbog čega da se ista ne može ispitati (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP) te je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 468. stavak 2. ZKP), kao i da sud pri donošenju presude nije primijenio i nepravilno je primijenio niz odredba ZKP, a da je to utjecalo ili moglo utjecati na pobijanu presudu (članak 468. stavak 3. ZKP). U odnosu na ovu žalbenu osnovu okrivljenik navodi da je privatna tužba podnesena izvan roka od tri mjeseca, međutim, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je privatna tužba predana pravovremeno, 30. rujna 2019. (omotnica s potvrdom o predaji poštanskom uredu je iza lista 15 spisa), a ne 2. listopada 2019. kako to pogrešno tvrdi okrivljenik. Okrivljenik nastavno navodi da je sud mijenjajući činjenični opis prekoračio optužbu i povrijedio njen identitet. Međutim, člankom 450. stavkom 1. ZKP propisano je da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. Stoga je sud ovlašten uskladiti činjenični opis s rezultatima dokaznog postupka što je i učinio, precizirajući činjenični opis kako je to obrazloženo (točka 24.), pri čemu sud nije mijenjao pravnu kvalifikaciju djela niti je prekoračio optužbu dodavanjem novih ili težih radnji okrivljenika. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge za odluku o kazni. Naime, prvostupanjski sud je u razlozima presude naveo okolnosti koje su od utjecaja na odluku o visini kazne (točka 28.) i razloge kojime se vodio kod odluke o vrsti kazne i svrsi kažnjavanja (točka 29.), stoga niti u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana. U ostalom dijelu okrivljenik sadržajno uopće ne obrazlaže naznačene povrede kaznenog postupka već jedino osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (sadržajno samo pravilnost), okrivljenik osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o ocjeni vjerodostojnosti njegove obrane, iskaza privatnih tužitelja i svjedoka. Naime, okrivljenik smatra da zbog intervencije suda u činjenični opis gdje su ispušteni pojedini navodi privatne tužbe ukazuju na nevjerodostojnost iskaza privatnih tužitelja. Međutim, sud je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ilije Kučinara utvrdio da su krvni podljevi desne strane lica i krvni podljev desnog ramena kod AŠ, u okolnostima fizičkog sukoba, u prvom redu mogli nastati mehanizmom dva zasebna udarca nekim tupotvrdim sredstvom npr. šaka, lakat i tomu slično sredstvo, a nije moguće u potpunosti isključiti pad kao mehanizam nastanka tih ozljeda, dok je njena oguljotina desnog lakta mogla nastati padom, ali i kao obrambena ozljeda. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ilije Kučinara sud je utvrdio da je ZŠ zadobio oguljotine desnog i lijevog ramena, pri čemu lokalizacija tih ozljeda, u okolnostima fizičkog sukoba, upućuje na zaključak da su nastale mehanizmom dva zasebna udarca nekom tupotvrdim mehaničkim sredstvom. U okolnostima fizičkog sukoba krvni podljev desne strane prsnog koša i stražnje strane lijeve nadlaktice mogli su nastati mehanizmom dva zasebna udarca nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom manje kontaktne površine ili pritiska kada su prsni koš i lijeva nadlaktica u potpunosti ili djelomično fiksirani o neku prepreku ili podlogu, dok manje oguljotine oba koljena svojim karakteristikama i međusobno bliskim topografsko-anatomskim odnosom, upućuju na zaključak da se radi o ozljedama koje vjerojatno čine cjelinu i koje su mogle nastati padom na koljena. Dovodeći navode nalaza i mišljenja vještaka dr. Kučinara u vezu sa suglasnim iskazima privatnih tužitelja AŠ i RŠ koji navode da je okrivljenik privatnu tužiteljicu AŠ šakom udario u desnu stranu lica od koje siline udarca je pala na tlo kojom prilikom je ozlijedila desni lakat, a zatim kada joj je privatni tužitelj LŠ priskočio u pomoć okrivljenik ga je udario šakom u rame uslijed kojih udaraca je LŠ pao na tlo, na koljena i desnu ruku pa ga je okrivljenik počeo udarati nogama po tijelu – pravilno je prvostupanjski sud iskaze privatnih tužitelja AŠ i PŠ cijenio vjerodostojnim, uvjerljivim, životnim i logičnim. Naime njihovi iskazi su potvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine dr. Ilije Kučinara, ali i svjedoka BŠ koji navodi da je od kontakta s okrivljenikom DŠ pala na tlo, da je i ZŠ pao na tlo, a on je okrivljenika odgurivao od njega da bi smirio sukob. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su svjedoci ČŠ, HŠ, IŠ, UŠ, VŠ i NŠ sukob privatnih tužitelja i okrivljenika promatrali s udaljenosti, pri čemu svjedoci IŠ, UŠ, VŠ i TŠ nisu vidjeli nikakav fizički sukob okrivljenika i privatnih tužitelja, dok su svjedoci EŠ i NŠ vidjeli da su svi oni u naguravanju pali na tlo. Imajući na umu da su svi imenovani svjedoci u prijateljskim, susjedskim i rodbinskim odnosima s okrivljenikom te prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Ilije Kučinara o udarcima kao mehanizmu nastanka nekih ozljeda privatnih tužitelja, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da njihovi iskazi nisu vjerodostojni te su, jednako kao obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje MŠR kojom poriču da bi okrivljenik ozlijedio privatne tužitelje - usmjereni na izbjegavanje kaznene odgovornosti okrivljenika. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je okrivljenik privatne tužitelje AŠ i PŠ tjelesno ozlijedio. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog dva kaznena djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11 jer su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela.
8. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, pri čemu jedino obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na što mu je odgovoreno pod točkom 6. ove odluke, ovaj drugostupanjski sud je ispitao tu žalbenu osnovu sukladno odredbi članka 478. ZKP jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud uzeo da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se on blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je na strani okrivljenika olakotnim cijenio da do sada nije sudski osuđivan i njegovo korektno ponašanje na raspravi, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno i protek vremena od učina ovih kaznenih djela te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da utvrđene kazne zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca za svako djelo, osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i potom izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine - u cijelosti je primjerena svim navedenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
9. Jednako tako, okrivljenik navodi da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali niti tu žalbenu osnovu nije obrazložio. Ispitujući tu žalbenu osnovu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je odluka suda o troškovima, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 11. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
