Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-621/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LB, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-236/2024- 12 od 12. lipnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog LB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) utvrđeno je da je optuženi LB u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te mu je određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je optuženik upozoren da će biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika je oduzet jedan kuhinjski nož crne boje dužine oštrice 17 centimetara, te je na temelju članka 181. stavak 7. ZKP određeno da će se isti uništiti.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Alena Jakobovića, odvjetnika iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, te je predložio da bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog suda.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Povodom prijedloga optuženika održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju nisu pristupili uredno obavješteni ŽDO u Zagrebu, optuženik i branitelj optuženika, a ista je provedena sukladno odredbi članka 475. stavak 3. ZKP u odsutnosti uredno obavještenih stranaka.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da je izreka presude nerazumljiva i ne može se ispitati jer činjenični opis kaznenog djela ne odgovara zakonskom opisu jer da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da je optuženik prijetio EB da će je ubiti već bi se prije radilo o nekom drugom kaznenom djelu i to ubojstva u pokušaju ili teškoj tjelesnoj ozljedi u pokušaju.

10. Suprotno navedenim žalbenim navodima izreka pobijane presude je razumljiva i jasna, te činjenični opis odgovara zakonskom opisu. Naime, iz činjeničnog opisa jasno proizlazi da je optuženik poduzeo radnje kaznenog djela prijetnje smrću svojoj majci na način da je uzeo kuhinjski nož dužine oštrice 17 cm i krenuo prema majci EB, zbog čega se ista uplašila za svoj život i pobjegla iz kuće prema susjedima, pri čemu nisu osnovani žalbeni navodi da bi se radilo o drugim i to težim kaznenim djelima koje nabraja optuženik u svojoj žalbi.

11. Suprotno tvrdnjama žalbe optuženika da je pobijana presuda proturječna razlozima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda sadrži jasne, argumentirane i valjane razloge o tome iz kojih dokaza proizlazi da je optuženik u stanju neubrojivosti prijetio svojoj majci da će je usmrtiti. Tako je sud jasno i valjano obrazložio da inkriminirane radnje optuženika proizlaze iz iskaza ispitanih svjedoka MB i PB te potvrde o oduzimanju kuhinjskog noža od optuženika, a druga je stvar što se optuženik s iznesenim razlozima prvostupanjskog suda ne slaže, te suštinski pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik uzeo nož i prijetio EB da će ju usmrtiti jer svjedoci nisu vidjeli optuženika niti da bi držao nož nego samo da su navodno čuli riječi iz kojih na krajnje dvojben način proizlazi da je optuženik tako nešto učinio. Ističe da je oduzeti nož zapravo nož zajedničkog kućanstva i ne pripada optuženiku nego njegovoj majci, pa ta okolnost uopće ne znači da je optuženik držao bilo kakav nož u ruci. Smatra da obzirom je majka optuženika koristila blagodat ne svjedočenja proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o dvojbi u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica za ocjenu krivnje koju je nužno riješiti u optuženikovu korist.

13. Suprotno navedenim žalbenim prigovorima optuženika prvostupanjski je sud temeljito analizirao i potom pravilno ocijenio sve provedene dokaze, nakon čega je ispravno utvrdio da je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavak 2. KZ/11 na štetu svoje majke. Tako je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinje MB utvrdio da je kritične zgode dok je bila u svom dvorištu čula susjedu EB kako je doziva iz svog dvorišta tražeći pomoć i govoreći da je sin L napada nožem, a na temelju iskaza svjedoka VB da je čuo susjeda LB koji živi u kući preko puta njegove, da viče i galami te ga je čuo da govori „da bog da ti tako bilo skroz“ nakon čega je na cestu izašla Antonijeva majka EB koja je bila uplašena i govorila je da ju je L napao nožem, radi čega su odmah pozvali policiju, koja je došla po pozivu i od optuženika oduzela kuhinjski nož. Prvostupanjski je sud ispravno zaključio na temelju iskaza ovih svjedoka, da je žrtva s obzirom na njeno ponašanje, odnosno zapomaganje i bježanje iz kuće na cestu uslijed ponašanja optuženika bila uplašena za svoj život. Navedena prijetnja optuženika učinjena konkludentnim radnjama, prema okolnostima u kojima je počinjena, od strane člana obitelji s kojim žrtva živi u zajedničkom kućanstvu i koji ima ozbiljnih psihičkih problema i nožem napada svoju majku kao blisku osobu, je objektivno prikladna da kod osobe prema kojoj je poduzeta izazove osjećaj straha za njen život, uznemirenost i nesigurnost. Iako se ne radi o izričitoj izjavi prijetnje smrću, napad optuženika nožem dužine oštrice 17 cm na majku koja od njega bježi iz kuće na ulicu je konkludentna radnja prijetnje smrću koja ima iste pravne učinke kao i izričita prijetnja smrću.

14. Imajući u vidu iskaze svjedoka MB i PB nije u pravu optuženik da su ovi svjedoci na krajnje dvojben način čuli što je optuženik govorio majci i kako se ponašao jer iz njihovih iskaza jasno i nedvojbeno proizlazi da su vidjeli i čuli optuženika koji je vikao i galamio i njegovu majku koja je zvala upomoć i bježala od optuženika te govorila da ju on napada nožem. Stoga, prvostupanjski sud nije imao dvojbe u pogledu odlučnih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela prijetnje, pa nije bilo mjesta primjeni pravnog pravila in dubio pro reo, na što neosnovano ukazuje optuženik. Budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te cijeneći okolnost da je prema rezultatima provedenog psihijatrijskoj vještačenja optuženik bio neubrojiv i u takvom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, to je ispravno donesena utvrđujuća presuda. Stoga nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je povrijeđen kazneni zakon.

15. Iako optuženik ne osporava primjenu psihijatrijskog liječenja na slobodi, s obzirom da se žalio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je ispitao i mjeru liječenja koja mu je određena zbog počinjenog protupravnog djela.

16. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika da postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik uslijed postojanja težeg duševnog poremećaja, ukoliko se ne bi liječio, mogao ponovno počiniti slično ili teže protupravno djelo. Vještak je preporučio da se ta opasnost kod optuženika može otkloniti redovitim psihijatrijskim liječenjem na slobodi, pa je sud, prihvaćajući prijedlog vještaka psihijatra, optuženiku odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, ispravno zaključivši da se tom mjerom može prevenirati opasnost od ponavljanja istog ili težeg protupravnog djela.

17. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 467. stavak 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA:

Renata Miličević