Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3146/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-119/2021-41 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-119/2021-41 od 22. travnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, preko iznosa od 1.680,37 EUR do iznosa od 2.825,67 EUR (iznos od 1.145,30 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2019. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.360,33 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. travnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-119/2021-41 od 22. travnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade imovinske štete radi troškova liječenja, iznos od 409,36 EUR, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.360,33 EUR do iznosa od 3.047,36 EUR (iznos od 687,03 EUR), i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 409,36 EUR, koji iznos se odnosi na naknadu imovinske štete radi troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na:

- na iznos EUR 123,34 od 10. studenoga 2018 do isplate

- na iznos EUR 232,93 od 4. rujna 2019. do isplate

- na iznos EUR 53,09 od 7. srpnja 2020. do isplate

2. Odbija se zahtjev tužitelja CU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 687,03 EUR.

III. Nalaže se tužitelju CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 342,30 EUR.

V. Odbija se zahtjev tužitelja CU za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu u iznosu od 275,43 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženome da plati tužitelju 3.235,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos EUR 2.825,67 od 4. srpnja 2019;

- na iznos EUR 123,34 od 10. studenoga 2018;

- na iznos EUR 232,93 od 4. rujna 2019;

- na iznos EUR 53,09 od 7. srpnja 2020;

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uz iznosu od

3.047,36 EUR (slovima: tritisućečetrdesetsedameuraitridesetšestcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 eura (slovima: tristosedamdesetpeteura), kao neosnovan.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude preko dosuđenog iznosa od 1.680,37 EUR do iznosa od 3.235,03 EUR (za iznos od 1.554,66 EUR) te protiv točke II. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je neimovinska šteta, tj. pravična novčana naknada utvrđena u previsokom iznosu. Ne osporava da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, ali smatra da je primjeren iznos 3.500,00 EUR, a ne iznos od 4.645,30 EUR, kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Naime, tuženik smatra da, kada se uzmu u obzir sve posljedice štetnog događaja (bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti od 7%), tužitelju ne pripada više od 3.500,00 EUR. Ne osporava utvrđenu naknadu imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 230,94 EUR U cijelosti osporava dosuđenu naknadu imovinske štete s osnove troškova liječenja u iznosu od 409,36 EUR. Naime, tuženik ističe kako je tužitelj mogao sve troškove liječenja obaviti na teret HZZO-a, a radi čega ti troškovi nisu opravdani. Nadalje, tuženik osporava tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, ističući da kamata počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe da je, ako se uzmu u obzir žalbeni navodi tuženika, trošak trebao biti dosuđen njemu, a ne tužitelju. Ističe kako se tijekom postupka mijenjala vrijednost predmeta spora sa 5.526.00 EUR na 3.235,03 EUR, a takvu činjenicu prvostupanjski sud nije cijenio. Naposljetku, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR, međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna (od 1. studenog 2022. do 25. studenog 2023.), odnosno 10,00 kuna (sve do 1. studenog 2022.). S obzirom na navedeno, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 442,30 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 67,30 EUR.

3. Prije upuštanja u ocjenjivanje žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da je, kada se uzme u obzir cjelokupni sadržaj žalbe, tuženik matematički pogrešno odredio nesporni iznos, tj. iznos kojeg tuženik priznaje u prvostupanjskoj presudi kao osnovan. Tuženik ističe da priznaje da se tužitelju trebao dosuditi iznos od 1.115,30 EUR, međutim, taj iznos nije u skladu sa sadržajem žalbe i sa žalbenim navodima tuženika.

3.1. Naime, tuženik priznaje da tuženiku pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR, a prvostupanjski sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.645,30 EUR. Takav iznos treba umanjiti za iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete (iznos od 2.050,57 EUR). Kada se uzme u obzir nesporni iznos, proizlazi da je, prema žalbenim navodima tuženika, tužitelju trebalo dosuditi iznos od 1.449,43 EUR, a sud prvog stupnja je dosudio iznos od 2.594,73 EUR, također uzimajući u obzir nesporni iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju. Dakle, tuženik smatra da je tužitelju, na ime neimovinske štete, neosnovano dosuđen iznos od 1.145,30 EUR (razlika između iznosa od 2.594,73 EUR i iznosa od 1.449,43 EUR), a osnovano mu je dosuđen iznos od 1.449,43 EUR

3.2. Nadalje, tuženik ne osporava dosuđenu naknadu imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 230,94 EUR, dakle, nije sporna visina dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu.

3.3. Naposljetku, tuženik u cijelosti osporava iznos dosuđene naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja u iznosu od 409,36 EUR.

3.4. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da tuženik pobija dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.145,30 EUR i dosuđeni iznos imovinske štete s osnove troškova liječenja od 409,36 EUR, svekupno pobija dosuđeni iznos od 1.554,66 EUR. Uzevši u obzir da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju, na ime cjelokupne štete, iznos od 3.235,03 EUR, tuženik pobija prvostupanjsku presudu preko dosuđenog iznosa od 1.680,37 EUR (razlika između dosuđenog iznosa od 3.235,03 EUR i spornog iznosa od 1.554,66 EUR).

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Ističe da postoje određene kvalifikatorne okolnosti koje opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u dosuđenom iznosu: dugotrajno liječenje, dugotrajna fizikalna terapija, gubitak posla, nemogućnost bavljenja sportom itd. Tužitelj ističe da su nastali troškovi liječenja bili nužni i opravdani. Što se tiče tijeka zateznih kamata, tužitelj ističe da kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud ispravno primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke. Tužitelj ističe da se omjer uspjeha stranaka u parnici određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje troškove nastale povodom njegovog odgovora na žalbu, i to: trošak sastava odgovora u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe na odgovor u iznosu od 25,43 EUR.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 20. listopada 2022. (list 104 -105 spisa), za isplatu iznosa od 3.235,03 EUR, i to:

- na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege iznos od 2.825,67 EUR, od čega se iznos od 2.594,73 EUR odnosi na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti, a iznos od 230,94 EUR se odnosi na imovinsku štetu radi pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 4. srpnja 2019., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku

- na ime imovinske štete radi troškova liječenja iznos od 409,36 EUR, od čega se iznos od 123,34 EUR odnosi na trošak ortoze, iznos od 232,93 EUR se odnosi na trošak MR snimanja vratne kralježnice, a iznos od 53,09 EUR se odnosi na trošak pregleda u privatnoj ustanovi, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana kada je svaki pojedini trošak učinjen,

a koja šteta je prouzročena kada je ĐU, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na tužitelja, koji je stajao na autobusnom ugibalištu, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog žalbenog postupka nije nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. dinamika štetnog događaja i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nisu sporni u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Također nije sporna niti utvrđena naknada imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 230,94 EUR.

10. Predmet žalbenog postupka jest visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, tj. tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, već iznos od 1.145,30 EUR.

11. Nadalje, predmet žalbenog postupka je osnovanost troškova liječenja koje je tužitelj imao radi predmetnog štetnog događaja. Naime, tuženik smatra da ti troškovi nisu bili opravdani, budući da je tužitelj mogao sve troškove obaviti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

12. Naposljetku, sporan je tijek zatezne kamate koja teče na neimovinsku štete radi povrede prava osobnosti i imovinsku štetu radi pružene tuđe pomoći i njege, tj. je li zatezna kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od dana donošenja prvostupanjske presude.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2018., ĐU, upravljajući automobilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na tužitelja, koji je sa svojim mopedom, registracijske oznake [registarska oznaka], stajao zaustavljen na autobusnom ugibalištu

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: istegnuće mišića vrata, natučenje desnog ramena, natučenje desnog koljena i istegnuće medijalnog kolateralnog ligamenta desnog koljena

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 2.050,57 EUR (15.450,00 kn)

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 7%

- da su kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, prisutne sljedeće posljedice: ograničena pokretljivost vratnog segmenta kralješnice, povremeni bolovi prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, povremeni bolovi u području desnog ramena uz ograničenu pokretljivost u terminalnim pokretima, povremeni bolovi prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i ograničena pokretljivost u terminalnim pokretima desnog koljena

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 56 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 87 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 21 dana, potom 1 sat dnevno kroz 45 sati

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, imao sljedeće troškove liječenja: trošak ortoze za koljeno u iznosu od 123,34 EUR (929,32 kn), trošak MR snimanja vratne kralješnice u iznosu od 232,93 EUR (1.755,00 kn) i trošak pregleda u privatnoj ustanovi u iznosu od 53,09 EUR (400,00 kn)

- da je troškove liječenja bilo moguće uraditi na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO)

- da je predmetni štetni događaj utjecao na kvalitetu života tužitelja na sljedeći način: tužitelj ima problem sa šumom u ušima koji ga ometa u snu; tužitelj se više ne može intenzivno baviti sportom; tužitelj osjeća bolove nakon odlaska na planirarenje; tužitelj ima problem prilikom rada na računalu, a radi čega je izgubio posao

14. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

14.1. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.645,30 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 7%, opravdavaju novčanu naknadu u tome iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju je ograničena pokretljivost vratne kralješnice, desnog ramena i desnog koljena, a trpi povremene bolove prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama. Sve te okolnosti predstavljaju narušenje kvalitete života tužitelja.

14.3. Nadalje, kod tužitelja su utvrđene i određene kvalifikatorne okolnosti koje opravdavaju da se pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 4.645,30 EUR. Naime, tužitelj ima problema sa spavanjem radi šuma u ušima koji se pojavio nakon predmetnog štetnog događaja. Kvalitetan i miran san je od značaja na život osobe, a nedostatak istog također predstavlja narušenje kvalitete života. Nadalje, tužitelj je ograničen u bavljenju sportom i u odlasku na planinarenje, a koje aktivnosti su mu pričinjavale zadovoljstvo u životu. Naposljetku, štetni događaj je utjecao na mogućnost efikasnog rada tužitelja na računalu, a efikasan rad na računalu je bio od značaja za zaposlenje tužitelja.

14.4. Prema ocjeni suda drugog stupnja, utvrđena naknada neimovinske štete ispunjava kriterij pravičnosti, kada se uzmu u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja i posebne okolnosti slučaja. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio neimovinsku štetu u skladu sa čl. čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Nadalje, utvrđeni iznos je prvostupanjski sud pravilno umanjio za nesporni iznos od 2.050,57 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete te tužitelju dosudio razliku utvrđene pravične novčane naknade i nesporne naknade koju je tuženik već isplatio tužitelju, tj. iznos od 2.594,73 EUR.

14.5. Slijedom svega navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu utvrđene neimovinske štete.

15. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojim osporava tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

15.1. Naime, člankom 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tuženik nije nadoknadio tužitelju cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu u mirnom postupku, tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na neisplaćenu naknadu neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege teče od dana presuđenja, tj. od dana donošenja prvostupanjske presude, uzevši u obzir odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a, a koje se primjenjuju u ovom predmetu.

16. Međutim, osnovana je žalba tuženika u pogledu dosuđene imovinske štete s osnove troškova liječenja.

16.1. Naime, tužitelj potražuje iznos od 409,36 EUR na ime troškova liječenja, a koje troškove potkrjepljuje računima koje dostavlja u spis (list 31-33 spisa). Uvidom u te račune proizlazi da se isti odnose na trošak ortoze za koljeno, trošak MR snimanja vratne kralježnice u Poliklinici Neuron i trošak specijalističkog pregleda u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju i fizikalnu medicinu.

16.2. Vještak Žarko Rašić je, u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 9. listopada 2022. godine (list 100-101 spisa), istaknuo kako se svi troškovi odnose na predmetni štetni događaj, ali i da su se svi troškovi mogli učiniti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

16.3. Tužitelj CU, saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 20. travnja 2023. godine (list 123-125 spisa), ističe kako je ortozu za koljeno kupio na preporuku fizijatra, a rečeno mu je da bi preko HZZO-a predugo čekao na ortozu. Također ističe da je pohađao fizikalnu terapiju u KBC Rebro, međutim napominje da je tijekom terapije bilo prekida, jer se njegovo stanje pogoršavalo. Ističe da u svome stanju nije bio u mogućnosti ići do Rebra, stoga je odlučio ići na kontrolni pregled u [adresa]. Što se tiče magnetske rezonance, tužitelj ističe kako je istu platio na svoj trošak jer je lista čekanja preduga, tj. da mu je rečeno da bi došao na red tek nakon dvije godine.

16.4. Valja istaknuti kako se troškovi liječenja u vidu imovinske štete dosuđuju tužitelju ne samo ako su u vezi s predmetnim štetnim događajem, već je bitno utvrditi da su ti troškovi bili nužni i nepohodni za poboljšanje zdravstvenog stanja tužitelja. Nadalje, ako je troškove liječenja moguće obaviti na teret HZZO-a, tužitelj mora dokazati da bi medicinske usluge bile pružene u nerazumnom vremenu. Tek u takvim okolnostima, tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete u vidu troškova liječenja.

16.5. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi navedenim troškovima došlo do poboljšanja njegovog narušenog zdravstvenog stanja, osim za trošak ortoze koju mu je preporučio fizijatar. Nadalje, tužitelj samo generalno ističe da bi na te medicinske usluge čekao predugo radi dugih lista čekanja, međutim, osnovano tuženik ističe kako tužitelj nije niti pokušao ostvariti medicinske usluge i pretrage na teret HZZO-a, već činjenicu dugih lista čekanja prikazuje kao općepoznatu činjenicu, a što ovaj sud drugog stupnja ne može prihvatiti, već je nužno utvrditi da je tužitelj pokušao ostvariti medicinske usluge na teret HZZO-a traženjem uputnice, a tek potom bi bilo moguće procijeniti je li bi usluge bile pružene u razumnom ili nerazumnom vremenu.

16.6. Slijedom svega navedenoga, tužitelj je jedino za trošak ortoze učinio vjerojatnim da je učinjen u svrhu poboljšanja narušenog zdravstvenog stanja, dok to nije učinio vjerojatnim za trošak MR snimanja niti za trošak pregleda u privatnim ustanovama. Nadalje, tužitelj za trošak ortoze nije dokazao da je istu prvenstveno tražio na teret HZZO-a te da bi mu te ortoza bila isporučena u nerazumnom vremenu, radi čega je bio prisiljen istu nabaviti o vlastitom trošku.

17. Dakle, žalba tuženika je neosnovana u pogledu visine neimovinske štete te tijeka kamate na neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, dok je osnovana u pogledu imovinske štete s osnove troškova liječenja. Radi navedenog, valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 1.680,37 EUR do iznosa od 2.825,67 EUR (iznos od 1.145,30 EUR), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. srpnja 2019. do isplate. S druge strane, valjalo je, primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. izreke i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 409,36 EUR.

18. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe kako je tužitelj u prvotnoj tužbi potraživao iznos od 5.526,00 EUR, a da bi potom, podneskom od 20. listopada 2022. tužbeni zahtjev smanjio na iznos od 3.235,03 EUR. Tuženik ističe da tu činjenicu prvostupanjski sud nije pravilno akceptirao prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Međutim, valja istaknuti kako se omjer uspjeha stranaka u parnici i naknada troškova parničnog postupka ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a ne prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno, tužbenom zahtjevu koji je bio viši u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-1154/2023-2 od 1. travnja 2025. godine).

19. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

19.1 Dana 22. travnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

19.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

20. Međutim, radi djelomičnog uspjeha tuženika sa žalbom u pogledu glavne stvari, tj. radi odbijanja tužbenog zahtjeva u iznosu od 409,36 EUR, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki II. prvostupanjske presude.

20.1. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.235,03 EUR, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 2.825,67 EUR, a nije osnovan u iznosu od 409,36 EUR. Valja istaknuti kako tuženik nije u tijeku postupka osporavao svoju odgovornost za štetni događaj, radi čega tužitelj nije morao dokazivati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, već samo visinu pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku.

20.2. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 2.825,67 EUR, a nije osnovan u iznosu od 409,36 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 87,35%, a tuženik s 12,65 %, a to predstavlja i konačni uspjeh stranaka u sporu. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (87,35% - 12,65% = 74,70%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 74,70%.

20.3. Prvostupanjski sud je tužitelju trošak parničnog postupka dosudio u iznosu od 3.047,36 EUR, od čega se iznos od 2.562,50 EUR odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja, iznos od 331,81 EUR se odnosi na trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje, a iznos od 153,05 EUR se odnosi na trošak sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu. Taj trošak nije određen u razmjernom dijelu, već u punom iznosu, budući da je prvostupanjski sud odredio trošak pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, ocijenivši da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 74,70%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.715,55 EUR na 2.028,51 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 331,81 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.360,33 EUR, dok je trošak u preostalom iznosu od 687,03 EUR valjalo odbiti.

20.4. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.360,33 EUR, a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. stavak 2. izreke ove odluke i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 2.360,33 EUR do iznosa od 3.047,36 EUR (za iznos od 687,03 EUR).

21. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 1.554,66 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 409,36 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 26,33%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 375,00 EUR. Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 67,30 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 442,30 EUR. Valja istaknuti da iznos troška sastava žalbe nije u skladu sa Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa) te osnovan iznos troška sastava žalbe jest 250,00 EUR, a ne 300,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 312,50 EUR, a ne 375,00 EUR. Tuženiku je nastao trošak sudske pristojbe u iznosu od 67,30 EUR, a kako to proizlazi iz spisa. Dakle, osnovani iznos troška žalbenog postupka jest 379,80 EUR, a ne 442,30 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 26,33%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženiku treba trošak žalbenog postupka razmjerno smanjiti sa 379,80 EUR na 100,00 EUR i dosuditi mu trošak u tom iznosu, a preostali zatraženi iznos od 342,30 EUR potrebno je odbiti. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić