Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-78/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆČ zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-799/2014 od 27. srpnja 2020., u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2025. u nazočnosti braniteljice u zamjeni Maje Domac, odvjetnice iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ĆČ zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 9.570,00 kn[1] (devettisućapetstosedamdeset kuna) i paušalni iznos od 1.000,00 kn[1] (tisuću kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe. U žalbi je optuženik zatražio dostavljanje obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

4. O javnoj sjednici drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, optuženi ĆČ i branitelj optuženika odvjetnik Dragan Mijoč. Na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obaviješteni zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i optuženik, dok je pristupila u zamjeni, na temelju zamjenske punomoći, braniteljica optuženika Maja Domac, odvjetnica iz Zagreba, koja je izlagala u bitnim dijelovima navode žalbe i ostala u cijelosti kod žalbenih navoda i prijedloga.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavka 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Iako optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da je izreka presude nerazumljiva te „u kontradikciji s obrazloženjem“ te da pobijana presuda nije obrazložena jer nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, navedene povrede ne konkretizira niti ne ukazuje u čemu bi se iste sastojale, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik u žalbi iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza ukazujući na nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je naveo da kod optuženika nije bilo zakašnjele reakcije pri kočenju neposredno prije samog sraza te dopunu tog nalaza i mišljenja u kojoj je vještak naveo da je riječ o dvokotaču prema kojem se primjenjuju posebne zakonitosti jer svi nagli pokreti na upravljač ili kočnicu mogu uzrokovati destabilizaciju i pad motocikla. Ističe da iskaz svjedokinje VČ, kćerke oštećenika, nije vjerodostojan ili da ona nije znala u kojem se smjeru kretao njen otac kritične zgode s obzirom da se prometna nesreća dogodila neposredno u blizini zgrade u kojoj je živio oštećenik. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on trebao pretpostaviti da je oštećenik bolesna osoba i nakon toga smanjiti brzinu mopeda iako je vozio brzinom manjom od dopuštene, a on nije mogao znati da oštećenik boluje od Parkinsonove bolesti i da će odjednom odlučiti priječi cestu na mjestu gdje nije pješački prijelaz, pa u tako opisanoj situaciji ne postoji njegova obveza da vozi brzinom manjom od 30 km/h jer on ne zna što će se dogoditi i da će mu odjednom u putanju motocikla ući oštećenik, pa smatra da je do prometne nesreće došlo isključivo zbog protupravnog postupanja oštećenika. Optuženik smatra da on svojoj vožnjom nije kršio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10 i 74/11 - dalje u tekstu: ZOSPC), pri čemu ističe da nije dokazana niti uzročno posljedična veza između prometne nesreće i smrti oštećenika.

10. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u vezi nastanka ove prometne nesreće te je potom izveo pravilan zaključak o krivnji optuženika za počinjeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11.

11. Naime, u postupku nije sporno da je optuženik u inkriminirano vrijeme upravljao mopedom te prednjim desnim dijelom mopeda udario u pješaka - oštećenog TČ i da je isti zadobio teške tjelesne ozljede opisane u izreci presude te da je oštećenik **.**.2013. preminuo. Navedeno u žalbi ne osporava optuženik.

12. Optuženik u obrani i u žalbi osporava da bi upravljajući mopedom postupio protivno odredbi članka 38. stavka 1. i 3. ZOSPC, odnosno da nije upotrijebio dužnu pažnju na pješaka te smatra da nije dokazano da je smrt oštećenika u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama koje je oštećenik zadobio u prometnoj nesreći.

13. Nije u pravu optuženik da je kritične zgode postupao oprezno i u skladu s propisima. Naime, prvostupanjski je sud pravilno otklonio kao nevjerodostojnu njegovu obranu da je oštećenik naglo istupio na kolnik i tako ga prelazio jer je prema utvrđenjima prometnog vještačenja mjesto sraza motocikla i oštećenika najviše oko 1 metar od južnog ruba kolnika, a prema utvrđenjima sudskomedicinskog vještačenja oštećenik se zbog Parkinsonove bolesti mogao kretati brzinom oko polovice prosječnog kretanja pješaka, time da je optuženik mogao uočiti oštećenika već na udaljenosti od 40 m da se kreće uz južni rub kolnika u istom smjeru i uočiti da se radi o starijoj osobi, koja hoda uz pomoć štapa, karakterističnim sitnim koracima za osobe oboljele od Parkinsonove bolesti, dakle zaključiti da se radi o starijoj osobi koja se otežano kreće uz pomoć štapa kao pomagala. Stoga, protivno navodima žalbe da ne postoji optuženikova obveza da vozi brzinom do 30 km/h, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog prometnog vještačenja da je optuženik mogao izbjeći nalet na oštećenika da je na udaljenosti od 13 m od mjesta sraza vozio brzinom do 30 km/h i reagirao kočenjem. Prema tome, u datim okolnostima optuženik je bio dužan na temelju odredbe članka 38. stavka 1. i 3. ZOSPC obratiti pažnju na pješaka oštećenika koji se kretao uz južni rub kolnika, te je bio dužan, na dijelu ceste po kojem se kreću osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe kakav je bio oštećenik, voziti osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe. Pravilno je prvostupanjski sud, prihvativši utvrđenja prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja te iskaz svjedokinje VČ koja je iskakivala o bolesti oštećenika i njegovom životu u inkriminirano vrijeme, zaključio da je optuženik, uočivši oštećenika kao stariju nemoćnu osobu koja se kretala uz rub kolnika otežano uz pomoć štapa, morao obratiti dužnu pažnju na njega i pretpostaviti da će stupiti na kolnik, ali to nije učinio i nije vozio osobitim oprezom i onom brzinom kojom bi se mogao pravodobno zaustaviti za slučaj da oštećenik stupi na kolnik, pa je takvom nepropisnom vožnjom, protivnom odredbi članka 38. stavak 1. i 3. ZOSPC prouzročio prometnu nesreću u kojoj je oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede opisane u izreci presude.

14. Nije u pravu optuženik niti kada osporava postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je oštećenik zadobio u ovoj prometnoj nesreći i njegove smrti koja je nastupila 06. listopada 2013. Naime, prvostupanjski je sud pravilno prihvativši sudskomedicinsko vještačenje kao vjerodostojan dokaz, utvrdio da je oštećenik nakon zadobivenih teških tjelesnih ozljeda u vidu višekomadnog prijeloma lijeve potkoljenice i traumatskog krvarenja u meke moždanice tijekom liječenja razvio komplikacije u vidu upale pluća, zatajanje disanja, uroinfekciju i ojedine kože zbog dugotrajnog ležanja, te da je nakon stabilizacije kliničkog stanja prebačen u Dom za starije osobe 01. listopada 2013., gdje je umro dana **.**.2013. te da, s obzirom nije rađena obdukcija koja je jedini objektivni način utvrđivanja točnog uzroka smrti, proizlazi da između prometne nesreće i smrtnog ishoda oštećenika najvjerojatnije postoji izravna uzročno posljedična veza. Pravilno je prvostupanjski sud imao kod toga u vidu da je oštećenik na bolničko liječenje primljen 28. lipnja 2013. te je sa bolničkog liječenja otpušten 01. listopada 2013., a potom umro nakon pet dana u Domu za starije osobe, što znači da je oštećenik najveći dio vremena nakon ozljeđivanja u prometnoj nesreći proveo na liječenju u bolničkoj ustanovi zbog nastanka komplikacija tijekom liječenja, a nakon liječenja je protekom pet dana nastupila smrt, pa je imajući u vidu teoriju ekvivalencije, prema kojoj su, sa kaznenopravnog stajališta, u krajnje posljedičnoj vezi sve one radnje koje su pridonijele nastupu posljedice, prvostupanjski sud pravilno zaključio da između ozljeđivanja oštećenika u prometnoj nesreći i smrtnog ishoda postoji izravna uzročno posljedična veza, zbog čega su bez utjecaja žalbeni navodi optuženika da takva veza ne postoji jer je oštećenik pri otpuštanju iz bolnice bio stabilnog zdravstvenog stanja.

15. Osporavajući iskaz svjedokinje VČ u odnosu na kretanje oštećenika kritične zgode i mjesto nastanka prometne nesreće, optuženik ukazuje na dezorijentiranost oštećenika u prostoru i činjenicu da on nije bio sposoban sam bez pratnje sudjelovati u prometu. Međutim, iz iskaza ove svjedokinje prvostupanjski sud nije utvrđivao bitne činjenice u vezi dinamike nastanka prometne nesreće, jer ova svjedokinja nije bila očevidac događaja, već je ista iskazivala o oštećenikovoj bolest, uzimanju terapije, načinu kretanja i načinu života u inkriminirano vrijeme, a saznanja o prometnoj nesreći imala je posredno od susjeda koji su joj ispičali što su vidjeli, pa su zaključci optuženika izneseni u žalbi o oštećenikovoj dezorjentiranosti u prostoru paušalni, proizvoljni i ne proizlaze iz iskaza ove svjedokinje niti drugih provedenih dokaza u postupku.

16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i iznio osnovan zaključak optuženika o krivnji, ispravno smatrajući dokazanim da je optuženik kršeći odredbe članka 38. stavak 1. i 3. ZOSPC iz nehaja uzrokovao prometnu nesreću u kojoj je teško tjelesno ozlijeđen, a potom i preminuo oštećenik. Zbog svega navedenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Iako optuženik u žalbi navodi da je pogrešna odluka suda o sankciji i odluka o troškovima postupka, te žalbene osnove ne obrazlaže.

18. Prvostupanjski je sud prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve one okolnosti iz članka 47. KZ/11 koje su od važnost za proces individualizacije kazne, pa je tako kao olakotno cijenio optuženiku da do sada nije osuđivan, korektno ponašanje pred sudom, te iskazano žaljenje zbog smrti oštećenika, dok je otegotnim ocijenio odnos prema oštećeniku i izostanak brige za zdravlje pokojnog oštećenika u vrijeme njegovog liječenja nakon prometne nesreće. Stoga je polazeći od stupnja krivnje, jačine ugrožavanja zaštićenog dobra i svrhe kažnjavanja, uz utvrđene okolnosti iz članka 47. KZ/11, optuženiku osnovano izrečena kazna zatvora koja predstavlja zakonski minimum, te je primijenjena uvjetna osuda kojom se i prijetnjom kaznom bez njenog izvršenja u vremenu provjeravanja od tri godine, može i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvariti propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te je ista primjerena težini i posljedicama kaznenog djela. S obzirom da je optuženiku izrečena kazna zatvora koja predstavlja zakonski minimum i određeno vrijeme provjeravanja od tri godine u kojem optuženik ne smije počiniti novo kazneno djelo koje je primjereno težini i posljedicama djela, nisu od utjecaja na kaznu žalbeni navodi optuženika da se u međuvremenu oženio i postao otac dvoje djece, te zasnovao ugovorni odnos sa društvom ... Navedene osobne i obiteljske okolnosti ukazuju na uredne obiteljske prilike optuženika, no nisu od takvog značaja da bi dovele do još blažeg kažnjavanja optuženika.

19. Imajući u vidu da je donesena osuđujuća presuda, prvostupanjski je sud osnovano na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP optuženika obvezao na plaćanje stvarno nastalih troškova postupka koji se odnose na provedena vještačenja, ispravno ocjenjujući da je optuženik u mogućnosti prema svojim imovinskim prilikama podmiriti navedene troškove, te ga obvezao na plaćanje paušalne svote koja je odmjerena sukladno trajanju i složenosti izvida i kaznenog postupka, pa nisu osnovani žalbeni navodi optuženika zbog odluke o troškovima postupka.

20. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 11. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević